|
Autor
|
Poruka
|
|
icimas
|
17.10.2011. 01:55
Poštovana. Moj sin ima tri i pol godine, bio je zlatno dijete do sada. Trenutno se jako inati, viče, tuče se i slabo sluša. kad mu nešto pokušavam objasniti npr. "nemoj me udarati to boli " on kaže dobro neću i ponovi to u vrlo kratkom vremenu. Imam osjećaj da me uopće ne sluša kad razgovaramo. Ima dana kad možemo svukuda i svašta se igrati, ali većinom je najbolje da smo doma. Kad bi ga zamolila da pokupi igračke, jednostavno odgovori neću, a na inzistiranju plaće, viče, razbacuje oko sebe, al na kraju pokupi uz prijetnju kaznom. Neznam da li griješimo negdje u odgoju. A najveći nam je problem kaknje u gače. Što se tiće mokrenja to uredno obavlja na Wc-u, ali kakanje nikako. Jednostavno odgovori da baš voli kakati u gače, kakti će na wc kad bude veliki dečko. Neznam što da radimo i da li je to normalno. Jako smo zabrinuti. Unaprijed Vam zahvaljujem.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
21.10.2011. 23:10
Poštovana,
za početak, hvala što ste se sa svojim upitom javili za pomoć.
Ako samo dobro shvatila iz napisanog, muči Vas ponašanje Vašeg trogodišnjeg sina te njegovo odbijanje da nuždu obavlja na wc-u. Vaša briga oko promjene ponašanja Vašeg sina je uistinu razumljiva te pokazuje da ste brižna majka, no ta promjena nije ništa neuobičajena. Naime, treća godina života je vrlo bitna u djetetovom razvoju. U to vrijeme dijete, osim što brzo dobiva na težini i visini, izuzetno razvija i svoju pokretljivost te ono sada hoda, trči, skače i kreće se samostalno, a time se proširuje i okolina s kojom dolazi u doticaj. Ono radoznalo istražuje predmete u svojoj okolini te uči i usvaja više informacija nego do sada. Također, ono jako puno promatra i oponaša ono što vidi, posebice ljude koji ga stalno okružuju. I Vaš sin sve to prolazi. On promatra Vas i Vaše bližnje, istražuje te propituje svoje mogućnosti, granice do kojih može i smije ići. No, kao što su roditelji tu da pomognu djetetu u spoznavanju svojih mogućnosti, da ga potiču i podržavaju tokom njegova razvoja, oni su tu i da pomognu u usvajanju odgovornosti i granica svog ponašanja. Ono što je bitno da se pri tome bude dosljedan. Prijetnje i kazne najčešće su slabog učinka jer djetetu ne omogućuju shvaćanje gdje je pogriješilo, niti mu daju priliku da nauči pogrešku ispraviti na pravi način. Takvo dugotrajno negativno kažnjavanje djeteta može samo stvoriti kod djeteta strah od osobe koja ga kažnjava. Stoga je bitno djecu disciplinirati na pravilan način, pri čemu je discipliniranje najuspješnije kada je pravovremeno, tj. kada se na djetetovo ponašanje reagira odmah uz objašnjenje što je učinilo krivo te kako da ispravno postupi. Naveli ste da to i činite i to je uistinu pohvalno. Ono što Vam mogu dodatno savjetovati jest da u takvim situacijama što više razgovarate s djetetom, opišite mu gdje je pogriješilo, kako ste se vi osjećali, pitajte ga kako bi se on osjećao da netko njemu nešto slično učini te uostalom kako se on sam u tom trenu osjećao te to činite svaki puta kada dođe do njegovog odbijanja da pospremi igračke ili ode na wc. To je vrlo važno jer ako na problematično ponašanje ponekad reagirate, a ponekad ne, djetetu šaljete dvosmislene poruke te se time njegovo problematično ponašanje samo još više učvršćuje. Također, kada ono što zahtijevate učini uspješno, nagradite ga pohvalom ili druženjem vani, čime će dijete postepeno razvijati osjećaj zadovoljstva i ponos nakon uspješno obavljenih aktivnosti, što će mu biti poticaj za trud u budućim prilikama. Međutim, ukoliko je kažnjavanje nekog postupka neizbježno, efikasnije je uskratiti djetetu određenu privilegiju, poput gledanja televizije ili kasnijeg odlaska u krevet, nikako ne uskraćivati hranu, san, itd. (osnovne djetetove potrebe). Ono što je važno jest da mu date do znanja da ga neovisno o njegovom ponašanju volite i da Vam je bitan te da nikad kao mjeru discipliniranja ne koristite uskraćivanje ljubavi i pažnje, kako dijete ne bi usvojilo da roditeljsku ljubav valja zaslužiti. Odgoj djeteta je ispunjujuć, ali težak posao te je uistinu lijepo vidjeti kada se roditelj trudi razumjeti i pomoći svom djetetu te Vas podržavam da se i dalje strpljivo trudite, kao i do sada. Također, ako želite, na stranici Hrabrog telefona se nalaze određene brošure kao što je 'Disciplina i Vaše dijete' koje bi Vam možda mogle pomoći sa nekim savjetima pa preporučujem da pročitate. Link brošura je http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/135/publikacije.
Isto tako kažete da dijete odbija ići na wc i govori kako voli 'kakati u gaće'. Djeca to znaju raditi kako bi jednostavno pokazala da ona mogu imati kontrolu nad nečim. Ako roditelji pokazuju pretjerano oduševljenje nakon svakog pražnjenja crijeva ili mjehura, dijete će vrlo brzo shvatiti čime može privući pozornost obitelji. Međutim, prerano inzistiranje i kažnjavanje za neobavljenu zadaću može dovesti do otpora pa čak i zatvora stolice. Osim toga, što više probleme oko toga roditelj stvara, to više dijete shvaća da ima moć nad njim. Svakako je važno izbjegavati 'igre moći' oko navikavanja jer time gubi i dijete i roditelj. Potrudite se poticati ga da bude sretno i opušteno dok prazni crijeva, ne silite ga, potrudite se ne pitati ga svaki čas treba li na wc, nije preporučljivo držati ga da sjedi dok ne obavi nuždu. Probajte mu svaki put kada ode na wc ponuditi neku malu nagradu kao što su naljepnice ili neke druge sitnice. Ako se ponašanje koje pokazuje nastavi, možda bi bilo preporučljivo da potražite pomoć stručnjaka, ali vodite računa da se učenje na wc uči do 4 ili 5 godine života djeteta.
Iskreno se nadam da Vam je odgovor bio od pomoći. Ukoliko imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj sinčića, slobodno se možete i javiti besplatnoj i anonimnoj liniji Hrabrog telefona na broj 0800-0800, a možete se javiti i na chat-u svakim danom od 15 do 18h na www.hrabritelefon.hr.
Želim Vam puno sreće!
Hana Hrpka, prof.
|
|
Ahi
|
04.12.2011. 05:20
ja bi se nadovezala na ovu pricu jer je vrlo slicna nasoj. moja curica ima skoro 4 godine i od prije par mjeseci imamo problem sa ponasanjem. do tada je bila jako poslusna i razumna djevojcica a onda se dogodio preokret i okrenulo se sve naglavacke. ljetos na dezurstvu u vrticu gdje su bile spojene grupe usvojila je vrlo krasan vokabular i srecom ne koristi cesto te rijeci ali upotrijebi ih s vremena na vrijeme i pocasti nas. osim tog spornog rijecnika ponasanje je neprihvatljivo - do sada se nnikada nije bacala po podu kad nesto zeli a sada je to pocela raditi. kada ima neku zelju sve ce uciniti da dostigne svoj cilj, ako zeli npr. gledati crtice a vrijeme je za spavanje i pogledala je crtice ona izlazi iz sobe i uzima daljinski i hoce staviti crtice naravno sve to uz glasan plac i protestiranje. probala sam zbilja svakako i nikakve ni kazne ni nagrade vise ne funkcioniraju. uvijek sam se trudila da se unaprijed dogovaramo i to je odlicno funkcioniralo al sad se i to promjenilo, npr. dogovorimo se da ce pogledat 3 crtica i idemo na spavanje a ona ih mudrica vraca na pocetak prije nego zavrse ili trazi da bude 5 a ne 3 i da joj dopustim 5 trazila bi 7 i tako u nedogled. ne znam jel previse ocekuejem od svojeg djeteta ali ona jos nikada nije pospremila svoje igracke bez natezanja sa nama ili bez placa i sl. Ona ne moze pospremiti igracke jer je odjednom sve boli, tesko joj je i trazi pomoc i kad joj pomazemo onda se ona pocinje igrati umjesto pospremati. ista stvar je i sa oblacenjem, zna se sama obuci i znala je to napraviti i kad je imala 1.5 godinu - zacrtala si je da ona ide van i ja sam joj rekla nek se obuce pa idemo i bome se obukla od glave do pete i izasle smo van iako je vani lijala kisa al rekla sam i sto da radim ... znaci da zna i moze i ona je u stanju sjedit i plakat i po sat vremena ali se nece krenut oblacit! nekoliko puta sam se ja spremila i otisla sama van a ona je ostala doma sa tatom jer se nije htjela sama oblacit, zatim jelo je problem. ona hoce jesti ali to traje satima cijelo vrijeme dok sjedimo za stolom ja nju moram podsjecat da zvace. stavi zlicu u usta i drzi i zamisli se ili se igra sa priborom ili prica nekom nesto itd. inace ide u vrtic i tamo je sve super, lijepo se ponasa i sve pet ali i tamo je sa jelom i sa oblacenjem kao i doma. tete su mi rekle da su je i one probale poticati da to malo brze obavi ali prvi put upali i vec drugi put nagrada vise nije zanimljiva i ona opet po starom. kako joj objasnit da ako idemo van u park ili negdje da se treba obuci i krenut a ne odugovlacit to satima...kad se rucak stavi na stol da se jede a ne igra se i sl. ? ja vise zbilja nemam ideja jer nikakve nagrade niti prijetnje i kazne ne pale!
takodjer imamo i problem sa kakanjem u gace - prije godinu i pol smo ostavili pelene i prvi period je i kakanje bilo OK ali onda je krenulo kakanje u gace i samo doma i kod baka u vrticu redovito obvlja na wc! isto sam iscrpila sve nacine i vise nemam ideja! ljetos je na kratko bilo super jer sam joj obecala nagradu i kad ju je dobila ona opet po starom. sad pred bozic isto je OK al opet se bojim kad otpakira sve poklone da ce se opet vratit na staro! sto tada napraviti??
inace kada ide na wc pomognemo joj da sjedne na wc i ostavimo je na miru a ona zove kad obavi, nismo kraj nje niti je pozurujemo niti je ispitujemo. kada se odvikavala od pelena nisam je ispitivala stalno treba li na wc jer sam smatrala da ona treba sama nauciti vodit racuna o tome a ne oslonit se na mene i pod cijenu da ce duze trajati no brzo je to obavila - doslovno u 3 dana - prvi dan je bilo svukuda, drugi dan nekad na vrijeme nekad ne i treci dan ko da niakd nije ni imala pelenu i odmah smo i nocnu maknuli i bez problema se sama budi po noci i trazi wc ako treba a vecinom treba jer popije bocicu mlijeka prije spavanja.
ja sam se malo raspisala ali u principu zanima me kako dijete reagirati na ispade bijesa, kako postici da posprema svoje igracke, kako postici da ne unistava svoje igracke i kako postici da vise ne kaka u gacice!?
jos da spomenem malo o igrackama - jedno vrijeme sam joj govorila ako ne pospremi i ako unistava igracke ja uzimam vrecicu i nosim igracke nekome tko ce ih voljet i pospremat ....u pocetku se malo bunila a onda mi je sama donijela vrecicu! hrpu potrganih igracaka je i sama bacila u smece i nije dobila istu novu iako je trazila da ne misli da je svaka lako zamjenjiva - ali ni to je vise ne dira. sama donese i kaze potrgana je i baci! jel moguce da je tako jer ima puno igracaka? mozda smo pretjerali sa kolicinom igracaka? a meni je tako zao ne kupit joj igracku ili joj maknut neke igracke jer se ona zbilja voli igrati i igra se sa svim igrackama. kod nje nema da neku igracku ni ne pogleda, ona se sa svakom igra i da me trezite da nabrojim 3 omiljene nebi mogla izdvojit!
obecajem necu vise duljitt.
Hvala
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
11.12.2011. 16:25
Draga mama,
hvala Vam što ste se ovim putem obratili za pomoć.
Iz Vaše poruke mi se čini da se osjećate već dosta zabrinuto i možda pomalo bespomoćno, što je sasvim razumljivo jer ste očito brižna majka koja se jako trudi i želi svojoj kćerki pružiti sve najbolje. Ponekad je teško biti roditelj i donijeti ispravne odluke o svim problemima, zato mi je drago što ste potražili savjet od nas.
U poruci ste naveli dosta ponašanja vaše kćerke koja Vas brinu. Probat ću Vam odgovoriti na sva pitanja, no usmjerit ću se najviše na ona koja ste istaknuli na kraju same poruke.
(Ukoliko niste pročitali odgovor na poruku, koja je napisana prije vaše, na temu „problematično ponašanje trogodišnjaka“, možda bi bilo dobro da pročitate, jer su tamo navedene informacije koje bi mogle pomoći i Vama.)
Dob Vaše kćerke je razdoblje u kojem djeca često ispituju kolike su im moći te stalno iznova testiraju granice do kojih mogu ići. Čini mi se da je to moguće i u Vašem slučaju: primjerice u situaciji s gledanjem crtića prije spavanja, poklanjanjem igračaka drugoj djeci, bacanjem po podu, itd. U takvim situacijama važno je držati se onoga što kažete(„ako ne pospremi i ako uništava igračke ja uzimam vrećicu i nosim igračke nekome tko će ih voljet i pospremat“) i biti spreman odmah provesti to u djelo. Znači, bitno je da i Vi postavite granicu koje će te se držati i za koju ona vidi da je se držite, a da kasnije ne popustite jer shvatite da se ne možete držati toga. Niste napisali kako ste se Vi ponijeli u toj situaciji, jeste li zaista dali igračke nekome kad Vam je ona sama dala vrećicu, ili ste odustali od te ideje? Ukoliko niste napravili to što ste rekli da hoćete, stvarno uzeli igračke i dali ih nekome, njoj to može biti znak da niste ni mislili to uistinu učiniti te da vjerojatno to nećete nikada ni učiniti- što njoj može značiti da i dalje smije trgati igračke i ne pospremati ih bez ikakvih posljedica.
Također, kad potrga neku igračku, važno je oduprijeti se potrebi da joj „održite lekciju“ (ukoliko to možda radite). Tada dijete neće Vas kriviti za posljedice koje je doživjelo - a posljedica je da ostaje bez te igračke.
Također ne znam informaciju o tome koliko vaša curica ima igračaka, stoga ne mogu reći je li ima previše igračaka - to vi najbolje znate. No, ukoliko ih često trga i baca u smeće, moguće je da zaista ima puno igračaka jer joj očito preostaju mnoge druge za daljnju igru te se ni ne trudi čuvati sve igračke.
Možda bi bilo dobro kad bi ste probali s njom popraviti pokvarene igračke, ukoliko ih je moguće popraviti, kako bi curica naučila da treba čuvati svoje stvari.
Što se tiče situacija u kojima joj puknute igračke niste nadomjestili novima, mislim da ste tu dobro postupili.
Spominjete kako Vas je strah kad curica otvori sve poklone za Božić, da će se sve vratiti na staro. Zanima me koliko je to broj poklona koji joj namjeravate dati, jer ukoliko je to više od dva, tri poklona, moguće je da curica neće znati cijeniti te poklone. Razmislite o tome.
Ukoliko ne želi pospremiti igračke, možete joj predložiti da Vi pospremite igračke ali posljedica toga će biti da se sljedeći dan ne smije igrati s igračkama. I ukoliko joj to kažete, tada morate uistinu i održati rečeno!
Razumijem da Vam je žao ne kupiti joj neku igračku ili joj uskratiti igračke, no napominjem da je to važno ukoliko želite da dijete usvoji poželjne načine ponašanja. Ukoliko curica popravi ponašanje možete je nagraditi s novom igračkom koju ona želi, ali pripazite da to bude jedna igračka koju će onda znati cijeniti.
Znam da je ponekad teško uskratiti svome djetetu bilo što, pa bile to igračke ili nešto drugo, no ponekad je takvo postupanje nužno kako bi dijete shvatilo da određeno neprihvatljivo ponašanje rezultira posljedicom. Važno je samo da djetetu nikako ne uskraćujete stvari nužne za život poput hrane, sna i slično.
Kažete kako nagrade kod nje više ne funkcioniraju- važno je znati da ukoliko želite postići neko ponašanje s nagrađivanjem, ta nagrada djetetu mora biti privlačna- što znači da ju dijete zaista želi te će se potruditi svojim ponašanjem da ju dobije. Ukoliko koristite kazne, neka to bude uskraćivanje nečega što ona voli, pri čemu je važno da odaberete nešto što curica uistinu voli, da budete sigurni da možete ostvariti ono što ste rekli, te da uskraćivanje bude vremenski ograničeno i primjereno njezinom prijestupu (tj. nepoželjnom ponašanju) kao i dobi. Bitno je da razumije radi čega je "kažnjena" i da posljedica nastupi u istom trenutku kada pokazuje neprimjereno ponašanje. Također, budite dosljedni! Ako jednom kaznite neko loše ponašanje, kaznite ga i drugi put kad se ono ponovi. Dijete mora shvatiti da će nakon svakog takvog ponašanja biti kažnjeno, u suprotnom će biti zbunjena i kontinuirano će testirati Vašeg granice.
No, ne zaboravite, dobro i poželjno ponašanje uvijek pohvalite! (Možete riječima zahvaliti djetetu ili ga zagrliti.)
U situacijama kad se curica baca po podu i kad ima ispade bijesa, kako Vi reagirate na to?
Ukoliko znate da su takva ponašanja uzrokovana time da želi nešto dobiti/postići, tada ne biste trebali snažno reagirati. Pokušajte biti smireni i smirenim tonom je zamoliti da se prestane tako ponašati. Ukoliko ste u njezinoj blizini, ostanite uz nju, no možete raditi neke svoje rutinske poslove(čitanje, kuhanje, kupovina) i ne pridavati joj previše pozornosti. Jer, ukoliko joj u tim situacijama Vi poklonite svu pozornost i uznemirite se, tješite ju i na kraju joj ispunite želju, ona će naučiti da takvim ponašanjem može postići što želi.
Oblačenje pokušajte pretvoriti u igru; možete se igrati tko će se prvi obući, ili se praviti da ste u dućanu pa ona iz ormara mora izabrati što će „kupiti“, a zapravo obući.
Što se tiče jela, ne znam koliko dugo to traje? Ukoliko curica jede deset, dvadeset minuta ili i duže od Vas i supruga, mislim da joj trebate dati vremena. Ona je ipak dijete i normalno je da se igra i da priča za vrijeme jela. No ukoliko poslije jela treba ići negdje, onda joj dajte vremensko ograničenje do kad mora pojesti- upozorite je da mora pojesti u roku od pola sata ili koliko već vremena ima te da kasnije neće imati priliku jesti tako skoro, a ukoliko tad ne pojede da će biti gladna kasnije.
Kod problema sa obavljanjem nužde, trebate imati na umu da djeca uče odlazak na wc do 4 ili 5 godine života, stoga predlažem da joj date još vremena. Ukoliko je taj problem prisutan samo kad je doma s Vama, moguće je da to radi namjerno i da na taj način pokazuje svoju 'moć'. Zbog toga nemojte previše pozornosti pridavati tom problemu i dajte joj još vremena. Ukoliko i kod kuće sama obavi nuždu u wc-u svakako je pohvalite za to.
Naveli ste kako su se navedena nepoželjna ponašanja kod vaše kćerke počela pojavljivati prije par mjeseci. Možda da razmislite jesu li se dogodile možda kakve promjene u njezinom ili Vašem životu u to doba, koje bi mogle biti razlogom takve promjene u ponašanju. Ponekad se neki životni događaji nama odraslima učine nevažnima, a djeca ih puno intenzivnije i važnije doživljavaju. Važan je Vaš odnos sa suprugom, te odnos Vaše kćerke s ocem. Razmislite jesu li se na tom području dogodile kakve promjene.
Osim toga, važno je i koliko vremena provodite s djetetom i na koji način. Djeca često znaju stvarati probleme roditeljima samo kako bi privukli njihovu pažnju.
Probajte što više vremena provoditi s njom, igrati se s njom, osluškivati njezine potrebe te joj davati puno ljubavi i pažnje. Naglašavam, ukoliko ju kaznite zbog nekih ponašanja ili joj uskratite nešto to ne znači da ne volite svoje dijete.
Razgovarajte sa svojom kćerkom, upitajte ju kako se osjeća, je li bi htjela o nečemu razgovarati, kako joj je u vrtiću. Kad ste zajedno i kad je dobro raspoložena, možete ju upitati zašto se ponaša na određeni način, zašto doma kaka u gaće a u vrtiću ne te joj svakako možete izraziti svoje emocije! Recite joj kako se vi osjećate kada se ona tako ponaša; da ste tužni, zabrinuti, itd.
U ovome svemu je bitno da se i pobrinete za sebe. Odvojite vremena za sebe kako bi radili ono što volite. Naime, djeca osjećaju u kakvom raspoloženju su im roditelji i prema tome se ponašaju. Roditelj koji je zadovoljan je dobar roditelj. Priuštite sebi slobodnom vremena u aktivnostima u kojima uživate.
Niste naveli točno iz kojeg ste grada pa ako želite možemo Vas uputiti u neka savjetovališta ako se situacija ne promjeni i ako imate potrebu razgovarati sa stručnjakom. Ako ste iz Zagreba preporučila bih Vam besplatno Savjetovalište da djecu i roditelje Hrabrog telefona. U savjetovalištu rade stručnjaci mentalnog zdravlja sa iskustvom rada s djecom, roditeljima i obiteljima. Broj telefona na koji se možete naručiti za razgovor je 01/6117 190, a adresa Ulica Bože i Nikole Bionda 32, Borovje. Također, u Borovju se organizira i 'Škola za roditelje'. Možete se javiti kako bi postali član grupe koja se sastoji od roditelja i stručnjaka koji tada raspravljaju o odgoju, problemima i međusobno si daju podršku.
Nadam se da će Vam nešto od ovoga pomoći u Vašem daljnjem odnosu s kćerkom.
Ukoliko budete imali još kakvih pitanja, slobodno nam se ponovno obratite.
Također možete pogledati i naše brošure na stranicama Hrabrog telefona koje sadrže korisne savjete za što uspješnije roditeljstvo.
Link za brošure je http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/135/publikacije.
Ukoliko imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj kćerke, slobodno se možete
javiti besplatnoj i anonimnoj liniji Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati, a možete se javiti i na chat svakim danom od 15 do 18h na www.hrabritelefon.hr.
Želim Vam puno sreće!
Hana Hrpka, prof.
|
|
Ahi
|
13.12.2011. 22:30
Možda bi bilo dobro kad bi ste probali s njom popraviti pokvarene igračke, ukoliko ih je moguće popraviti, kako bi curica naučila da treba čuvati svoje stvari.
- ona smatra da se sve moze popraviti. tako mi nosi pokidani papir da joj popravim, da zaljepim sve slomljene kekse u kutiji jer jede iskljucivo cijele i sl. mislim da jos uvijek ne shvaca da se ne moze sve popraviti a ne znam kako da joj to objasnim.
Spominjete kako Vas je strah kad curica otvori sve poklone za Božić, da će se sve vratiti na staro. Zanima me koliko je to broj poklona koji joj namjeravate dati, jer ukoliko je to više od dva, tri poklona, moguće je da curica neće znati cijeniti te poklone. Razmislite o tome.
- mi kao roditelji joj namjeravamo pokloniti 2 manja poklona no tu su obe bake, stricevi, tetka, kumovi ... ima toga ... a samo 4 dana nakon Božića joj je rođendan
jedino mi pada na pamet da neke darove sakrijem pa joj ih dam nakon blagdana ... al bojim se da je neizvedivo ..ipak ima skoro 4 godine nije ju lako prevariti 
Važno je samo da djetetu nikako ne uskraćujete stvari nužne za život poput hrane, sna i slično.
- ovo se podrazumjeva naravno!
Kažete kako nagrade kod nje više ne funkcioniraju- važno je znati da ukoliko želite postići neko ponašanje s nagrađivanjem, ta nagrada djetetu mora biti privlačna- što znači da ju dijete zaista želi te će se potruditi svojim ponašanjem da ju dobije
- nagrada pali jednom i to je to. npr. u vrticu imaju igru tko prvi pojede iduci dan dijeli salvetice - i jednom je dijelila i vise joj nije zanimljivo.
Bitno je da razumije radi čega je "kažnjena" i da posljedica nastupi u istom trenutku kada pokazuje neprimjereno ponašanje.
- kazna je tzv. stolica za razmisljanje - koliko godina toliko minuta i nakon svake minute joj kazem da je prosla minuta, dvije, tri... i ona kaze da je razmislila i da nece to vise raditi i zao joj je isl.
Također, budite dosljedni! Ako jednom kaznite neko loše ponašanje, kaznite ga i drugi put kad se ono ponovi. Dijete mora shvatiti da će nakon svakog takvog ponašanja biti kažnjeno, u suprotnom će biti zbunjena i kontinuirano će testirati Vašeg granice.
U situacijama kad se curica baca po podu i kad ima ispade bijesa, kako Vi reagirate na to?
- npr. situacija uparkicu - ne sjecam se vise sto je bilo al pocela je histerija i bacanje po podu- taj tren smo otisli doma i objasnila sam joj da se tako ne ponasa i da zato idemo doma. i ponovila je jos nekoliko puta isto i svaki put smo isli doma. sad je doma dosta dugo zbog bolesti pa nemam svjezijih situacija.
Oblačenje pokušajte pretvoriti u igru; možete se igrati tko će se prvi obući, ili se praviti da ste u dućanu pa ona iz ormara mora izabrati što će „kupiti“, a zapravo obući.
- pokusala sam je zainteresirat tako da imamo 'modnu reviju' i obukla je carape i rekla da ona dalje ne moze jer se umorila. Moram napomenut da nije uvijek tako. nekada zbilja obuce sve sto joj pripremim i bez ikakvog natezanja se spremi za van. a nekada me zbilja izludi kad hoce u prosincu obut japanke i ja govorim koliko je hladno vani a nju ne zanima vec i dalje po svom da ona hoce japanke i vani nije hladno. zar da joj pustim da obuje japanke i izadje polugola van na ovu hladnocu da bi joj pokazala da je vani hladno?
Što se tiče jela, ne znam koliko dugo to traje? Ukoliko curica jede deset, dvadeset minuta ili i duže od Vas i supruga, mislim da joj trebate dati vremena. Ona je ipak dijete i normalno je da se igra i da priča za vrijeme jela.
- ako je pustim da sama jede i podsjecam svako malo da zvace i uzme novu zlicu - onda to jelo traje i po 2 sata! isti problem imaju i tete u vrticu - sva djeca vec spavaju a moje sjedi za stolom i jos uvijek jede! ona ne govori da ne zeli ili ne voli. jednostavno zaboravlja da treba zvakat i gutat!
Kod problema sa obavljanjem nužde, trebate imati na umu da djeca uče odlazak na wc do 4 ili 5 godine života, stoga predlažem da joj date još vremena. Ukoliko je taj problem prisutan samo kad je doma s Vama, moguće je da to radi namjerno i da na taj način pokazuje svoju 'moć'. Zbog toga nemojte previše pozornosti pridavati tom problemu i dajte joj još vremena. Ukoliko i kod kuće sama obavi nuždu u wc-u svakako je pohvalite za to.
- zadnjih tjedan dana je super! Napokon! Jako se veseli rolama obecanim jos prosle godine za tu prigodu. kada mogu odahnut i rec to je to? imala je jednu ovakvu epizodu ljetos kad je htjela crocs na doru i dobila ih je al je brzo zaboravila zasto je nagradjena 
Naglašavam, ukoliko ju kaznite zbog nekih ponašanja ili joj uskratite nešto to ne znači da ne volite svoje dijete.
-to joj stalno ponavljam jer joj je baka jednom rekla da je ne voli jer je zlocesta na sto sam ja odmah reagirala i objasnila i njoj i baki da se tako lako ne prestaje voljeti i da nju mi volimo uvijek i zauvijek samo smo tuzni kada nas ne slusa.
desila se promjena ali njezino ponasanje je pocelo prije promjene
naime dobila je seku, no kao sto kazem njezino ponasanje se promjenilo i prije dolaska seke. nekako imam osjecaj da nije seka okidac jer je zbilja obozava, pazi i mazi i sudjeluje u svemu. dodaje pelene, pomaze nam kupati bebu, gura kolica vani ...
vani je posebno pazi od drugih ljudi koji pokusavaju vidjeti bebu- odmah ih upozorava da je ne diraju po rukicama i po glavi - da smiju samo malo po odjecici pomaziti i sl.
njoj je doma dopusteno mazit i dirat bebu gdje god zeli - zna da terba oprati ruke i to je to
vani je ne dira jer shvaca da je u parku sve zmazano i da se rukice brzo uprljaju.
Od pocetka trudnoce smo je pripremali na dolazak bebe u kucu i jedva je docekala taj dan - dolazila nam u bolnicu u posjete i jedva cekala da dodjemo doma. ja sam joj predlagala da nas dvije idemo zajedno same nekud al ona ne zeli nikud bez svoje seke!
to bi bilo to otprilike.
Hvala Vam jos jednom na svim odgovorima, puno ste mi pomogli!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
27.12.2011. 12:15
Draga mama,
Iz Vašeg posljednjeg odgovora čini mi se da u većini situacija ispravno postupate prilikom uvođenja discipline kod Vaše kćerke.
Vjerujem da Vam se ponekad teško nositi s određenim situacijama, pogotovo kad se one često ponavljaju (problemi s oblačenjem, hranjenjem), ali bi bilo dobro kada bi se pokušali „naoružati“ strpljenjem i izdržati još neko vrijeme dok curica u potpunosti ne usvoji te navike.
Što se tiče popravljanja stvari, probajte s njom popraviti stvari koje se zaista i mogu popraviti, a za kekse joj možete reći da se to ne može popraviti te da ne mora jesti potrgane kekse, već ako želi neka uzme one koji su cijeli. Isto to vrijedi i za papir.
Za poklone se probajte dogovoriti s rodbinom. Možete im ukratko objasniti da biste htjeli naučiti kćerku da treba bolje čuvati stvari te da biste htjeli pri tome i njihovu pomoć. Oni se mogu dogovoriti te joj zajedno kupiti jedan poklon. Ukoliko mislite da je to neostvarivo, zamolite ih da joj poklone neke manje stvari, poput čokolade, bombona i sl. Dobra stvar kod slatkiša je što ih možete „dozirati“, tj curici uvijek možete odrediti koliko slatkiša dnevno smije pojesti, dok je to s igračkama teže. Još jedna opcija je da pola poklona dobije za Božić a pola za rođendan, jer ukoliko dobije puno poklona, vrlo lako je moguće da ih neće znati cijeniti niti ispravno tretirati.
Kažete kako oblačenje nije uvijek problematično, tada svakako pohvalite curicu kad se sama obuče, a kad kaže da joj je to teško i naporno, probajte imati dovoljno strpljenja i pomoći joj. S vremenom ona vjerojatno više ni neće htjeti Vašu pomoć, zapravo vrlo je vjerojatno da taj problem neće biti dugotrajan te da će se u budućnosti curica sama oblačiti. Do tad, probajte biti strpljivi kao do sada što ste bili i pokušajte sudjelovati u tome kad je potrebno.
Iz Vašeg odgovora mi se čini da curica ne odugovlači s jelom iz inata, već se zaigra, mislim da je tu samo potrebno povremeno je podsjetiti da jede, a da se igra poslije. Vjerujem kako će se njeno vrijeme jela, u budućnosti kako bude odrastala, skratiti.
Iz Vaših poruka mi se čini kako ste zaista brižna i pažljiva majka te da dobro uspostavljate disciplinu kod Vaše kćerke. Ovi problemi koje navodite mi se više čine kao neka faza koja će vjerojatno uskoro proći. Do tad, bilo bi dobro kada bi se držali i dalje disciplinskih „pravila“ koje smo spominjali i koje već i primjenjujete.
Kao najvažnije bih još jednom naglasila: pohvalite za dobro, razgovarajte sa kćerkom, što manje kažnjavajte (no ukoliko je to potrebno, uskratite neke aktivnosti koje voli, kažnjavajte primjereno i dosljedno) te svakako volite!
Želim Vam puno sreće u daljnjem razvoju situacije. Ukoliko budete imali još kakvih pitanja, slobodno nam se ponovno obratite.
Još jednom, hvala Vam na ukazanom povjerenju.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
cookie1111
|
14.11.2012. 15:40
Pitanje mamama iz ovog pitanja - da li ste uspjeli postici pozitivne pomake s vasom djecom u proteklih godinu dana i ako da, kako?
Ja sam mama curice od gotovo 4 godine s prakticki identicnim problemima. Stil odgoja koji prakticiramo isto zvuci gotovo isti koji ste vi naveli.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
23.11.2012. 11:35
Poštovana,
hvala Vam što ste odgovore na svoje nedoumice odlučili potražiti na ovom forumu. Naveli ste da Vaša četverogodišnja kćerkica pokazuje promjene ponašanja slične onima s koje su opisale mame u ranijim postovima. Čitajući njihove odgovore, vidjeli ste da zapravo prakticirate stil odgoja vrlo sličan opisanom te Vas zanima jesu li ove mame tim putem uspjele pomoći djetetu da prevlada ponašanja koja su ih zabrinjavala.
Izazovi u odgoju naših najmlađih uz sebe nose i neke trenutke kada se osjećamo nesigurno u naše postupke ili bespomoćno jer nam je teško vidjeti pomake. Vjerujem da se i sami ponekad tako osjećate te da biste, posve razumljivo, voljeli čuti iskustva drugih majki te njihove preporuke i savjete o tome koji odgojni postupci su doveli do povlačenja nekih neželjenih ponašanja. S druge strane, svako dijete je jedinstveno i različito od druge djece te reagira na drugačiji način. Da bi naše odgojne metode bile učinkovite, promatrajući djetetova ponašanja važno je imati na umu i njegovu okolinu te pokušati proniknuti u razloge zbog kojih dijete iskazuje ta ponašanja. Način na koji ćemo pristupiti ponašanju ovisi o tome krije li se u pozadini tih ponašanja potreba za pažnjom, je li se u djetetovoj okolini dogodila bilo kakva promjena koja utječe na njegov svijet ili djetetovo ponašanje smatramo uobičajenim za razvojnu fazu u kojoj se nalazi. Uzimajući u obzir sve navedeno, doista ne možemo biti sigurni hoće li metode koje su možda dovele do pomaka kod druge djece odgovarati i Vašoj djevojčici. S druge strane, doista bih voljela pohvaliti Vašu spremnost da promišljate o svom pristupu djevojčici i upoznate se s iskustvima drugih obitelji. Sama činjenica da ste se javili ovim putem daje mi do znanja da ste brižna i pažljiva majka te vjerujem da će Vaš trud i spremnost da pronađete način koji odgovara Vašoj djevojčici dovesti do pomaka. Ono što je u odgoju djece općenito jako važno za uspjeh je dosljednost kroz različite situacije, upornost u našim nastojanjima i prepoznavanje onoga što našem djetetu najbolje odgovara, a u ovom posljednjem, Vi kroz godine brižnosti i praćenja svakog novog koraka postali stručnjak.
Željela bih Vas pozvati da sa mnom podijelite nešto više o Vašoj djevojčici, kako bismo zajedno pokušale pronaći što je to što bi moglo odgovarati upravo njoj. Ukoliko želite, odgovore na pitanja vezana uz roditeljstvo i odgoj naših malenih možete potražiti i na Hrabrom telefonu. Anonimna i besplatna savjetodavna linija Hrabrog telefona dostupna je na broju 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 h, a savjet možete potražiti i putem chat-a, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat, te e-maila (savjet@hrabritelefon.hr).
Podršku u pronalasku odgovora na pitanja vezano uz odgoj i razvoj Vaših mališana možete pronaći i putem telefonskog savjetovanja, kroz UNICEF-ov projekt pod imenom „Telefončić“. Stručni tim ove savjetodavne linije pruža informacije iz područja razvoja, odgoja i njege djece najmlađe dobi (do 7. god). Dodatne informacije o njima možete saznati na njihovim internetskim stranicama www.telefoncic.hr ili im se možete javiti na broj 01 4850 555.
Draga mama, nadam se da ćete nam se uskoro ponovno obratiti te se na taj način približiti odgovorima neka pitanja s kojima se susrećete. U Vama prepoznajem veliku brižnost i spremnost da potražite podršku kada mislite da Vam ona može biti od pomoći u odgoju malene te vjerujem da ćete kada osjetite potrebu to i učiniti.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
