|
jennfy
|
15.12.2014. 11:15
Postovani,
imam curicu koja je prije mjesec dana napunila 2 godine. Naime prosli tjedan je naknadno upisana u jaslice. No njeni odlasci čini mi se teže padaju meni nego njoj. Inace je jako društvena, jako voli djecu i igru, osjećajna je i pažljiva za svoju dob. Zadnjih 6 mj od kada sam ja pocela raditi ju je čuvala prijateljica kod nas doma. I to joj nije predstavljalo problem, ispratila bi na posao s osmijehom i mene i supruga. Dosta dobro je prihvatila to odvajanje. No problemi su počeli prošli tjedan pri odlasku u vrtić. Prva dva dana sam ja s njom bila sat dva pa bi je ostavila samu. Svaki dan smo produžavali za jedan sat njen ostanak kako bi se lakše prilagodila. Ali evo i danas me ispratila s plačem. Tete kažu da se brzo umiri i zaigra. Ali ja osjećam neku krivnju i sad se pitam da li sam napravila dobro s tim sto smo je upisali u vrtić. Iako znam da joj je u vrtiću dobro, jer kako sam rekla jako voli djecu i dosta je uigrana. I kod kuće osjetim neke promjene u njenom ponašanju. Puno više se buni i plače za stvari koje joj branimo, navečer više ne želi sama zaspati u sobi nego obavezno mi moramo leći pored nje. Da li je ta njena promjena normalna? Ili je to neka vrsta ljutnje prema nama što smo je poslali u vrtić? Molim vas za par riječi utjehe jer to me poprilično muči, i zanima me koliko možemo očekivati da će ta prilagodba trajati.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.12.2014. 22:05
Poštovana mama,
hvala Vam što ste mi se obratili s povjerenjem u trenucima Vaše zabrinutosti. Polazak djeteta u vrtić ili jaslice je razdoblje promjena i izazova kroz koje zajedno prolaze i dijete i roditelji. Smatram da briga, spremnost za traženjem rješenja, kao i želja za razumijevanjem koju pokazujete prema svojoj kćeri, govori pohvalno o Vama kao roditelju.
Koliko vidim iz Vašeg upita, brinu Vas promjene koje ste primijetili u ponašanju Vaše kćeri nakon njenog upisa u jaslice. Također primjećujem da ste naveli da Vam njeni odlasci teško padaju i da osjećate dvojbu i zabrinutost oko Vaše odluke. Prvo Vas imam potrebu umiriti oko osjećaja ispravnosti Vaše odluke. Polazak u vrtić ili jaslice je važan i, prije svega, koristan za razvoj djeteta. Tamo dijete kroz igru i druženje uči o sebi, ali i o drugima te razvija praktične i socijalne vještine koje mu pomažu u svakodnevnici. Također, razvija svoje samopouzdanje, samostalnost, empatiju i razumijevanje svijeta u kojem živi. Ta iskustva i doživljaji su prednosti koje nude predškolske ustanove. Naravno, taj početak za dijete predstavlja nešto sasvim novo. Ono dolazi iz sigurnog i poznatog okruženja obitelji u mjesto koje mu je još neotkriveno i gdje se upoznaje s novim osobama. Za prilagodbu na novu okolinu je potrebno vrijeme kojem je razdoblje trajanja teško unaprijed odrediti. Važno je imati na umu da je svako dijete jedinstveno i da razdoblje prilagodbe ovisi o raznim faktorima kao što su dob, temperament djeteta, prethodna učestalost druženja s drugom djecom i sl. Sve to je sasvim u redu i najvažnije je da roditelji pokazuju strpljivost i razumijevanje u tim trenucima da bi olakšali prilagodbu djeteta na vrtić. Većina djeca bez većih problema prevlada fazu prilagodbe.
Koliko je važna priprema djeteta na ostanak u jaslicama, jednako je važno da na to budu spremni i roditelji. Djeca, posebice mlađa kao u dobi Vaše kćerke, jače reagiraju na osjećaje nego riječi i jako su ˝vješta˝ u njihovom primjećivanju, čak i kad ih roditelji pokušavaju prikriti. Djeca primjećuju emocije odraslih putem neverbalnih znakova i potom na njih reagiraju. Naime, na taj način djeca ostvaruju suradnju s odraslima. Na primjer, ako majka osjeća strah ili zabrinutost tijekom rastanka, bez obzira na to što ona u tom trenutku djetetu govorila, ono će primijetiti da nešto nije u redu. Tada će dijete preuzeti te iste osjećaje, svojim ponašanjem surađivati s mamom i ukazati na to da razumije kako ju nešto muči i kako postoji nešto što je ostalo „nejasno“, nešto što se treba adresirati i riješiti. Tako i Vaša kći može promjenama svojeg ponašanja surađivati s Vama i ukazivati Vam na to da primjećuje kako se osjećate zabrinuto kada se rastajete u jaslicama.
Ponekad nam je teško nositi se s vlastitim osjećajima, a posebno nam bude teško kada kroz te iste neugodne osjećaje prolazi dijete. Tada ono može osjetiti našu pojačanu uznemirenost te nastaje „začaran krug“. Zbog toga je važno da se roditelj osim za potrebe svoga djeteta pobrine i za svoje vlastite. Treba imati na umu da ni strah, ni tuga, ni ljutnja nisu loši za nas. Istina, riječ je o neugodnim emocijama, no sve su one sasvim prirodan i potreban dio života koji nam pomažu brinuti se za naše mentalno zdravlje. Ako roditelj pokaže pozitivan i siguran stav prema mjestu gdje boravi dijete, to će se odraziti i na dijete tokom opraštanja pa će vjerojatnije lakše prihvatiti to novo mjesto. Pred rastanak s Vašom kćeri podsjetite se zašto je tamo i što to za nju znači. Spomenuli ste da Vaša kći jako voli djecu, da znate da joj je u vrtiću dobro i da su Vam tete rekle da se brzo umiri i zaigra. Mislim da je sve to zajedno dobar znak da se nakon Vašeg odlaska ipak uspijeva snaći u vrtiću. Spominjali ste da produljujete postepeno njen boravak tamo, što je svakako dobro. Isto tako, pokušajte ne produljivati vaše rastanke. Što se dulje roditelj oprašta s djetetom, to su veće šanse da će dijete osjetiti kako nešto nije u redu i da postoji razlog za brigu. Pri prilagodbi je također i važna uspostava rutine. Dijete će se lakše i brže prilagoditi ako ga redovito u isto vrijeme ostavite na čuvanje i dođete po njega. Uz to, možete pokušati olakšati odlaske Vašoj kćeri na način da joj dopustite da sa sobom ponese neku svoju omiljenu igračku ili stvar koju će povezivati sa domom te će se tako i ona osjećati malo sigurnije.
S poteškoćama pri prilagodbi djece na vrtiće i jaslice susreće se mnogo roditelja i tu ne morate biti sami. Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja ili briga, pozivam Vas da o njima otvoreno razgovarate s osobljem u vrtiću ili se pak obratite stručnjacima u savjetovalištima ili savjetodavnim linijama. Jedna od linija je i Hrabri telefon za mame i tate, besplatna i anonimna savjetodavna linija otvorena radnim danima od 9 do 20h, a broj telefona je 0800 0800. Pozive primaju educirani volonteri voljni saslušati i pružati podršku svakom nazivatelju s njegovim poteškoćama. Također, uvijek mi se možete javiti i ovim putem.
Još jednom Vam zahvaljujem na iskazanom povjerenju. Razumijem Vašu zabrinutost, no iza ovog upita vidim jednu jako brižnu majku koja pokazuje puno truda, volje i ljubavi prema svojoj kćeri. Od srca vjerujem da ćete tim kvalitetama prebroditi i ovu poteškoću.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
