|
Hana Hrpka, prof.
|
07.05.2009. 21:42
Poštovana,
drago mi je što ste nam se obratili za pomoć i ispričavam se što ste tako dugo čekali na odgovor.
Neka djeca su povučenija od drugih, posebno u većem društvu. To može biti faza koja će proći, ali je bitno i dalje pratiti ponašanje djeteta. Važno je da ga potičete da se slobodno izražava, te mu dajte do znanja da je njegovo mišljenje važno. Isto tako, dobro je porazgovarati s njim i provjeriti postoje li neki strahovi kod djeteta, odnosno postoji li neki razlog zbog čega se dijete ne voli izlagati u društvu. Ponekad nam djeca neće znati sami reći čega ih je strah, no potaknite ga da vam se povjeri ukoliko ga nešto muči. Možda će vam tek kroz par dana reći.
Pošto bi Vaš sin ove godine trebao krenuti u školu, pretpostavljam da ste već bili na upisu i da je razgovarao sa psihologom/inom. Da li ste se s njim/om posavjetovali?
Dakle, preporučam Vam da i dalje pratite sinovo ponašanje, te ukoliko se ono i dalje tako nastavi, najbolje se obratiti psihologu za savjet. Psihologa možete naći u školi ili vrtiću te pri nekim domovima zdravlja odnosno bolnicama, najbolje je da upitate dječjeg liječnika.
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
09.03.2010. 02:47
Poštovana,
hvala Vam što ste se obratili za pomoć na ovom forumu. Iz Vašeg posta vidim da ste zabrinuti za Vaše dijete i da želite dokučiti zbog čega dolazi do promjene u njegovom ponašanju.
Također navodite kako dijete u posljednje vrijeme ima ružne snove. Zanima me razgovarate li ujutro o tome? Ukoliko ne, bilo bi dobro da ga pitate sjeća li se svojeg sna i što se u snu događalo. Neka Vam ispriča detalje, npr. kakav je bio cvijet, koji njegovi prijatelji su bili u opasnosti, kako se on u tom trenutku osjećao, što je napravio, a što je ustvari želio napraviti, ima li negdje u kući ili izvan nje kakav cvijet koji ga podsjeća na onaj iz snova, je li nešto slično vidio na televiziji… Slušajte ga pritom vrlo pažljivo, sjednite kraj njega, uzmite u krilo ili držite za ruku. Neka se osjeća sasvim sigurno dok priča o svojoj noćnoj mori, da ste tu i da mu sve vjerujete. Razgovor svakako završite na način da mu kažete da Vam je jako žao što je ovako ružno sanjao, ali naglasite da snovi završavaju čim se ujutro probudimo te kako nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Recite mu kako ste i Vi i otac dobro i da eto niste pali u rupu, da je to bio samo ružan san i da ste tu kako bi se brinuli za njega. Također, podsjetite ga kako su mu i prijatelji sasvim dobro (ili već ovisno o tome kakav mu je scenarij u snovima) te kako u stvarnosti ne postoje cvjetovi koji jedu ljude, a sve opasne životinje zatvorene su u zoološkom vrtu, u raznim kavezima i sl. Na taj način dat ćete mu osjećaj sigurnosti, moći će sam predočiti životinje iza rešetaka te mu također napomenite koliko je cvijeće krhko. Promijenit ćete mu na taj način perspektivu u stvarima kojima je u snovima dao nadnaravni značaj.
Razgovarajte o tome češće, pitajte je li sanjao nešto što mu je bilo ugodno te tom dijelu također posvetite više vremena.
Prije spavanja razgovarajte s njim o različitim veselim temama i stvarima koje voli, u kojima uživa, o planovima za sutrašnji dan (ili nekim dugoročnijim planovima), o njegovim željama, pročitajte zajedno neku bajku ili zajednički izmislite neku priču sa sretnim završetkom. U prvih nekoliko navrata možete biti u sobi s njim tako dugo dok ne zaspi. Ukoliko se tijekom noći probudi, budite uz njega koliko god mu je to potrebno. Zagrlite ga i ponavljate kako se ništa strašno nije dogodilo i kako je sve to bio samo ružan san, kako ste vi uz njega te kako se baš ničega ne mora bojati. Bilo bi dobro da i otac djeteta što više sudjeluje u razgovorima i davanju podrške, kako bi se Vaše dijete što sigurnije i zaštićenije osjećalo.
Kažete kako je u nekoliko navrata nastavio spavati s vama. To je sasvim u redu dok dijete ne stekne sigurnost i dok procijenite da ste dovoljno pričali o snovima i kako već o noćnim morama priča s odmakom te kako po danu nije više toliko uznemiren kad se sjeti pojedinih situacija iz sna.
Probajte nakon nekog vremena svakako pričati o tome da se vrati u svoju sobu ili u svoj krevet. Tome također pridajte dovoljno vremena i pažnje. Možete dogovoriti da sva vrata između soba budu u početku otvorena ili ostavite prigušeno svjetlo kako to već i radite. Ponavljate da ste blizu njega i da se nema čega bojati.
Također navodite kako teško uspostavljate komunikaciju s njim i kako se u zadnje vrijeme počeo jako povlačiti u sebe. Jeste li primijetili da se to povlačenje dogodilo iznenada ili je oduvijek bilo ovakvog intenziteta? Također govorite kako na pitanja odgovara sa „da“ ili „ne“ ili „ne sjećam se“. Podijelite s njim vaš osjećaj zabrinutosti na način da mu kažete kako ste primijetili kako nije baš dobro raspoložen i kako se pitate o čemu razmišlja ili kako se osjeća, kako imate osjećaj da je tužan i da biste voljeli znati je li to točno. Možete koristiti različite kreativne tehnike u toj situaciji; npr. dogovorite da oboje (ili cijela obitelj) nacrtate kako se trenutno osjećate ili o čemu trenutno razmišljate. Ukoliko i dalje odbija komunikaciju, budite ustrajni, ali pritom pazite da mu date dovoljno prostora da se oslobodi.
Posvetite mu više pažnje u ovom razdoblju nego inače. Češće ga pohvalite i recite koliko Vam znači, koliko ga volite te mu češće spomenite stvari u kojima je dobar (pohvalite ga i zahvalite mu kada Vam nešto pomogne, nešto nacrta, kada nešto kaže, recite kako je jako dobar brat, koliko ste ponosni na njega i zbog kojih točno stvari….), dajte mu neke nove lagane zadatke koje će izvršiti te nakon kojih će imati osjećaj vrijednosti i zadovoljstva.
Kažete da dio vremena provodi za kompjutorom ili televizorom u okviru dogovorenog vremena. Je li za vrijeme rada na kompjutoru naišao na neki novi sadržaj koji ga je mogao uznemiriti? Još jednom provjerite podatke kojima ima pristup. Ponekad televizijski ili kompjutorski sadržaji mogu biti izvor noćnih mora.
Također, nabavite neke nove društvene igre koje će ga privući ili napravite neki plan i raspored obiteljskog druženja drugačijeg nego do sad koji bi ga mogao interesirati (npr. odlazak u prirodu, šetnju, vožnja biciklom, grudanje, sanjkanje, pravljenje snjegovića, rad s različitim kreativnim materijalom, maskiranje unatoč tome što nije vrijeme maškara, izrada kućnog kazališta lutaka…). Dogovorite malo druženje s djecom koju već poznaje ili još ne poznaje i pri sklapanju novih prijateljstava budite uz njega, pomognite mu pri upoznavanju, kasnije pričajte o tome što mu se nije sviđalo, a što mu se sviđalo, ima li nekih stvari koje bi promijenio ili čime je zadovoljan.
Budite ustrajni u ovoj situaciji. Promjene se neće dogodite brzo ili nakon jednog razgovora. Ponekad ćete imati osjećaj da su stvari krenule na bolje, ali tada se može dogoditi da se opet vrate na staro. Ponavljate mu stvari, slušajte ga, uvažavajte, vjerujte onome što govori, pokažite interes i češće s njime ostvarujte fizički kontakt. Također, probajte izbjeći uspoređivanje s mlađim bratom.
No, ukoliko se s vremenom situacija ne bude mijenjala i dalje budete zabrinuti zbog djetetovog povlačenja u sebe i noćnih mora, svakako potražite pomoć kod psihologa do kojeg možete doći putem uputnice liječnika opće prakse.
Želimo Vam sreću u odnosu s djetetom, a njemu u borbi s noćnim morama.
Ukoliko ćete imati još kakvih pitanja, možete se i obratiti za razgovor i savjete na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona svakim radnim danom od 9 do 18h.
S poštovanjem,
Hana Hrpka, prof.
|
