29.03.2012. 20:05

Poštovana Mama,

prvo bih Vam se htjela zahvaliti što ste se odlučili javiti za savjet vezano za situaciju koja Vas, kako mi se čini čitajući Vaš upit, u velikoj mjeri opterećuje. Iz napisanoga vidljivo je da ste vrlo brižna majka koja pomno prati svoje dijete i jako se trudi pružiti mu ono što mu je potrebno. Upravo zbog velike posvećenosti dobrobiti svoje djece, a uslijed ove, sigurna sam, vrlo iscrpljujuće situacije, čini mi se i da se osjećate pomalo bespomoćnom i frustriranom jer niste sigurni što više učiniti.

Vi kao mama razumijete da je roditeljska uloga jedna od težih u životu i da njeni zahtjevi u nama često znaju dovesti do umora, iscrpljenosti i bespomoćnosti. Na početku Vašeg upita ste naveli da je Vaš dječak živahan, zahtjevan, da ima mnogo energije, dok je Vaša djevojčica oduvijek bila mirnije dijete. Rekli ste da se unatoč energičnosti može koncentrirati kada je potrebno, što me navodi na zaključak da se zapravo radi samo o malo temperamentnijem djetetu. Svaki čovjek od najranije dobi je pojedinac s vlastitim posebnostima i upravo se one moraju uzeti u obzir kod odgoja djece. Neka djeca od samog rođenja predstavljaju veći izazov roditeljima. Kao bebe mnogo plaču, teže uspostavljaju pravilan ritam spavanja i jedenja, a kasnije su sklona izraženijim emocionalnim reakcijama i u određenim fazama manje sklona da prihvate roditeljske zahtjeve. No, nema razloga za zabrinutost jer se radi o sasvim uobičajenim razlikama među djecom. U njihovom odgoju je samo potreban malo veći trud, strpljenje i određene prilagodbe u načinu odgoja te mnogo ljubavi, bliskosti i prihvaćanja, a Vaš je upit upravo izraz navedenog.

U Vašem ste upitu naveli da Vaš sin nije pričao do svoje treće godine. Pohvaljujem Vaše obraćanje i odlaske k logopedu i defektologu, drago mi je da je navedeno polučilo pozitivni rezultat te me zanima ide li Vaš sin i dalje navedenim stručnjacima? Prema onome što ste nam napisali, može se pretpostaviti da je dječakova nemogućnost da izrazi svoje želje i potrebe riječima dovela je do agresije prema vršnjacima u vrtiću. Radi se o tzv. instrumentalnoj agresiji koja zapravo nije usmjerena na drugu osobu već nam služi kao sredstvo da dobijemo ono što želimo. Ona je česta kod manje djece koja još nisu dovoljno govorno zrela te vjerujem da je to utjecalo i na socijalno ponašanje Vašeg dječaka. To je vrlo važno za razumijevanje ponašanja Vašeg dječaka jer to znači da njegovo ponašanje nije izraz neposlušnosti i prkošenja, već naučeni način ponašanja koji mu je u nekom trenutku bio vrlo važan i koristan jer nije znao drugačije. Stoga je važno da različiti oblici discipliniranja budu popraćeni i uputama o poželjnom načinu ponašanja kojim želite zamijeniti agresiju.

Neka od konkretnih ponašanja Vašega sina koje ste naveli, poput ljutnje kada nije po njegovome, oduzimanje igrački ili govorenje “neću”, mogu biti produkt dječje nezrelosti i razvojne faze kroz koju prolaze U toj dobi neka djeca su sklona prkošenju i testiranju granica. Na svaki roditeljski zahtjev reagiraju sa „neću“. Ovakva ponašanja često su popraćena jakim emocionalnim reakcijama, ljutnjom, bijesom i frustracijom. Djeca svoj otpor mogu pokazivati pasivno ili vrlo dramatičnim reakcijama poput vikanja pa čak i agresije prema drugima ili sebi. U tom emocionalnom stanju dijete donekle gubi kontakt s okolinom pa je vrlo teško utjecati na njega i prekinuti ga, no obično se ubrzo smiri.

Vjerujem da “neću” kao stalni odgovor na Vaše zahtjeve (iako kažete da u većini situacija to ostane na verbalnome odvijanju, ali da naposljetku Vaš sin učini ono što mu se kaže) može biti iscrpljujuće i za Vas i za tete u vrtiću. Naveli ste da kod kuće na neprihvatljiva ponašanja reagirate slanjem dječaka na time out. Kako to izgleda i što mu pritom kažete? Jako je važno da razumije čemu to vrijeme služi, koje njegovo ponašanje je dovelo do njega i kako se sljedeći puta treba ponašati da bi to izbjegnuo. Kakvi su konkretni načini rješavanja tih situacija teta u vrtiću? Jako je važno da načini reagiranja Vas i teta u vrtiću budu usklađeni i dosljedni. Ako se nepoželjna ponašanja nastave, savjet i podršku možete zatražiti i od psihologinje u vrtiću.

Na dječakovo ponašanje možete utjecati i preformuliranjem zahtjeva i uvođenjem izbora, na koje djeca u ovoj fazi u pravilu bolje reagiraju. Primjerice, umjesto da od sina samo tražite da pospremi svoje igračke, možete kazati: “Kada pospremiš svoje igračke onda možeš gledati svoj omiljeni crtić” ili predložiti bilo koju za njega poželjnu aktivnost. Ako se dijete i dalje žali na Vaš prijedlog važno je da ostanete odlučni u svojemu prijedlogu. Kada koristite ovu strategiju bitno je da odaberete dvije aktivnosti (jednu koju dijete mora izvršiti i onu koju će za “nagradu” dobiti) koje bi svakako dijete moralo napraviti/dobiti tako da ono što on ne želi raditi mora izvršiti prije nego dobije/radi ono što on želi. Također, umjesto da od njega zahtijevate određeno ponašanje, ponudite mu izbor između dva ponašanja koja su Vama prihvatljiva te na taj način zadovoljite njegovu slobodnu volju koju želi izraziti. Primjerice: „Želiš li pospremiti svoje igračke sada ili nakon večere? Želiš li obući plavu ili zelenu majicu?“
Također, ne treba zaboraviti da djeca upijaju svaku našu riječ i gestu iako to nekada ne primjećujemo. Ako sami koristite ili Vaš suprug ili pak tete u vrtiću riječ “neću” probajte je izbaciti iz svojega vokabulara ili je “preformulirajte” te na isti postupak potaknite i druge osobe iz socijalne mreže Vašega djeteta.

Ono što jest jedna od roditeljskih dužnosti jest naučiti dijete razlikovati prihvatljivoga od neprihvatljivoga ponašanja. Najjače “oružje” za postizanje navedenog cilja jest razgovor pri čemu se na umu trebaju imati određene smjernice. Djetetu bi trebalo reći koje Vas je njegovo ponašanje povrijedilo te koja ponašanja nisu dopustiva. Ponekad zbog djetetovih intenzivnih emocija neće biti moguće prekinuti njegovo ponašanje. Tada je korisno ignorirati njegovo ponašanje i na taj način izbjeći njegovo potkrepljivanje pažnjom, a razgovor ostaviti kasnije. Nakon toga je vrlo važno razgovarati s djetetom o svim aspektima i posljedicama takvoga ponašanja: "Što se dogodilo? Što si htio time postići? Kako ćeš to zatražiti (zamoliti, pitati)?...". Važno je da djeci na njima razumljivome jeziku specificiramo što je dopušteno, a što ne te da im damo do znanja da se mogu osloniti na nas pa čak i kada smo ljuti jer ljutnja ne znači da ih ne volimo. Važno je da dijete zna koji su primjereni načini izražavanja vlastitih potreba i želja, usmjeravati ga da i sam koristi riječi umjesto agresije kako bi primjerice “došao” do određene igračke. Tijekom razgovora sa svojim djetetom pripazite da Vaš rječnik i objašnjenja budu razumljiva djetetu. Poželjno je i korištenje Ja-poruka, npr.: "Tužna sam kada ne poštuješ naš dogovor." i usmjeravajućih poruka, npr.: "Reci curici Makni se.", umjesto direktne zabrane: "Nemoj gurati djevojčicu.". Kažete i da je vrlo osjetljiv i da mu bude žao nakon što bude neposlušan ili iskazuje određeno agresivno ponašanje. U tim situacijama možete ga probati podsjetiti na njegova iskustva i povezati ih s iskustvima djece u vrtiću, npr.: "Sjećaš li se kako te je boljelo kada te dječak iz parka ugrizao? Tako i djevojčicu iz vrtića boli kada ju ugrizeš.".

I sami navodite neke od načina discipliniranja Vašega sina – odlaska u sobu kada je kući ili sjedenje na stolici kada je u vrtiću. U discipliniranju, kao i u razgovoru važna je dosljednost - dijete mora od situacije do situacije dobivati istu poruku kada je prešlo granicu. Cijeli taj proces mora uključivati i ohrabrenja i upute djetetu kako da kontrolira svoje ponašanje te najvažnije, pohvalu nakon što se dijete ponaša na prihvatljiv način.

Zbog navedenih ponašanja poput agresije, kako navodite, pojavile su se i određene poteškoće u socijalnim interakcijama Vašega sina s njegovim vršnjacima, ali i s odraslim osobama. U nastavku Vam prilažem link na koristan članak “Kako poboljšati socijalne vještine djeteta” koji se nalazi na web stranici Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i koji bi Vam mogao pomoći u razvijanju dotičnih vještina Vašega djeteta http://www.poliklinika-djeca.hr/z...boljsati-socijalne-vjestine-djeteta/.
Ako ponašanja koja opisujete ustraju i osjetite potrebu porazgovarati sa stručnjakom i zatražiti savjet, preporučila bih Vam i savjetovalište (ovisno odakle dolazite) za roditelje u kojemu će Vam dati korisne savjete koji Vam mogu biti od neizmjerne pomoći. Ako ste iz Zagreba, u sklopu Dječje kuće Borovje postoji besplatno Savjetovalište za roditelje i djecu pa ih možete nazvati i naručiti se na broj 01/6112 – 758. Adresa Savjetovališta jest Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb. Možete se obratiti udruzi roditelja „Korak po korak“ gdje stručnjaci održavaju različita predavanja i radionice za roditelje (više na stranici http://www.udrugaroditeljakpk.hr/). Postoji i savjetovalište Modus gdje se održavaju individualna savjetovanja uz dogovor na broj 01/4621-554 i koje je otvoreno svakim danom od 9.00 do 22.00 sata, no njihove usluge se naplaćuju. Adresa Savjetovališta jest Ulica kneza Mislava 11, 10 000 Zagreb. Njihova web stranica gdje možete vidjeti o čemu se radi je: http://www.dpp.hr/hr/modus.php?id=1/. Ako niste iz Zagreba, možete nam se dodatno obratiti i pokušat ćemo Vas uputiti na savjetovališta, udruge ili poliklinike koje (i ako) postoje u Vašoj blizini, a koje Vam mogu dodatno pomoći.

Naposljetku, željela bih Vam ponuditi i opciju besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabroga telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, koju možete nazvati ako Vas još što nešto muči te popričati s educiranim volonterima. Liniju može nazvati i Vaš sin. Također, Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr/chat, svakim radnim danom od 15 do 18 sati na koji se možete obratiti.

Draga mama, na samome kraju je ipak najvažnija ljubav, snaga, strpljenje i davanje, a da to imate pokazuje i Vaš upit i želja da razriješite nastalu situaciju uz što bolje posljedice! Nadam se da će Vam nešto od napisanoga koristiti te Vam se još jednom zahvaljujem što ste nam ukazali povjerenje i javili se za savjet. Možete se također ponovno javiti i ovim putem u slučaju novih nedoumica ili/i pitanja.

Lijep pozdrav i puno uspjeha!

Hana Hrpka, prof.

03.04.2012. 19:45

Draga mama,

hvala Vam na Vašem brzom odgovoru i dodatnim informacijama. Iz svega napisanoga vidljivo je da Vaš sin ima brižnu majku koja mu pristupa neumorno i s ljubavlju, od odvođenja kod logopeda i defektologa do razgovora s njim o njegovim postupcima. Vaša upornost i predanost su izrazito pohvalne.

Kako kažete, Vaš sin još uvijek posjećuje logopeda i defektologa što je polučilo uspjeh u određenim područjima. Osim samog napretka u području govora pozitivna je stvar da nas svaki uspjeh u životu jednim dijelom određuje, podiže naše samopoštovanje koje je posebice krhko kod djece. Djeca ponekada nisu svjesna vlastitog napretka, promjena na bolje stoga ih moramo “podsjetiti”. Pohvalite svojega sina za svaki dobro odrađen zadatak (i za polovicu dobro obavljenoga zadatka!) i ne štedite na pohvalama! Bilo bi poželjno i da zadatke ili/i vježbe koje Vaš sin izvodi kod navedenih stručnjaka probate unijeti i u Vaš svakodnevni razgovor i druženje sa sinom, povezati s njegovim iskustvom. Kažete da je i psihologijskim testiranjem pokazano smanjeno razumijevanje i izražavanje. Upravo zbog toga probajte provjeriti je li Vaš sin razumio što ste mu rekli ili od njega tražili. Iako smo skloni misliti da se nešto samo po sebi razumije ili da smo dovoljno jasni, često se zna dogoditi situacija “pokvarenoga telefona”.

U svojem odgovoru ste naveli da najvećim izazovom smatrate dječakovu agresiju. Agresija se često javlja jer dijete ne zna na drugi način izraziti svoje osjećaje. Ne treba zaboraviti da je svaki osjećaj u redu. Opravdano je biti ljut ili tužan, no neki od načina na koje ove osjećaje izražavamo nisu prihvatljivi. To se prvenstveno odnosi na agresiju prema drugima ili sebi. Probajte porazgovarati sa sinom o njegovim osjećajima i slobodno ga pitajte kako bi on pokazao da je ljut ili tužan ili sretan. Kažete kako ste već probali objašnjenja kako neki postupak nije lijep te „kako bi njemu bilo“ u nekoj situaciji te da takav lijep način nije izrodio pozitivnim posljedicama. Probajte tu igru uživljavanja u ulogu primijeniti dok zajedno sa sinom gledate crtiće. Možete ga pitati što se događa s likom u crtiću, je li se to i njemu ikada dogodilo, kako bi on postupio u toj situaciji i sl. Zaista, takav pristup možda neće djelovati kod sve djece, no vrijedi pokušati.

Također, možda biste mogli s njim dogovoriti pravila i posljedice ponašanja i izraditi plakat (sa slikama) koji će stajati negdje na vidnom mjestu u prostoru vašeg stanovanja. Važno je da Vaš sin za svoja pozitivna ponašanja dobiva nagradu kako bi ga one motivirale za daljnja pozitivna ponašanja, no jednako je tako važno da za svako negativno ponašanje dobije posljedicu. Kao što sam već napomenula u prošlome postu, jako je važno i da ste dosljedni iz situacije u situaciju. Ako se to pokaže efikasnim možda biste mogli predložiti i tetama u vrtiću pravljenje plakata s pravilima.

Socijalne vještine djeteta možete poticati čak i u sklopu svakodnevnih aktivnosti. Mogli biste pokušati svoju djecu uključiti u što više svakodnevnih poslova koje možete zajedno obavljati. Dajte im “posliće” koji su u skladu s njihovim godinama, budite marljivi i zabavljajte se! Za to vrijeme razgovarajte s dječakom na način na koji biste željeli da on razgovara s vršnjacima. Kako biste dobili dodatne ideje, možete iskoristiti neku od odličnih knjiga koje pružaju podršku roditeljima u odgoju, među kojima je i knjiga Gordane Buljan Flander i Ane Karlović „Odgajam li dobro svoje dijete”.

Naveli ste da dolazite iz Ličko–senjske županije. Ponudila bih Vam mogućnost odlaska ili kontaktiranja Obiteljskoga centra Ličko-senjske županije sa sjedištem u Senju (Juriše Orlovića 2, 53270 Senj) koji besplatno (i bez uputnice) pruža usluge obiteljskoga i individualnoga savjetovanja. Radno vrijeme Centra je: ponedjeljak, srijeda i petak od 8 do 16h, a utorak i četvrtak od 8 do 20 h pri čemu psiholog i pravnik rade utorkom i četvrtkom od 12 do 20 sati. Broj telefona je 053/882-122, a e-mail adresa putem koje im se možete obratiti obiteljski.centar.licko-senjske.zupanije@gs.t-com.hr.

Draga mama, za kraj Vam želim puno upornosti, strpljenja i ljubavi i nadam se da će Vam nešto od napisanoga koristiti. Zahvaljujem Vam se još jednom što ste nam se odlučili javiti.

Puno uspjeha uz lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

06.04.2012. 14:35

Poštovana, imam 6-godišnjeg dječaka koje je rođeno 30.3. 2006. i ove godine sam tražila odgodu škole. Već dulje vrijeme pokazuje agresivno ponašanje kada nije onako kako on želi, na način da mi počinje lupati nogama o stvari, počinje skakati i urlikati. Inače je stalno nemiran, teško može biti na jednom mjestu, osim kada gleda crtić, igra se sa mlađim bratom od 4 godine na način da trče po stanu, jedan po drugome i ne zna se lijepo igrati već samo nasilno. Ja radim sa njim neke predškolske zadatke ali to je jako kratko jer gubi koncentraciju, defektolog kaže da se želi poistovjetiti sa mlađim bratom i da želi biti kao on, a da agresivnost dolazi od toga da je mentalno na nivou 6-god, a želi biti na nivou 4-god. Kako da ga smirim, jer ne pomaže ni razgovor jer strah me je da tu agresivnost i ludovanje pokazuje mlađem bratu a nekada ga i lupi u toj agresivnosti. Da li da krenim na terapije sa njim jer moram ga pripremiti za školu za godinu dana? Hvala.