|
Autor
|
Poruka
|
|
muminwonderland
|
29.12.2016. 19:40
Poštovani, imam djevojčicu staru dvije godine i sedam mjeseci. Od rođenja je jako žilava, zaigrana, bistra i jako aktivna. Vrlo brzo je počela s dizanjem, sjedenjem i hodanjem. Vrlo je živahna, jako brzo uči nove stvari i voli učiti. Zna slova i brojke i zainteresirana je za engleski jezik. Sama je čuvam od rođenja. Nema dadilju i ne ide u vrtić. Često ju je čuvala moja majka i ima izuzetno dobar odnos s njom. Dojena je od prvog dana i još je dojim. Smatram da joj to nije samo navika već i potreba. Dojim je najviše za spavanje i uspavljivanje tj. za popodnevno spavanje i navečer. Imam nekoliko pitanja vezana za dojenje i spavanje i poremećaje u spavanju. Naime, oduvijek je vrlo živahna i već od prvih dana nije htjela spavati popodne. Uvijek sam čitala da male bebe spavaju i po nekoliko sati dnevno, no kod nje, to nije slučaj. Nisam na to gledala kao na problem, nego kao na nešto normalno i smatrala sam da je tako živahna. Počela je spavati i po dva sata popodne kada bih je dojila i kada bi tako ležala na meni. Čim bih se pomaknula, uvijek se probudila tako da oduvijek tako popodne spavamo. Do nekih 5 – 6. mjeseci je čak spavala u krevetiću do nas uz česta buđenja jer je dojena. Kada su krenuli zubići budila se jako često i stalno htjela sisati i kad god bih je spuštala u krevetić, jako je plakala. Nekad bi je po deset puta spustila da je probam uspavati i samo bi se smirila kada bih je uzela sebi. Nisam jedna od onih koja će trenirati dijete da mora spavati u svom krevetiću pa sam je nakon neuspješnih pokušaja ostavila da spava s nama u krevetu. Tako spava i sada. Spava otprilike dva sata popodne i zaspi uz dojenje i uvijek ja moram ležati uz nju. Često je naslonjena na mene. Navečer zaspi isto uz dojenje i budi se po noći pa i tada doji i odmah se smiri. Oduvijek je nemirna po noći i često se okreće na drugu stranu, pa na drugi dio kreveta. Nekad sjedne i vidim da nije svjesna, nekad ide malo s ručicom po posteljini kao da nešto traži. Nekada kaže rečenicu ili dvije i koliko razumijem sve su neki događaji na dnevnoj bazi ili neki strahovi. Uvijek natrag zaspi uz dojenje. Isto tako kada se budi popodne često je, kao u nekom bunilu i uvijek se još mora buditi uz dojenje. Popodne spava oko dva sata. Mislim da joj je popodnevno spavanje potrebno iako nekada jako teško zaspi i stalno je zaigrana i po sat do dva ju uspavljujem a ona je jako zaigrana, recitira pjesmice... Vidim da je jako znatiželjna i stalno joj se hrpe stvari vrte u glavi i kao da ce nesto propustiti ako zaspi. Ako ne spava popodne, izdrži do 19h pa soava do 8 sati ujutro. Zanima me je li to buđenje po noći povezano s dojenjem i/ili su to noćne more i noćni strahovi? Čitala sam dosta o svim poremećajima u spavanju, no ne vidim ovo kao neki jako veliki problem. Znala sam se nekoliko puta probuditi po noći i tražiti da na tabletu gleda uspavanke koje gleda prije spavanja i bila tako budna po 1-2 sata, ali nikada od rođenja nije zamijenila noć za dan ili nešto slično. Često prijateljice pričaju (i čitam na forumima) kako djeca počinju bolje spavati nakon što se odviknu od dojenja. Suprug i baka me uvjeravaju kako su to sve samo prolazne faze i kako se ne bih trebala brinuti. Nema nikakvih stresnih situacija. Obiteljska situacija je odlična. Nisu mijenjane neke navike, ne ide još u vrtić. Prije dva mjeseca se riješila pelena u jednom danu i dnevnih i noćnih. Sve postižemo dogovorom. Mora se izuzetno puno raditi s njom i sve objašnjavati i uvijek joj dajem mogućnost izbora da nekako osjeti da ima svoju individualnost. Puno toga joj dopuštam sto je bezopasno ali s druge strane postavljam granice i zna se sto se smije i sto ne iako je jako tvrdoglava i ima jaku osobnost. Ali je i jako poslušna i dobra u svim situacijama, javnom preijevozu, pristojna s drugim ljudima. Jako dobro sve pamti i mislim da je senzibilna u tom dijelu. Pamti sve neke mini traume u smislu kada je samo jednom bila bolesna. Jedinu “bolest” koju je imala je funkcijska opstipacija nekoliko mjeseci koja se uspješno riješila. Liječnici su isto rekli da je sve to zapravo na psihičkoj bazi. Isto tako za odvikavanje od dojenja planirala sam kada navrši tri godine. Ne znam kako bih to uspjela postepeno kada sam većinu vremena sama s njom doma jer suprug dolazi doma predvečer. Mislim da bi možda najbolje bilo da na dva do tri dana bude kod svoje bake pa se tako odvikne. Zanima me, smatrate li da bih se trebala zabrinuti tj. je li potrebno da posjetimo dječjeg psihologa ili neuropedijatra zbog nemirnog spavanja? Unaprijed zahvaljujem.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
03.01.2017. 22:55
Draga mama,
željela bih Vam prvo zahvaliti na javljanju te povjerenju koje ste nam iskazali. Čitajući Vaš upit stekla sam dojam da ste pažljiva i brižna mama koja se trudi da svojoj djevojčici pruži najbolju skrb.
Na temelju ovoga što ste napisali primjećujem da Vas brine nemirno spavanje Vaše djevojčice. Kažete da se često budi po noći, okreće u snu te da ponekad i govori u snu. Kako mogu pročitati postupate s velikom brigom prema svojoj djevojčici pa Vas je to zabrinulo. Želim Vam reći da su navedena ponašanja očekivana te dio uobičajene razvojne pojave te da se ovakva ponašanja i očekuju kod djece te dobi. Kad razmišljamo o uobičajenosti određenih pojava, osim razvojnih normi, važno je uzeti u obzir i kako spomenuta pojava utječe na generalno funkcioniranje i ponašanje djeteta. Spomenuli ste da nikad nije zamijenila dan za noć i da iako ima nemiran san u prosjeku spava i do 13 sati što su sve pozitivni znakovi. Rekli ste i da je Vaša djevojčica dosta živahna što može biti objašnjenje za to što je nemirna i prilikom sna. Takvoj djeci često treba više vremena do trenutka da mogu odspavati cijelu noć u komadu. Kako nedostatna dnevna aktivnost ili previše dnevnog sna mogu utjecati na noćno spavanje predlažem i da pokušate sa smanjenjem dnevnog sna ili povećanjem aktivnosti pa promatrate ima li to kakav utjecaj na njezin san.
Naveli ste da Vi morate ležati uz djevojčicu dok spava te da kad se ona probudi traži da ju se doji i na taj ju način uspijete uspavati. Također spominjete kako ju uskoro namjeravate odviknuti od dojenja te da ste primijetili koliko joj je dojenje važno. Dojenje djeci nije samo fiziološka potreba već njome mogu ostvariti i druge potrebe kao što je osjećaj sigurnosti, umirivanje, povezanost s majkom i slično. Kako je djeci do 3. godine teško shvatiti da će se roditelj vratiti nakon što ode, odlazak na spavanje u njima može izazvati tjeskobu i povećanu potrebu za blizinom roditelja. Zbog toga majčina blizina i dojenje jesu adekvatni načini uspavljivanja, no oni također mogu biti i iscrpljujući za roditelja te djetetu stvoriti naviku takvog usnivanja i očekivanje da svaku noć bude isto. S obzirom da planirate uskoro prekinuti s dojenjem predlažem da prije toga istražite druge načine umirivanja odnosno uspavljivanja djevojčice te promatrate njezine reakcije i vidite koji je najbolji za nju. Neki od tih načina su zagrljaji, maženje, umirivanje pričanjem da je sve uredu, da je mama tu, pjevanjem, uz pomoć dude, i slično. Također, djeci često pomaže omiljena igračka ili dekica koja olakšava odvajanje od roditelja jer dijete podsjeća na prisutnost roditelja te bi bilo korisno da, ako već Vaša djevojčica ne posjeduje daj objekt, da ga uvedete kako bi se što prije stvorila poveznica između objekta i umirivanja.
Nadalje, možete pokušati smanjivati (npr. prilikom dnevnog spavanja) i njenu potrebu da Vi uvijek ležite pored nje. Naravno da je poželjno reagirati na njezin plač , ali bilo bi poželjno kada biste joj objasnili da ste tu u blizini i da ćete uvijek doći kad Vas treba. Podržavam i Vašu ideju da ako ste to i ranije činili, Vašu djevojčicu odvedete kod njezine bake, pogotovo ako sa sobom ima svoju dekicu ili igračku.
Važno mi je reći i da kada dijete stekne određenu naviku spavanja ponekad je potrebno i više vremena i truda da bi ih zaista usvojili . U onome što sam pročitala mogu vidjeti da Vi imate puno strpljenja, razumijevanja i topline u odgoju te Vam to može pomoći u postavljanju novih načina uspavljivanja Vaše djevojčice i odvikavanja od dojenja. Djeca najčešće burno reagiraju na promjenu navika koje su im važne te bih voljela da budete spremni na moguće različite reakcije djevojčice poput negodovanja, ljutnja, plača prilikom uspostave novih načina uspavljivanja i odvikavanja od dojenja. U takvim situacijama roditelji mogu osjetiti krivnju i potrebu da zaštite dijete i da im popuste, no važno je i tada ostati dosljedan znajući da radite u najboljem interesu djeteta. Kada jednom donesete odluku da prestajete s dojenjem važno je ostati ustrajan u tome čak i kada se dijete buni. Na taj način dijete učite drugačijim načinima umirivanja te ostajete ustrajni u granici da ga nećete dojiti. Time djetetu dajete sigurnost da se može osloniti na Vas kada mu je teško. Želim Vam reći i da su takve dječje reakcije neizbježne i da to nikako nije Vaša krivica jer su promjene sastavni dio svakog života te se svako dijete na njih navikava svojim tempom. Uvođenje raznih promjena za dijete proces je za koji je ponekad potrebno više vremena i strpljenja no uz dosljednost i brigu koju joj pružate dijete bi trebalo usvojiti nove navike spavanja i prestanak dojenja.
Naposlijetku, želim Vam naglasiti i važnost brige o sebi. Pitam se pronađete li vremena za sebe te spavate li dovoljno s obzirom na nemirno spavanje Vaše djevojčice. Često roditelji zanemare vlastite potrebe i potpuno se posvete svojoj djeci. Stoga je važno ponekad se prisjetiti i da brinete o sebi i svojim granicama. S obzirom da ste naveli da imate toplu obiteljsku atmosferu i pomoć majke, voljela bih kad biste razmislili i o traženju podrške od ukućana koji Vas nekad mogu zamijeniti u uspavljivanju djevojčice kako biste se i Vi uspjeli dovoljno naspavati te o pronalasku opuštajućih aktivnosti i vremena za sebe.
Nadam se da ćete u odgovoru pronaći korisne informacije te ako imate još bilo kakva pitanja, slobodno mi se javite ponovno ovim putem ili nazovite na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Želim Vam puno bezbrižnih, veselih i ispunjenih trenutaka s Vašom djevojčicom!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
muminwonderland
|
05.05.2017. 21:50
Zahvaljujem Vam na iscrpnom i korektnom odgovoru. Vodila sam se nekim stvarima koje ste sugerirali.
Prije tjedan dana sam sprovela odvikavanje od dojenja i doslo je do značajnih promjena u spavanju po noći ( odlicno spava i kada se probudi odmah iz zagrljaj zaspi). Zanima me jos jedino mislite li da ce imati nekakvog negativnog utjecaja na nju to odvikavanje od dojenja radi ljutnje pri uspavljivanju ili mislite da je ovo njen način prilagodbe i da ce se vremenom rješiti.
Naime, kada je imala 2.5 god sam joj najavila i dogovorile smo se da ce se odviknuti od dojenja sa 3 godine i doslovno sam joj svaki dan to objašnjavala i govorila joj i sve je to odlicno prihvatila. Dogovoreno je bilo da ide najdražoj baki koju najvise voli na tri dana i da dojenja nece vise biti. Uz sve pripreme tako je i bilo. Odvikavanje je proslo odlicno. Otisla je na njega vesela, nije uopce plakala niti po noći niti po danu i naučila se i zaspati uz baku. Kada se vratila sve je odlicno i vise me uopce ne trazi dojiti. Uspavljujem ju nakon kupanja i pranja zubića. Citam price ili gleda filmiće za djecu s uspavankama za spavanje na tabletu naslonjena na moje rame posto sada ne doji. Stavljam je spavati oko 20h bez dnevnog spavanja zato sto sam primjetila da je puno bolje da je izmorena i odmah zaspi nego da je užasno dugo uspavljujem po danu i onda da jos kasno oko 23 h ide spavati po noći. Pogotovo da smanjim jedno uspavljivanje nakon odvikavanje od dojenja. Par dana je bilo odlicno i zaspala bi nakon 10min. Isto sada spava odlicno po noći i probudi se samo 2-3 puta i zagrlim ju i odmah zaspi. Vidi se veliki napredak.
Problem je jedino zadnjih dana nastao u tome sto ona sada prica da ne zeli spavati (govorila je to i ranije dok je dojila jer samo da bilo sto radi a da ne spava) a sada pogotovo jer zna da nece ni zaspati uz dojenje. I sada uspavljivanje traje oko 1.5 h tako da i čitam i gleda uspavanke i sve i završi time da place i govori da nece spavati. Cak me i odguruje i ne da mi blizu sebe. Onda je zagrlim i brzo prebacim temu i počnem pričati price o pesekima koje najvise voli i onda zaspi kraj mene. Znam da je problem u tome jer je doslo do promjene i vise ne doji i nema tu svoju najdražu utjehu. Ovako opcenito se vidi da je odlicno to prihvatila i ne trazi me vise niti nista. Zna dva put na danas tražiti samo da jos pogleda cice i kaze da zna da sad samo smije pogledati i sve je to prihvatila bas nekako jako odraslo. Jedino sada to uspavljivanje. Mislite li da ce to proci uskoro tj. s vremenom ili ce to ostaviti nekakve traume tj mozda bi trebali posjetiti dječjeg psihologa i slicno?
Zahvaljujem i Lp.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
12.05.2017. 20:00
Draga mama,
veselilo me čitati Vaš odgovor. Čini mi se da kvalitetno provodite vrijeme sa svojom djevojčicom, pratite promjene u njezinom ponašanju te da se s puno topline trudite postavljati granice. Drago mi je čuti da je došlo do vidljivih napredaka u kvaliteti spavanja Vašeg djeteta te da niste nailazili na veći otpor kod prestanaka dojenja. Nadam se da ćete i u ovom odgovoru pronaći korisne informacije i smjernice.
Ako sam dobro shvatila, smatrate da je u posljednjih nekoliko dana zbog nedavnog prestanka dojenja Vašoj djevojčici teško zaspati. Kažete da ponekad plače, govori kako ne želi ići spavati te Vas odguruje. Vjerujem da Vas ta situacija rastužuje, a možda i frustrira te da se pitate što možete učiniti kako biste joj olakšali odlazak na spavanje. Pitate se i biste li odgovor trebali potražiti kod dječjeg psihologa ili pak se radi o uobičajenoj fazi koju Vaša djevojčica treba proći.
Iz svega što ste mi napisali, čini mi se da ste poduzeli puno koraka kako biste olakšali Vašoj djevojčici odvikavanje od dojenja. Neke od njih su priprema, postavljanje granica, odlazak kod bake kod koje joj je lijepo. Također, vidim i da na različite načine njegujete higijenu spavanja – pratite ritam kojoj je Vašoj djevojčici potreban, odlazak na spavanje u približno isto vrijeme svaki dan, čitanje priča, umirivanje grljenjem i slično. Važno mi je dati Vam do znanja da već sada radite puno toga što Vašoj djevojčici koristi.
Ako sam dobro shvatila, ljutnju kod odlaska na spavanje povezujete s prestankom dojenja. S jedne strane, moguće je da je to jedna reakcija koju djevojčica može imati, pogotovo ako ste ju prije uspavljivali dojeći je. Možda je Vaša djevojčica ljuta na Vas jer joj nedostaje dio rutine na koji je prije navikla i koji je voljela te je to sasvim uobičajena reakcija. Uz dovoljno topline, podrške, zagrljaja i razumijevanja, vjerujem da će Vašoj djevojčici odlazak na spavanje postajati sve draži dio dana. Važno mi je istaknuti da je ljutnja kod djece sasvim uobičajena te da je roditeljima često teško izdržati ljutnju pa ponekad znaju reagirati na način da ju ignoriraju ili pošalju djetetu poruku da nije u redu ljutiti se. Za Vašu djevojčicu su dani bez dojenja novo iskustvo i potrebna joj je Vaša podrška i vrijeme da se navikne na novu rutinu. Tu je važno da Vi preuzmete odgovornost za odluku o prestanku dojenja te da nju ne uključujete na način da tražite njeno slaganje s odlukom ili kroz davanje mogućnosti da ona utječe na to što ste odlučili.
Ono što još možete jest uvesti neki novi podražaj, poput kupnje nove knjige, audio priča za laku noć, lampe, plišane igračke ili ritual poput duljeg grljenja prije spavanja, posebne uspavanke, dijeljenja lijepih događaja iz dana i sličnog. Možete joj to predstaviti kao nešto što možete raditi sada kada je postala starija.
I dalje Vas potičem da njegujete higijenu spavanja. Preporučila bih da smanjite čestinu gledanja crtića za spavanje na tabletu kao dio rutine uspavljivanja, budući da manjoj djeci elektronički uređaji imaju preveliku količinu podražaja, koja ne doprinosi smirivanju kod uspavljivanja. S druge strane, želim Vam dati do znanja da se u razdoblju u koje ulazi Vaša djevojčica pojavljuju strahovi od mraka te nešto kasnije čudovišta i sličnih nadnaravnih bića te se možda dio straha od uspavljivanja može objasniti time. U svakom slučaju, mišljenja sam da se radi o uobičajenoj razvojnoj fazi koja se kod svakog djeteta manifestira na drugačiji način, dok se kod Vaše djevojčice manifestira u teškoćama spavanja.
Ako teškoće s usnivanjem potraju neko dulje vrijeme te vidite da remete funkcioniranje Vaše djevojčice, tada je uputno posjetiti dječjeg psihologa. Ako budete imali još kakvih dilema ili pitanja, možete mi se uvijek ponovno obratiti. Također Vas podsjećam da možete nazvati i besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati, gdje možete razgovarati o različitim aspektima roditeljstvima koja Vas brinu. Hvala Vam još jednom na iskazanom povjerenju. Želim Vam puno veselih trenutaka s Vašom djevojčicom, kako tijekom dana, tako i kod širenja mašte u pričanju uzbudljivih priča za laku noć.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
EliEdi
|
15.08.2022. 10:10
Poštovani,
Nadovezat ću se na ovu već otvorenu temu kako ne bih otvarala druge. Naime, naš sin koji ima 4 mjeseca i 10 dana vrlo slabo spava. Barem po onome što sam ja čitala on bi trebao da spava dosta više ili dulje. Inače je beba koju je jako teško uspavati, pa ću nekako svoje pitanje da formuliram "s brda, s dola". Isključivo je dojena beba koja doji jako nemirno. Dok doji maše rukicama i nogicama na sve strane, podiže nogice u zrak, udara dok doji i tako može jako dugo da se ne smiri. Ako uspije da zaspi dok doji, a nogice ostanu u zraku neka vrsta Moro refleksa ga odmah razbudi. A ako uspije da zaspi, a ja ustanem s kreveta, automatski se i on budi. Ponekad se po noći vraćam i po 4-5 puta da ga opet uspavam dok ne "učvrsti" san. Također, ako sam legla s njim da ga uspavam, on doji, ali jako često se desi da samo trga dojku. Stavlja usta, pa opet pušta i to često radi kroz neku vrstu plača koja zna da traje i po 20-30 minuta. Inače, po noći zaspi jedino ako suprug i ja legnemo pored njega da i mi spavamo i onda prespava čitavu noć dosta mirno. Po danu nekad nikako ne spava, a nekad zna zaspati od sat do dva sata, ili par puta po 15ak minuta. Prvo nam je dijete i onda imamo milion raznih pitanja i pitamo se da li se ovakvo ponašanje u redu. Je li mi radimo nešto pogrešno? I ako je normalno, kako učiniti da bude smiren dok doji i da se lakše uspava. Unaprijed se zavaljujem na odgovoru.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.08.2022. 12:25
Draga mama,
prvo bih Vam željela zahvaliti na javljanju i povjerenju koje ste mi iskazali. Čitajući Vaš upit uviđam da ste pažljiva i brižna mama koja misli na dobrobit svojeg sina i kako mu olakšati razvoj.
Iz upita shvaćam kako Vaš sin ima 4 mjeseca i 10 dana te da, kako kažete, slabo spava, što Vas brine jer ste pronašli informacije da bebe u toj dobi trebaju spavati dulje. Također navodite da se problemi javljaju i kod uspavljivanja, kada preko noći i do nekoliko puta morate ponoviti proces uspavljivanja. Kažete da Vaš sin nemirno doji, da često plače za vrijeme dojenja te da maše rukama i nogama i isprekidano doji. Zanima Vas kako da se Vaš sin ummiri prilikom dojenja i kako postići lakše uspavljivanje.
Prije svega, pitam se koliko dugo traje razdoblje u kojem Vaš sin slabo spava, traje li ono od rođenja ili je nastupilo kasnije. Isto tako, zanima me pokazuje li oduvijek teškoće s uspavljivanjem. Razdoblje do otprilike šestog mjeseca djeteta prirodno je obilježeno razdobljima neredovitog spavanja, koje se često i ponekad naglo mijenja. U nekim slučajevima djeca čak mogu samo tjedan dana pokazivati potpuno drugačiji obrazac budnosti i spavanja, primjerice teško se uspavljivati i često buditi iako su ranije dulje spavali. Do ovih promjena dolazi zbog naglog i intenzivnog razvoja dječjeg mozga, a promjene koje se odražavaju na budnost i spavanje često postaju izražene upravo oko četvrtog mjeseca, što se naziva regresijom spavanja i predstavlja potpuno prirodnu razvojnu fazu. S vremenom se ciklus budnosti i spavanja kod većine djece ustali te ona tada mogu prospavati cijelu noć ili većinu noći, no točan trenutak u kojem se to dogodi varira od djeteta do djeteta. Neka će djeca moći prospavati noć već u dobi od 6 mjeseci, dok će drugima za to biti potrebno oko godine dana.
Opisujete da Vaš sin lakše zaspi ako Vi i suprug spavate kraj njega, no ako ustanete on se probudi. Iako neka dojenčad spava veći dio dana, ono što je ovdje važno napomenuti jest da svako dojenče ima drugačiji ritam spavanja i budnosti koji je potrebno pratiti i po potrebi regulirati. Pitam se jeste li pokušali pratiti znakove kojima pokazuje kad je umoran i prema tome određivati kada je vrijeme za spavanje. Ponekad roditelji dijete stavljaju spavati kada ono nije umorno ili pospano, zbog čega se ono može buniti i iskazivati negodovanje.
Nadalje, puno toga može utjecati na spavanje dojenčeta, a ne samo činjenica je li umorno. Primjerice, djetetu može biti važno kakva je atmosfera u prostoriji u kojoj spava (je li zamračeno, vruće/hladno, udobno i slično). Nekoj djeci odgovara potpuna tišina, ali neka mogu bez teškoća usnuti pored uobičajenih zvukova u kući (poput zatvaranja vrata, koraka, radija ili televizora i sličnih zvukova.
Kako shvaćam iz Vašeg upita, ono što Vas također zanima je kako postići da Vaš sin mirnije doji jer je prilikom dojenja nemiran na način da maše rukama i nogama. Dojenje i spavanje je usko povezano pogotovo kod dojenčadi i međusobno može utjecati jedno na drugo, pa se primjerice dojenče može buditi preko noći upravo zato što je gladno. Pitam se jeste li Vi primijetili povezanost između hranjenja i spavanja. Dojenčad se u prosjeku hrani svaka dva sata ili ovisno o tome kada je gladno, pa se pitam na koji način radite raspored hranjenja. Zanima me u kakvom položaju držite svoje dijete dok dojite i jeste li isprobali druge položaje kako biste provjerili koji mu najbolje odgovara i postoji li neki položaj u kojem nije nemiran.
Iz Vašeg upita uviđam kako ste primijetili Moro refleks kod Vašeg sina. Moro refleks poznat je i kao refleks zaprepaštenja i njegova je uloga zaštiti bebu. On može biti razlog iznenadnih buđenja Vašeg sina iz sna, i do nekoliko puta. Također može biti zaslužan za nemir prilikom dojenja. Naglo pružanje ruku i nogu, a zatim vraćanje u položaj zagrljaja je način da dojenčad reagira na neku promjenu iz okoline (primjerice buku ili svijetlo). Poželjno je i u potpunosti prirodno da dojenčad ima ovaj refleks, koji u pravilu postepeno prestaje do dobi od oko 6 mjeseci, što znači da je u dobi u kojoj se nalazi Vaš sin prirodno da se ovaj refleks još uvijek javlja.
U svojem upitu ste naveli da Vaš sin najbolje zaspi kada Vi i suprug spavate pored njega, no čim ustanete, Vaš sin se probudi. Bliskost roditelja i djeteta može biti najljepši i najugodniji oblik druženja, ali s vremenom i odrastanjem bebe potrebno ju je polako navikavati na spavanje odvojeno od roditelja. Pitam se jeste li do sada pokušali sina priviknuti da spava u svojem krevetiću. Privikavanje možete olakšati tako da opustite dijete prije spavanja, smanjujući količinu podražaja kojima je tada izloženo. Roditeljstvo zahtijeva konstantnu pažnju i brigu te je Vama i Vašem suprugu potreban kvalitetan odmor za to.
Ono što uviđam iz upita jest da ste pažljiva majka koja prati i primjećuje sve promjene u rutinama svojeg sina. Navodite kako imate bezbroj pitanja vezana za odrastanje i razvoj svojeg prvog djeteta. Prirodno je da ponekad ne znate što neka promjena rutine predstavlja i je li dio očekivanog tijeka razvoja te se pitate što Vam je činiti. Željela bih da znate da je to sasvim u redu. Ono što je najvažnije je dobro se informirati i po tome reagirati, što i činite i na tome Vas pohvaljujem. Također mi je bitno naglasiti da Vi kao majka najbolje poznajete svoje dijete i možete primijetiti ako dođe do nekih većih promjena u ponašanju, ritmu razvoja i sličnom. Stoga, ako primijetite nešto što Vam se čini da nije u skladu s očekivanim tijekom razvoja ili Vas brine, uvijek se možete obratiti pedijatru i tražiti njegovo mišljenje te sukladno tome djelovati.
Voljela bih čuti što mislite o ovome što sam napisala. Ako imate još nekih nedoumica oko ove ili bilo koje druge teme možete opet pisati ovim putem ili nazvati anonimnu i besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate, otvorenu radnim danom od 9 do 20 sati.
Želim Vam svu sreću u daljnjem odgoju i trenucima s Vašim sinom.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
EliEdi
|
19.08.2022. 21:30
Poštovana
Hvala vam puno na ovako iscrpnom odgovoru i svim informacijama koje ste mi pružili. Iz vašeg odgovora mogu da zaključim da je ponašanje našeg sina u svim navedenim situacijama dosta normalno za novorođenčad. Njegovi paterni spavanja su se mijenjali već par puta kako se rodio. Na početku je spavanu danju a noći nije nikako i to je trajalo nekih 20ak dana od rođenja, nakon toga se čitava situacija promijenila i počeo je da spava po čitavu noć (nekih 9-10 sati svaku noć) i samo se kratko budio na dojenje, no po danu nije htio nikako zaspati. To je trajalo do mozda 10ak dana unatrag. Sad trenutno po danu zaspi i po 2 puta, od čega je jedno spavanje skoro 3 sata i jako sam sretna zbog toga, ali večernje uspavljivanje se otegne do 2-3 sata ujutro. Pretežno ga dojim u ležećem položaju jer tako najlakše zaspi.
Recimo primjer od sinoć. Legla sam s njim da ga nahranim i uspavam oko 10 sati navečer. On je vrlo brzo nakon jela zaspao i odlučila sam ostati s njim na krevetu dok ne učvrsti san. Nakon nekih 45 minuta spavanja, pokušala sam ustati na što se on odmah probudio. I bio je sretan i veseo i smijao se pa sam ga prenijela u dnevni boravak kod sebe i supruga. Inače ga uspavljujem jedino kad vidim da je bas nervozan i kad počne da plače, tad znam da je pospan. Nakon nekog vremena s nama u dnevnom, počeo je da plački i opet sam ga pokušala uspavati ali na svako moje pomjeranje iz kreveta on se budio i onda je u neka doba samo počeo da plače, vjerovatno jer je bio premoren. Inace, kad zaspi, on uredno prespava čitavu noć i vrlo rijetko se budi. Budi se ujutro čim se i mi probudimo. Sad je jedino ostao problem uspavljivanja, jer bih rekla da ima jako lagan san. Valjda je i to samo jedna faza u razvoju djeteta koja će vrlo brzo proći, a doći će neka druga.
Što se tiče nemirnog dojenja, ono se ne dešava uvijek, nekad doji jako mirno i uredno a nekad se stalno pomjera dok doji...No u ovom trenutku mi je bitno da on jako dobro jede. Pokušat ću malo da promijenim i svoju rutinu. Pretežno i ja idem u krevet jako kasno jer nakon što beba zaspi uvijek ima stvari koje moram da odradim, ali par noći ću pokusati ostaviti sav posao za sutra a leći ću s njim na vrijeme da vidim hoće li pomoći kod ranijeg uspavljivanja. Unaprijed vam se zahvaljujem na odgovoru.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.08.2022. 21:10
Draga mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju i dodatnim informacijama koje ste podijelili.
Kažete kako se ritam spavanja Vašeg djeteta promijenio nekoliko puta od njegovog rođenja, što u ovoj fazi njegova razvoja zaista još uvijek može biti, i često jest, prirodan proces. Vjerujem da njegov lak san i česta buđenja za Vas mogu biti iscrpljujuća i da se stoga katkad pitate radi li se zaista o prirodnom procesu, no dok je beba još ovako malena, promjene u ritmu spavanja su doista česte i najčešće nisu indikativne za određene smetnje. Ipak, ako bi se neredovito spavanje i teško uspavljivanje nastavilo kroz dulje vrijeme, svakako Vas ohrabrujem da se obratite pedijatru kako biste dobili dodatne smjernice i informacije.
Po pitanju primjera koji ste naveli, iako vjerujem da ste mogli imati potrebu odnijeti sina u dnevnu sobu kako biste se Vi i suprug mogli družiti s njim i na taj način graditi vaš odnos s djetetom, potakla bih Vas da u budućim sličnim situacijama ipak pokušate ostati s njim u prostoriji gdje mu je krevetić. Naime, dodatno izlaganje podražajima moglo bi povećati budnost i otežati kasnije uspavljivanje.
Iz svega što ste podijelili i što opisujete vidim koliko ste pažljiva i svjesna majka i koliko se trudite osigurati da Vaše dijete ima pravilan i zdrav razvoj. Ohrabrujem Vas da nastojite iskušavati načine koji mislite da bi mogli pomoći da njegov san bude neprekinut, poput ranijeg lijeganja s njime koje ste opisali, no i da u tom procesu imate strpljenja i suosjećanja i prema sebi. Roditeljski posao nije jednostavan, a posebice dok je dijete malo iziskuje i mnogo fizičke energije i ustrajnosti. Ne zaboravite da ne postoje savršeni roditelji, a put roditeljstva je jedan velik i dugotrajan proces učenja.
Želim Vam mnogo sreće u budućim koracima s Vašim sinom, a ako ćete imati dodatnih pitanja uvijek se možete ponovno obratiti na jedan od ranije navedenih kanala.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
