|
Ast3rix
|
06.02.2018. 13:25
Poštovanje, imam 16 godina i trenutno imam problema s negativnim mislima, psihom i konstantnom brigom. Ne znam da li je ovo čest slučaj kod tinejdžera u razvoju, ali moram saznati što mi je. Dakle, počelo je od početka srednje škole. U osnovnoj školi, kao osmaš, bio sam jedan od viših učenika. Od srednje, to mi ne izlazi iz glave - visina. Stalno viđam više ljude od sebe, na što iz nekog glupog razloga ne mogu prestat misliti. Svaki put kad vidim nekog višeg, komentiram njihovu visinu, i svoju, i kako najvjerovatnije nikad necu biti iste visine kao on/ona. (Inace nisam nizak 187cm, ali psiha me jednostavno uvjerava da sam nizak.) Onda, jedan mi je ucenik iz sale rekao "glup si pederu jedan" na sto sam navikao jer to je inace "danasnji jezik" tinedzera. Ali iz nekog razloga ne mogu to izbacit iz glave. Stalno si sad umisljam da sam gay (ionako nisam) da sam ono sto nisam. Takoder izbjegavam tog ucenika zbog straha da mi opet to ne kaze. Nikad prije nisam imao problema s tim, uistinu ne znam sto mi je. Takoder, stvar koja me najvise brine je seksualnost. Nedavno sam procitao da je jedan covjek, ozenjen i s djecom, napastvovao jednu curicu. Od tada stalno mislim "moze li se i meni isto dogodit? Mogu li ja samo odjednom postat pedofil, mogu li samo odjednom odlucit ubijat, silovat..." Stvarno ne znam kakav je ovo slucaj. Razmatram da se posavjetujem s roditeljima i odem kod psihijatra. Mislite li da je to potrebno? Ili je sve ovo samo dio psihickog odrastanja? Da li sve te misli i brige produ? Hvala unaprijed.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
08.02.2018. 18:15
Dragi Ast3rix,
prvo ti želim zahvaliti što si nam se obratio i podijelio svoje brige sa mnom. Ako sam dobro razumjela, od početka srednje škole zabrinjavaju te tvoje negativne misli i stalna briga te se pitaš je li to uobičajeno za osobe tvojih godina. Kažeš da ne možeš prestati misliti o visini kada vidiš nekoga višeg od sebe, iako zapravo misliš da si visok. Također, nakon što te drugi učenik nazvao homoseksualcem, ne možeš prestati razmišljati o tome i razmišljaš o tome da si homoseksualne orijentacije, iako misliš da nisi. Osim toga, nakon što si čitao o čovjeku koji je napastovao curicu, okupiraju te misli o tome možeš li ti odjednom postati počinitelj takvih kaznenih djela. Kada pokušam zamisliti kako se osjećaš dok ti te misli prolaze kroz glavu, pretpostavljam da to djeluje uznemirujuće i da ti dodatno potiče osjećaj brige, stoga mi je drago što razmišljaš o tome da potražiš pomoć.
Adolescencija, životno razdoblje u kojem se nalaziš, traži puno prilagodbe. Kada djeca prelaze iz djetinjstva u odraslu dob, ona doživljavaju mnoge fizičke i emocionalne promjene, kao i promjene u ponašanju. Te godine obiluju kako uzbuđenjima i izazovima, tako i mnogim brigama i problemima. Adolescenti su pod pritiskom da budu uspješni u školi, da se svide drugima, da imaju dobre odnose s vršnjacima i vlastitom obitelji, da prebrode rastanke i da donose važne odluke o svojem budućem životu. Većina ovih stresova je neizbježna i prirodno je da ponekad izazivaju zabrinutost u samog adolescenta. Iako većina mladih izađe iz adolescencije bez većih teškoća, značajnom broju njih je u nekim trenucima adolescencije potrebna podrška u tome. Pitam se jesu li se u tvom životu u posljednje vrijeme dogodili neki stresni događaji, neki gubitak ili velika promjena. Nekad takvi događaji mogu dovesti do različitih stanja koja narušavaju svakodnevno funkcioniranje. Primjerice, to se može odnositi namisli poput tvojih ako te ometaju u pisanju zadaće, učenju, čitanju, druženju s prijateljima i slično. Pitam se imaš li ti takvih iskustava, odnosno misliš li da ti te misli utječu na svakodnevicu. Opsesivne misli mogu se javiti nakon intenzivnih, dugotrajnih ili ponavljajućih stresnih situacija ili traumatskih događaja te se pojačavaju u periodima povišenog stresa. Važna karakteristika većine ovakvih misli je ta da njihov sadržaj često nije u skladu sa vrijednostima i moralnim uvjerenjima osobe, što dodatno otežava nošenje s njima. Osobe koje imaju ovakve opsesivne misli ili slike plaše se da će zaista uraditi nešto što je u skladu sa takvim mislima. Isto tako vjeruju da sadržaj misli vjerojatno ima veze s njima, što doprinosi povećanju njihovog straha i uznemirenosti.
Takve misli mogu biti situacijske i prolazne razvojno kod djece ili u situacijama povišenog stresa kod odraslih), a nekad je za nošenje s njima potrebna stručna pomoć. U svakom slučaju, mislim da ti procjena psihologa ili psihijatra može samo koristiti. Važno je potražiti podršku i stručnu pomoć kako bi stručnjak procijenio o čemu se radi i na koji način ti može pomoći.
Kad se susretneš s nečim što te zabrinjava i uznemirava, što ti je dosad nepoznato i s čime se ne možeš nositi sam, važno je imati odraslu osobu kojoj se možeš obratiti i povjeriti. Mislim da je vrlo odgovorno što i sam razmišljaš o tome da to kažeš roditeljima i da odeš kod psihijatra. S obzirom na to da si spomenuo roditelje, pretpostavljam da imaš otvoren odnos s njima i da imaš dojam da im se možeš povjeriti, stoga te želim potaknuti da se posavjetuješ s njima te zajednički možete tražiti uputnicu za psihologa ili psihijatra kod svog liječnika obiteljske medicine. Osim toga, ako u tvojoj školi radi psiholog kao stručni suradnik, možeš se obratiti i njemu. Ako živiš u blizini Zagreba, mislim i da je dobra opcija da se javite u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ustanovu u kojoj možeš dobiti pomoć različitih stručnjaka mentalnog zdravlja.
S obzirom na to da nisam saznala puno o drugim aspektima tvog života, voljela bih znati imaš li neke izvanškolske aktivnosti, što te zanima i imaš li bliske prijatelje s kojima se družiš. Uz mnogobrojne obveze i stresove s kojima se mladi svakodnevno suočavaju važno je imati određene načine opuštanja i vrijeme kada brineš za sebe. Ako želiš više razgovarati o tome ili imaš neke dodatne dileme, možeš se javiti i na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 koja radi svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također, javiti se možeš i putem chata, radnim danima od 17 do 20 sati ili tako da pošalješ e-mail na hrabrisa@hrabritelefon.hr.
Po načinu tvog izražavanja mogu zaključiti da si vrlo zreo mladić koji je motiviran potražiti pomoć kako bi otklonio svoje poteškoće i vjerujem da ćeš u tome uspjeti. Želim ti puno sreće!
Puno pozdrava,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Ast3rix
|
09.02.2018. 10:20
Pozdrav,
Odmah u pocetku, hvala vam na veoma detaljnom odgovoru, uistinu cjenim vase vrijeme sto ste ga odvojili da ga napisete.
Sve te misli me zapravo uopce ne ometaju da vodim normalan zivot. Takve misli se pojave inace samo kad mi je dosadno ili ne radim nista. Dok pisem zadacu, druzim se i slicno, ne mislim na to uopce. Sto se tice izvanskolskih aktivnosti, aktivno se bavim sportom. Druzim se dapace svaki dan s prijateljima, i nemam nikakvih problema s antisocijalnosti, depresijom i sl. Zbog vaseg odgovora, shvatio sam, da moja briga o visini je zapravo nista. Uvjeren sam da ce proci, a i kad bolje razmislim, visina i nije bitan faktor zivota, pa zasto se time opterecivati? Jedina stvar koja me zapravo jos uvijek brine, je ono s covjekom koji je pocinio kazneno djelo nad djevojcicom, a i sam ima djecu i zenu. Iskreno, nije me strah da cu ja ikada silovati ili ubijati. Koliko poznajem sebe, razuman sam, i cak kada bi mi takve stvari i pale napamet (ne daj Bože) odmah bi potrazio pomoc. Cak i kada bi se pronasao kao pedofil, nikada ne bih uradio nesto takvo djetetu, vec bih potrazio pomoc. O seksualnosti sam shvatio. To se moze promijeniti kroz cijeli zivot, i ja tu nista ne mogu. Znam da sam sada heteroseksualac, jer me privlace samo zene i samo zene. Ako ce se to promijeniti kasnije u zivotu, u redu. Jednostavno moram to prihvatiti. Uglavnom, uistinu cijenim vase vrijeme koje ce te potrositi i da ovo procitate, nadam se i da odgovorite ako jos nesto mozete zakljuciti. Hvala unaprijed!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
14.02.2018. 15:10
Dragi Ast3rix,
hvala ti što si mi se ponovno javio i na taj način ukazao svoje povjerenje. Prije svega bih te htjela pohvaliti za tvoje zrelo razmišljanje o situaciji koja te trenutno brine. Djelovanje u smjeru da se ona razriješi je bitan korak kojeg si poduzeo i zbog toga možeš biti ponosan na sebe.
Drago mi je čuti da misli koje ti se javljaju ne ometaju značajno tvoj svakodnevni život i da provodiš svoje slobodno vrijeme aktivno i u društvu prijatelja. Kažeš da se ometajuće misli javljaju samo kad ti je dosadno ili kada ništa ne radiš, što je skroz razumljivo. Nerijetko u situacijama dosade misli mogu otići u smjeru maštanja jer mozak ima potrebu prekinuti rutinu. Ponekad iz takvih situacija mogu proizaći neke korisne i kreativne ideje, no ponekad se mogu javiti i neke opterećujuće misli, a s njima i neugodna emocionalna stanja poput straha, zabrinutosti ili frustracije. Pitam se je li i tebi tako. Vjerujem da sve eventualne promjene u tvome životu i neki događaji s kojima se susrećeš mogu biti itekako zbunjujući i zabrinjavajući. Kako te osjećaji i misli ne bi u potpunosti preplavili, važno je da ih na vrijeme prepoznaš. Ako osjetiš potrebu, bilo da se radi o nekoj situaciji koja te muči, promjenama koje ti se događaju ili jednostavno osjetiš želju da s nekim razgovaraš, uvijek se možeš obratiti nekome od stručnjaka. Također, s obzirom na to da si ranije spomenuo roditelje, pretpostavljam da imaš dojam da bi ti i oni rado pomogli ako bi se susreo s nečim što ti je opterećujuće i nepoznato. Sasvim je prirodno da kroz život nailaziš na neke situacije koje su ti strane i da je pritom potrebna podrška bliskih osoba kako bi se sa svime mogao što uspješnije nositi. S obzirom na tvoja promišljanja, vidim da ti je stalo do toga da poduzmeš sve potrebne korake kao bi u životu mogao postupiti u skladu sa svojom savjesti i da se pritom ne ustručavaš potražiti pomoć, što je itekako pohvalno. Čujem da te brine situacija koju si pročitao o čovjeku koji ima obitelj, a napastovao je curicu. Vidim da si i sam svjestan da se, neovisno tome koliko nam se neki problem činio težak, situacija može spriječiti ako se na vrijeme prepozna i potraži pomoć. Što se tiče nedoumica vezanih uz seksualnost, drago mi je čuti da prihvaćaš različitosti i da si svjestan kako se i na tom planu događaju razne promjene. Bitno mi da znaš kako su one prirodne i sastavni dio razvoja, neovisno o tome o kojoj je orijentaciji riječ.
Još jednom ti se želim zahvaliti što si se javio. Ako osjetiš potrebu za razgovorom ili imaš neka pitanja, uvijek se možeš javiti na liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili na chat radnim danima od 17 do 20 sati. Želim ti puno hrabrosti i ustrajnosti u nadilaženju svih životnih prepreka.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
