|
237
|
27.11.2012. 15:10
Poštovani, imam dvije djevojčice u dobi od 8,5 i 5,5 godina. Odlučili smo se na još jedno dijete, međutim problem je što starija kćer već duže vrijeme govori kako ne želi ni bracu ni seku, jer ne želi da mama ide u bolnicu. Nakon puno, puno razgovora nekako smo uspjeli "doći s njom na zelenu granu", mada joj još uvijek ta pomisao ne mami osmjeh na lice. Jučer sam saznala da sam trudna, ali još nismo podijelili tu vijest sa svojim djevojčicama, jer sada i mlađa kćer (pretpostavljam, jer je stalno od starije slušala da će mama morati u bolnici) ne želi da mama rodi bebu. To mi je sinoć prije spavanja panično ponavljala, uz nezaustavljiv plač i drhtanje.... do te mjere da sam se već počela i sama plašiti. Ne znam kako im objasniti da ne budu tužne i da svoju buduću seku ili bracu zajedno sa mamom i tatom u veselju dočekaju. Unaprijed hvala na odgovoru.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.12.2012. 17:40
Draga Mama,
prije svega bih Vam se zahvalila što ste se obratili za pomoć i time mi ukazali svoju povjerenje. Prema onome što ste napisali, činite mi se kao vrlo brižna majka koja želi da svi članovi u obitelji što lakše prihvate obiteljsku situaciju vezanu za dolazak još jednoga člana. Proširenje obitelji je vrijeme prilagodbe za sve njezine članove jer osim promjene njezine veličine, nužno se mijenjaju i neke dotadašnje rutine i aktivnosti što djeci može biti nepoznato i time zastrašujuće te tu uskaču roditelji sa svojim razumijevanjem, podrškom, ljubavlju čega, kako mi se čini iz Vašega upita ne nedostaje.
Iz napisanoga vidim da ste u brizi kako priopćiti vijest svojim djevojčicama. Pohvaljujem Vaš angažman koji ste iskazali javljanjem s ciljem da to priopćavanje protekne što „bezbolnije“ i da se, kako ste rekli, Vaše cure ne osjećaju tužnima. Pokušajte prilikom govorenja svojim curicama da uskoro stiže mali brat ili seka ne iskazivati pretjeranu zabrinutost jer djeca reagiraju na emocije roditelja – osjete li preveliku zabrinutost kod Vas mogu smatrati da i one imaju razloga za nju. Pokušajte biti optimistični i pozitivni jer djeca kao da imaju radar kojim „detektiraju“ roditeljeve (skrivene) emocije. No, taj isti radar sigurno „detektira“ i silnu ljubav i brigu koju, kako mi se čini, pokazujete Vašim djevojčicama.
Kako će reagirati dijete na vijest o novoj bebi u obitelji uvelike ovisi o dobi djeteta. Mlađa djeca će teže verbalno izraziti svoje osjećaje te češće reagiraju regresijom tj. počnu se ponašati kao da su se vratili na raniju razvojnu stepenicu – mogu primjerice ponovno posegnuti za dudom koju su već bili odbacili, ponovo tražiti svoju bočicu, početi tepati i slično. Druga djeca pak mogu tražiti pažnju odbijanjem hrane, neposluhom, burnim plačem i otvorenim negodovanjima. Što je dijete starije to će lakše moći prepoznati i riječima izraziti što osjeća. Važno je da se usmjerimo na dječje osjećaje, da pričamo s djecom o njima jer u osjećajima često leži uzrok određenih ponašanja i reakcija. Najčešće su neugodne reakcije prolazne (najveće promjene su u prvih mjesec dana) i mogu se olakšati ako roditelji pažljivo promatraju i slušaju starije dijete ili djecu i da se, kako sam već napisala, usmjere na njihove osjećaje, strahove, nedoumice i budu im podrška u, za njih, trenutno stresnome razdoblju. Možete pokušati dati do znanja svojim curicama da pretpostavljate kako se osjećaju, primjerice možete reći: "Neke stvari će se promijeniti s dolaskom nove bebe i svima će nam trebati malo vremena da se naviknemo na to, ali Mama će i dalje biti Vaša mama koja vas voli, koja će provoditi s Vama vrijeme, s kojom ćete raditi ono što volite." Pokazivanjem da razumijemo ili da barem nastojimo razumijeti njihove osjećaje može nas približiti djeci šaljući im poruku da su nam važna, da ih cijenimo i da nam je stalo do njih.
Djecu bi trebalo pripremiti za one događaje za koje smo sigurni da će se dogoditi – da ćete Vi zaista otići u bolnicu na nekoliko dana i biti odsutni od kuće.Važno je da se se dijete obavijesti i da će tih par dana njihov tata, ili baka, djed, rodbina ili/i prijatelji brinuti o njima. Važno je znati kome ćete „ostaviti“ Vaše curice kada sam čin poroda započne jer porod se može odvijati tijekom noći pa je važno da djeca budu pripremljena za tu iznenadnu situaciju. Naravno, ne treba zaboraviti im reći i koliko ih volite i koliko se radujete Vašem povratku iz rodilišta da ih vidite i zagrlite.
Korisno je već tijekom trudnoće pomoći djeci da uspostave vezu s nerođenim bratom/sestrom – primjerice, razgovarati o tome kako zamišljaju da će beba izgledati (mogu ju čak i crtati), kako će mu kao starije sestre pomoći, uključiti ih da sudjeluju u pripremi sobe/stvari za bebu, potaknuti ih da razgovaraju s djecom koja već imaju braću i sestre. Što je uloga “brat-sestra” unaprijed bolje pripremljena, to je vjerojatnije da će se dijete lakše u njoj snaći. Starija djeca mogu čak s mamom otići na i ultrazvučni pregled, prateći tako razvoj svojega maloga brata ili sestrice u maminome trbuhu. Osjećajući se uključenim u trudnoću osim osjećaja ponosa i osjećaja povezanosti s budućom sestricom ili bracom, jača i povezanost Vas i Vašeg starijeg djeteta. Koristan „trik“ koji prolazi kod starije braće/sestara je da im pri povratku iz bolnice donesete poklon od "bebe iz rodilišta". Iako mogu osjećati mnoštvo različitih osjećaja zbog prinove u obitelji, taj neki početni dojam o djetetu pa makar i u obliku sitnog poklona, može im stvoriti pozitivan početni utisak o bratu/sestri.
U cijelome razdoblju koje je pred Vama, ne treba zaboraviti dati vremena i sebi za prilagodbu. Izvršavajući svoju roditeljsku ulogu s angažirano, kako mi se čini da Vi činite, katkada zaborave na sebe, svoje osjećaje i potrebe. Važno je ne zaboraviti odvojiti vrijeme i za sebe, tijekom kojeg se možete baviti aktivnostima koje Vas opuštaju i ispunjavaju. Na samome ste kraju spomenuli kako biste željeli da Vaše curice u veselju s Vama i Vašim suprugom dočekaju buduću prinovu. To mi je drago za čuti jer uključenost oca u cijeli proces priopćavanja, ali i njegova uključenost za vrijeme cijele trudnoće općenito je vrlo važna. Korisno je da djevojčicama njihov Tata kaže da će rođenjem bebe one i dalje biti njegove curice, male princeze, koje će dobiti još jednu malu curici ili dječaka s kojim će se moći igrati, uživati. Na kraju se sve svodi na ljubav i podršku, a toga, kako mi se čini u Vašoj obitelj, ima.
Kroz ovaj odgovor trudila sam se prenijeti Vam niz preporuka stručnjaka kako se nositi s novim razdobljem pred Vama. Vjerujem da ste mnogo toga već učinili i još bih jednom pohvalila Vašu brigu za kćeri i cijelu obitelj, kao i za dolazak novog djeteta. Ako i dalje budete imali nekih pitanja, svakim radnim danom od 9 do 20 sati možete nam se obratiti putem besplatne i anonimne savjetodavne linije na broju 0800 0800, a svakog dana od 15 do 18 sati dostupni smo i putem chata na web adresi www.hrabritelefon.hr/chat. Možete se naravno u slučaju dodatnih pitanja javiti i ovim putem.
Za dodatnu podršku i upite možete se obratiti i Telefončiću – savjetodavnoj liniji namijenjenoj roditeljima i drugima koji brinu o djeci najmlađe dobi. Putem telefonskog broja 01/4850-555 ili e-maila info@telefoncic.hr omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata.
Još jednom bih Vam zahvalila što ste nam ukazali povjerenje i želim Vašem roditeljskome timu puno ustrajnosti, razumijevanja i ljubavi tijekom budućeg razdoblja. I naravno, čestitam na novom članu obitelji.
Srdačno,
Hana Hrpka, prof.
|
