Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Navikavanje na novu sredinu u odsustvu roditelja


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Amila

31.05.2010. 17:12

Pozdrav !
Imala bi pitanje vezano za brata.Ima nepunih 15 godina,i tek je zavrsio 8 razred.Dobio je priliku otici u Sloveniju u jedan kosarkasi klub i ujedno na skolovanje.S obzirom na sredinu u kojoj zivimo i ekonomsku priliku nase zemlje ovo mu je jedinstvena prilika da nesto postigne za sebe.E problem je taj sto je brat znajuci da sad tamo ostaje na duzi vremenski period poceo da pada u depresiju zbog udaljenosti porodice.I do sad je isao u Sloveniju ali na kraci vremenski period.
Kako djetetu koji je dosta vezan za roditelje,a inace je 10 g mladje djete u odnosu na mene ,objasniti da mu je tu bolje nego u nasem gradu,a da se pri tom ne osjeca izdato i odbaceno od svojih bliznjih.
Pozdrav

Hana Hrpka, prof.

08.06.2010. 19:02

Poštovana,

hvala Vam što ste se obratili Hrabrom telefonu za savjet. Vaša briga za bratovu bolju budućnost je posve razumljiva, no vodite računa o tome da važne životne odluke su nešto se bi osobe same trebale donositi. Ono što Vi možete učiniti jest objasniti bratu prednosti odlaska na školovanje, te mu, ukoliko se odluči preseliti, čestim posjetima i redovitom komunikacijom olakšati boravak. To je ujedno i sve što možete (i što biste trebali) učiniti. Naime, svi smo mi drugačiji i jedinstveni, i ono što je za nekoga najbolji izbor, za drugog će biti najgori. Vi ste mnogo stariji od svog brata, i imate posve različitu perspektivu i način gledanja na svijet, koji on zbog nedostatka životnog iskustva i svoje psihološke (ne)zrelosti ne može razumjeti, niti se to od njega treba očekivati. Nikako ne bi bilo dobro da ga se prisili na odluku koju on ne želi, a koja, iskreno govoreći, mijenja cijeli njegov život. Ako je osoba uz to emocionalno osjetljivija, vrlo vezana uz roditelje, za takvu osobu situacija koju opisujete može predstavljati izuzetan stres i izvor mnogih problema. Također, vjerojatno nikako ne biste voljeli da Vas ili Vaše roditelje brat kasnije krivi za nešto zbog čega se kaje. Naravno da je moguće da kasnije požali zbog propuštene prilike (ako se kasnije ne uspije afirmirati u sportu kojim se bavi, što ne mora nužno biti slučaj), ali to treba biti posljedica njegove odluke, za donošenje koje je ipak dovoljno odrastao, ma koliko teška ona bila. Dakle, izložite bratu perspektive koje stoje pred njim, naglasite pozitivne i negativne strane svake od njih, a onda izbor prepustite njemu - prevelika je to odluka da bi je netko drugi donio za njega. Imajte na umu da bi takav izbor i znatno starijim osobama predstavljao problem, pa mu, ma što Vaš brat na kraju odabrao, budite podrška.


Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.