|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
01.09.2016. 18:25
Draga mama,
prvo bih Vam zahvalila na javljanju i povjerenju koje ste mi iskazali. Biti roditelj nekada sigurno nije lako i puno se roditelja nađe u situaciji kada se pitaju što im je činiti. U takvim situacijama ne znate što napraviti i htjeli biste da Vam netko pomogne, no mnogi ne znaju kome da se obrate. Stoga, Vaše javljanje je jako pohvalno jer mi pokazuje koliko se uistinu brinete i trudite za dobrobit svoje kćeri.
Iz Vašeg upita vidim da ste zabrinuti oko reakcija svoje kćeri pri ostavljanju u vrtiću te da to traje godinu dana, odnosno otkad je krenula u vrtić. Sam rastanak i za dijete i za roditelja često je težak, pogotovo ako je ispunjen suzama. No smatram da nema razloga za brigu ako se dijete nakon toga priključi u interakciju sa svojom vrtićkom grupom. Zato mi je drago čuti da se Vaš problem očituje u samom rastanku te da je Vaša djevojčica ostatak vremena u vrtiću vesela.
Kako postoje poteškoće pri rastanku od Vas u vrtiću, htjela bih prvo navesti nekoliko podataka o prilagodbi djece na vrtić i reakcijama djece na prilagodbu. Prvo što bih htjela istaknuti je to da je prilagodba na vrtić individualna te da svako dijete reagira drugačije. Reakcija djeteta na prilagodbu ovise o dobi, o povezanosti s roditeljima, samom djetetu i njegovim prijašnjim iskustvima, stoga nije začuđujuće da se Vaši kći i sin razlikuju u svojim reakcijama.
Ono što je vjerojatno posrijedi u Vašem slučaju je strah od odvajanja od roditelja, takozvana separacijska anksioznost. Ona je uobičajena razvojna pojava kod djece, međutim čini se da kod Vaše djevojčice traje duže nego što je očekivano. Djeca nemaju osjećaj za vrijeme i samim time ne mogu procijeniti koliko dugo roditelja nema te ne znaju hoće li se roditelji vratiti. Zato svoju uznemirenost, strah i svoju potrebu za neodvajanjem izražavaju na razne načine poput odbijanja kontakta s drugima, odbijanja hrane, vrištanjem te, kao i u Vašem slučaju, plakanjem. Bitno je na djetetove potrebe odgovarati s toplinom i nježnošću, ali i odlučnošću. Čitajući Vaš upit pitala sam se koliko ste odlučni u tome da svoju kći ostavite tetama u vrtiću kada ona počne plakati, s obzirom na to da razmatrate i opciju da je ispišete. Ako ni sami niste sigurni u ostavljanje djeteta u vrtić, dijete može to osjetiti i postati uznemireno. Stoga bi bilo dobro da ste sigurni u odluku koju ste donijeli i predstaviti kćeri vrtić kao mjesto gdje će se veseliti i gdje će ugodno provoditi vrijeme. Pri donošenju svoje odluke o ispisivanju kćeri iz vrtića, svakako uzmite u obzir i koje dobrobiti vrtić donosi djeci, poput razvijanja socijalnih vještine i autonomije kroz interakciju s vršnjacima. Kada su roditelji nesigurni ili nervozni pri ostavljanju djeteta u vrtiću, djeca obično jako dobro čitaju te emocije te ih preuzmu. Tada često počnu plakati ili postanu razdražljivi i nepovjerljivi prema vrtiću. Stoga je važno da vidite kakve osjećaje vrtić kod Vas izaziva i što možete učiniti po tome pitanju. Osim toga, postoje još neke smjernice koje bi i Vama i Vašoj djevojčici mogle olakšati odlazak u vrtić.
Prije svega, bitno je imati rutinu s djetetom pa je stoga poželjno da se odlazak u vrtić odvija s istom osobom i na isti način. Pri rastanku je važno objasniti kćeri da odlazite, no da ćete se po nju i vratiti, a u međuvremenu će se ona družiti s tetama i drugom djecom. Djeca u ovoj dobi još uvijek nemaju jasan pojam o vremenu pa im je stoga važno objasniti kada ćete se vratiti na njima razumljiv način, npr. „Doći ću po tebe kada padne mrak.“ ili „Doći ću po tebe poslije ručka u vrtiću, a u međuvremenu ćeš se igrati s tetama i drugom djecom.“ Neka djeca na takvo objašnjenje odmah pozitivno reagiraju, dok je nekima potrebno više vremena. Dijete treba steći povjerenje u ono što ste rekli, što joj daje utjehu i sigurnost da ju nećete napustiti. Sasvim je u redu da pri rastanku priznate kćeri njenu tugu i kažete joj da su svima rastanci teški. Pokušajte s njom osmisliti način kako joj olakšati rastanak, a to može biti neka igračka koja će ju podsjećati na Vas, neki Vama specifičan pozdrav ili pjesmica. Važno je da pri odlasku izbjegavate iskradanje kako ne biste narušili povjerenje djeteta. Osim toga, najbolje je da rastanak ne traje dugo te da budete jasni u tome da ste sigurni da je vrtić pravo mjesto za nju.
Ako imate neke nedoumice ili nesigurnosti vezano uz dobrobit Vaše kćeri u vrtiću, svakako preporučam da porazgovarate o tome s odgajateljima i s psihologom u vrtiću. Oni Vam mogu biti glavni savjetnici i informatori o stanju Vaše kćeri.
Ako budete imali bilo kakvih dodatnih pitanja, uvijek mi se možete opet javiti. Možete nazvati i besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili poslati e-mail na savjet@hrabritelefon.hr.
Prilagodba na ostanak u vrtiću kod neke djece traje duže, a kod neke kraće, ali je svakako proces koji predstavlja stres i roditelju i djetetu. Svakako Vas potičem da ostanete strpljivi i podržavajući za svoju kćer pa će ubrzo i ona doživjeti vrtić kao sigurno mjesto.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Mama1986
|
29.09.2017. 13:05
Lijep pozdrav,
molim Vas za Vase misljenje i savjet. Imam trogodisnju djevojcicu koja je jako uz mene vezana. Puno vremena smo provodile zajedno, uglavnom nas dvije uvijek i svuda. Kada sam i odlazila na posao uglavnom nije stvarala vece probleme. Mozda zbog toga sto su ju uvijek cuvali njoj poznati ljudi. Moja mama, sestra ili suprug. Ove godine preselili smo se u inozemstvo. Nova sredina, jezik, ljudi,stan. Sve je to dobro prihvatila, cak je i naucila za njenu dob jako puno stranih rijeci i recenica. Nismo je tjerali, jednostavno je sama pokazala interes. U rujnu je krenula u vrtic. I tu pocinje katastrofa. Privikavanje je bilo uzasno. I za mene i za nju. Tjedan i pol dana pustili su me da budem s njom ali ona u tom razdoblju nije uopce napredovala. Nije se odvajala od mene, niti prilazila tetama ili drugoj djeci. Tada su mi savjetovali da ju pokusam ostaviti na kratko i otici unatoc placu i negodovanju. To je bilo grozno, jer je plakala otimala se i sve sto ide uz to. Onda sam ju pocela samo ostavljati i odlaziti uz kratak pozdrav. Prvo ne place ali tijekom dana place. Samo da napomenem da ostaje od pola 9 do pola 12. I vise ne moze. Sve ostalo je predugo. Ono sto me zabrinjava je da prema rijecima teta ona se s nikim ne druzi, grcevito se drzi jedne od teta ione se od nje ne mogu pomaknuti sto naravno one ne mogu stalno samo s njom biti. Trude se maksimalno. Pokusali smo ju ostaviti na rucku ali to je bilo uzas. Ne igra se ni sama ni s djecom. Ili jednostavno nece. Zna plakati po cijelo prijepodne i pitati za mene. Ne moze se opustiti i igrati s djecom. Nego samo ceka kad cu ja doci naravno uplakana. Kada idu u dvoranu ona place i zacepi usi jer joj je to preglasno kada se skupe djeca iz sve tri grupe. U grupi ima 25 djece. Ja s njom razgovaram puno kao i suprug ali vise ne znamo kako da se postavimo. Ako odustanemo od vrtica mislim da je tek to pogreska. Smatram da se treba druziti s djecom i tako uciti ponasati se i socijalizirati se. S druge strane kad vam svaki dan netko servira isto da ona place ne igra se i ne sudjeluje, zaista je tesko i vise ne znam kako se postaviti. Sada je teta rekla da ako do 11.mjeseca ne bude bolje uputit ce ju da potrazimo psiholosku pomoc. To mi zvuci grozno. Jer je jako pametna i dobra, jedino sto se jako tesko odvaja i mislim da joj treba vremena. I to joj steti jer ne daje priliku ni sebi da se igra s drugima ni drugima da joj priđu. Inace ujutro kad ustane ne stvara drame, obuce se jede i ide. Ne place ni nista, nego kad tamo stigne onda drama. Teta je jos rekla da je u manjoj grupi super pa ce pokusati tako praviti manje grupe ali ne znam koliko je to i za njih izvodivo. Uglavnom do 11. Mjeseca ce to tolerirati a onda...trebamo potraziti pomoc ako i dalje ostane ovako. Hvala unaprijed na brzom odgovoru. Lp
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
03.10.2017. 15:50
Draga mama,
na početku voljela bih Vam zahvaliti što ste mi se obratili i podijelili svoj problem. Iz Vašeg upita vidim da ste brižna majka koja želi sve najbolje za svoju kćer i koja se odlučno angažirala da joj pomogne, što bih iskreno pohvalila. Nadam se da ćete u mom odgovoru pronaći pomoć i podršku.
Stekla sam dojam kako je ova godina Vama i Vašoj obitelji donijela mnoštvo promjena. Selidba u inozemstvo iziskuje brojne prilagodbe za Vas kao osobu, a zatim i za Vas u ulozi roditelja. Kažete da se Vaša kćerka na samom početku vrlo dobro prilagođavala, no do teškoća je došlo kada ste ju upisali u vrtić. S obzirom na to da prilagodba Vaše kćerkice teče dulje od onog što ste očekivali, pitam se koliko Vas je iznenadilo kada ste počeli primjećivati da se unatoč silnom trudu kojeg ste Vi, vaš suprug i odgojiteljice uložili, Vaša kćerka sporije prilagođava vrtiću. Prema Vašim riječima čini mi se da se osjećate bespomoćno te da imate dojam da nijedna metoda koju probate nije od pomoći. Čini mi se da Vam uz sav napor i energiju koju ulažete pomisao kako će Vaše dijete trebati psihološku pomoć izaziva dodatnu neugodu.
Za početak, voljela bih Vam reći kako su emocionalne reakcije koje Vaše dijete pokazuje tijekom prilagodbe na vrtić, iako nešto intenzivnije, vrlo uobičajene. Unatoč tome što prilagodba na vrtić obično traje oko dva tjedna, ona je individualna za svako dijete. Ako sam dobro razumjela, unatoč snažnoj povezanosti Vas i kćerke, ona dosada nije imala problema kada bi ju čuvali Vaši bližnji. Međutim, teško se prilagođava vrtiću i ostajanju s drugom djecom, čak i kada je to samo tri sata dnevno. Naime, upravo u ranom djetinjstvu, djeca stvaraju snažnu povezanost sa osobama koje brinu o njima, kao što ste Vi i Vaši bližnji. Ipak, vrtić predstavlja jedno sasvim novo okruženje, puno nepoznanica i iznenađenja. Spomenuli ste da Vaša kći inače nema problema s drugim ljudima, ali zanima me je li dosada imala mogućnosti provoditi vrijeme u okruženju ljudi i djece s kojima nije jako povezana. Pitam se kako se ponaša u okruženju nepoznatih i okruženju druge djece koja joj nisu bliska. Prilagodba na vrtić dugotrajnija je kod djece koja dosada nisu imala kontakt s većim brojem djece i odraslih. Uz to, s obzirom na to da ste naveli da ste preselili u inozemstvo, zanima me i vidite li možda nerazumijevanje jezika jedan od faktora koji Vašoj kćeri otežavaju prilagodbu. Ako da, preporučam da s odgajateljicama pričate o aktivnostima na koju možete poticati kćer koje ne uključuju razgovor, poput slaganja kockica ili slagalica i slično.Nadalje, kažete da Vi i suprug pokušavate kroz razgovor potaknuti dijete na ostanak u vrtiću. Voljela bih znati kako izgleda sadržaj spomenutih razgovora, odnosno jeste li u razgovorima pokušali Vašoj djevojčici objasniti kako će dan u vrtiću izgledati. Preporuča se da se djeci u razgovoru pokuša objasniti struktura dana u vrtiću i to na način primjeren dobi. Na primjer, možete objasniti što će se dogoditi nakon što je dovedete u vrtić i otiđete (jest će, igrati se, spavati…) te kada ćete se vratiti po njega (npr. nakon spavanja). Htjela bih naglasiti i da je vrlo važan emocionalni ton kojim razgovarate s djetetom. Često odvajanje od djeteta može biti vrlo teško i za roditelja, što je pojačano burnim reakcijama djeteta. Ponekad svojim nesvjesnim neverbalnim reakcijama djetetu pokazujemo našu zabrinutost. Djeca često tu zabrinutost tumače kao znak da vrtić nije sigurno mjesto za njih. Dakle, vrlo je važno razgovor s djetetom voditi u pozitivnom tonu, te predstaviti vrtić kao sigurno mjesto, gdje može upoznavati novu djecu, igrati se s njima, i imati nove igračke.
Ono što mi se čini ključnim u prilagodbi djeteta na vrtić jest da mu to mjesto predstavlja sigurnu okolinu. Jedan od velikih čimbenika sigurnosti je svakodnevna rutina. Preporučam da krenete osiguravajući rutinu kod kuće. To znači da omogućite Vašem djetetu obavljanje svakodnevnih radnji poput pranja zubi, umivanja, obavljanja nužde, hranjenja i slično, uvijek istim redom. U tu rutinu spada i odlazak u vrtić te mislim kako bi bilo dobro da ju nastavite voditi i dolaziti po nju svaki dan u isto vrijeme. Što je rutina kod kuće sličnija onoj u vrtiću, to će ju djetetu biti lakše prihvatiti. Predlažem da Vaši rastanci ostanu kratki, no možda u njih možete unijeti rituale koji će djetetu pružiti sigurnost. To može biti kratka pjesmica, poseban zagrljaj. Nadalje, s obzirom da djeca nemaju konkretan osjećaj o protoku vremena, pri opraštanju biste joj mogli naglasiti kako ćete se sigurno vratiti i predstaviti joj to kroz radnje u danu. Na primjer, „Ja sada idem, a ti ćeš se igrati, jesti, spavati i ponovno se igrati, pa ćemo se onda ponovno vidjeti i zajedno raditi…“. Ono što bi doprinijelo osjećaju sigurnosti je i pronalaženje neke igračke (npr. „plišanac“) ili predmeta koje Vaše dijete jako voli i koje mu pruža sigurnost. Možda možete osmisliti neku priču ili igru vezanu uz taj predmet, koje će pomoći Vašem djetetu da zadrži osjećaj bliskosti, ali istovremeno mu omogući da se opusti i upusti u upoznavanje i istraživanje prostorija vrtića i druge djece, Općenito, preporuča se da se pričeka s traženjem stručne pomoći sve dok ne primijetite da nakon otprilike dva mjeseca ne dolazi do napretka. No, kako sam iz Vašeg odgovora stekla dojam da Vas to brine, naglasila bih i da u traženju psihološke pomoći nema ničeg lošeg. Dapače, stručno vodstvo i savjetovanje može Vam pružiti dodatne savjete i vještine koje će uvelike olakšati situaciju Vama i Vašem djetetu.
Za kraj, voljela bih još jedanput pohvaliti Vašu iskrenost i trud koji ulažete u svoje dijete i nastojanje da mu olakšate prilagodbu. Vjerujem da može biti obeshrabrujuće ne vidjeti napredak, ali smatram da ste na dobrom putu. Također bih voljela napomenuti kako je oslanjanje na pomoć stručne službe u vrtiću i suradnja odgajateljica prilika koja može puno pomoći Vama i Vašoj kćerki. Ako su Vam potrebne dodatna podrška i informacije vezane za prilagodbu Vašeg djeteta u vrtiću, ili nam želite dati povratne informacije o tome kako se situacija razvija, pozivam Vas da mi pišete natrag ili se javite na liniju Hrabrog telefona za mame i tate. Ona je dostupna svakog radnog dana od 9 do 20 sati na broju 0800 0800. Linija je besplatna bez obzira što živite u inozemstvu te je također anonimna. Također, možete nam pisati i na mail savjet@hrabritelefon.hr. Vjerujem da ćete s brigom i ljubavlju koje pružate svojem djetetu uspjeti prebroditi trenutne teškoće i želim Vam puno sreće.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
