|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
14.01.2013. 12:55
Poštovana Mama,
najprije bih Vas pohvalila što se brinete za Vašega sina i njegovu dobrobit i što ste se ovim putem odlučili potražiti savjet i time mi ukazali svoje povjerenje. Iz Vašeg javljanja, ali i iz Vaših navedenih postupaka činite mi se kao brižna majka koja je usmjerena na potrebe svojega sina i njegov optimalan razvoj.
Drago mi je čuti da je maleni rano počeo spavati u vlastitome krevetu jer je to proces razvijanja samostalnosti kroz koji sva djeca prolaze prije ili kasnije. Ako sam Vas dobro razumjela, kažete da je to u početku i dobro prihvatio i da je bio ponosan što ima vlastiti krevet, no u međuvremenu su počele noćne more i razvio je strah od samostalnog spavanja te preko noći dolazi k Vama u krevet kako bi pronašao zaštitu.
Vjerujem da ste zabrinuti zbog straha koji Vaš sin proživljava i da biste ga htjeli razuvjeriti i ohrabriti da ponovno počne spavati u svojemu krevetu. Također vjerujem da nije lako gledati sinčića u strahu bez obzira što mu objašnjavate da se nema čega bojati i da je mama tu ako bude htio ju potražiti. Navedeno može biti i iscrpljujuće i za Vas i supruga jer se na taj način teško tko može u potpunosti naspavati.
Rekli ste da je Vaš sin u dobi od 3 i pol godine. Djeca te dobi posebno su sklona povremenom doživljavanju noćnih mora, jer je to razdoblje kad se kod njih razvija izražavanje osjećaja straha, a ujedno se razvija i mašta. Uobičajene noćne more obuhvaćaju ispreplitanje mašte i stvarnog svijeta, a mogu se javiti od neke priče, filma ili emisije koje su oni doživjeli strašnima, od nekog stresa koji se djetetu dogodio tijekom dana pa i od prevelikog uzbuđenja pred spavanje. Mnogo je razloga koji uzrokuju noćne more, no u pravilu su one normalni dio odrastanja i kao takve nisu „nerješive“. Niste spomenuli kada su te noćne more počele i koliko su one učestale? Kada pogledate unatrag, je li nešto prethodilo prvoj noćnoj mori, neki događaj u okolini koji je možda na Vas stresno djelovao, a time i indirektno na Vašeg dječaka?
Kažete da ste razgovarali s njime o tome i da Vam je rekao da se boji. Vrlo je pohvalno i brižno od Vas što pokušavate shvatiti njegove strahove i razgovarati o njima. Kada kaže da se boji spavati sam kaže li neki konkretni razlog zbog kojega se boji? Možda ako se otkrije „krivac“ za strah možemo se lakše „boriti“ protiv njega i to primjerice upaljenim svjetlima ili otvorenim vratima i slično. Korisno bi bilo da mu jednostavnim, razumljivim rječnikom objasniti zašto nema razloga za strah. Objašnjenje da je to samo san možda neće pomoći jer djeca u toj dobi još uvijek ne shvaćaju razliku između jave i sna i ne shvaćaju da snovi nisu stvarni. Slušajte ga s razumijevanjem kako bi vidio da smatrate njegov strah važnim i pokušajte ga naučiti da se bori sa strahom, tako da bude hrabar, misli na nešto lijepo. Za početak, važno je krenuti strpljivo, laganim koracima, pohvaliti ga za svaki mali napredak kako bi se s vremenom osjetio sigurnije i kako bi naučio kako se utješiti i smanjiti strah.
U nastavku ću pokušati napisati nekoliko mogućnosti koje su se u praksi vezanoj za ovu tematiku pokazale učinkovitima. Na umu treba imati da je svako dijete posebno i da zbog toga neke tehnike možda hoće, a neke možda neće „upaliti. Važno je ne odustati.
Ono što se pokazalo dobrom taktikom za smanjivanje pojave noćnih mora je stvaranje rutine pred uspavljivanje. Tako možete učiniti odlazak na spavanje udobnim i sigurnim iskustvom za Vašeg sina uz neke opuštajuće rituale prije spavanja, primjerice pranje zubi, kupanje, čitanje slikovnice, ušuškavanje, maženje i slično. To može smanjiti stres, uzbuđenje i dojmove koji su se nakupili tijekom dana i tako smanjiti mogućnost pojave noćnih mora. Možete ga navesti da misli o nečemu lijepom, kako bi se osjećao sretnije i opuštenije prije spavanja.
Također, spomenuli ste da on zaspi na kauču nakon čega ga prenesete u njegov krevet. Isto tako, bilo bi dobro da se uspavljuje u vlastitom krevetu kako bi povezao krevet sa sigurnim i stalnim mjestom za spavanje. Mogli biste ga podsjetiti kako je to njegov krevet i kako je lijepo i hrabro spavati u svojemu krevetu, kako biste kod njega ponovno izazvali osjećaj ponosa zbog spavanja u vlastitom krevetu.
Razumljivo je da želite utješiti sina i smanjiti mu strah, no puštanje da prespava s vama u krevetu moglo bi dovesti do navikavanja ukoliko se to učestalo događa. Potrebno je biti dosljedan i svaki put kad dođe vratiti ga natrag u njegov krevet, nježno mu objasniti da je sve u redu i da nema nikakve opasnosti te ostati uz njega dok ne bude spreman za nastavak spavanja. Ako ima omiljenu igračku, pokrivač ili jastuk, bilo bi dobro pobrinuti se da mu to bude u blizini kako bi se umirio i smanjio strah od snova. Ukoliko spava u odvojenoj sobi, možete se dogovoriti s njim da vrata sobe ostanu otvorena kako bi se osjećao povezanije s Vama, a samim time i sigurnije, a ukoliko će mu olakšati možete ostaviti upaljeno neko blago svjetlo, primjerice lampu. U slučaju da je jako uplašen i ne može se smiriti, u redu je da Vi ponekad ostanete s njim dok ne zaspe, bolje nego da ga puštate u svoj krevet, no to također ne biste trebali često činiti jer bi mogao postati ovisan o Vašoj prisutnosti.
Vjerujem da mijenjanje i razvijanje navika kod djeteta može katkada biti teško i dugotrajno i za roditelje i dijete, no bitno je postaviti cilj i ponašati se dosljedno kako bi dijete lakše shvatilo što se od njega očekuje. Moguće je da nećete moći odmah uspostaviti takav slijed ponašanja i da će se dječak buniti ili plakati, no probajte biti strpljivi i nagradite ga i pohvalite i za male hrabre postupke kako bi uvidio da je to što čini dobro i vrijedno.
Ukoliko budete imali dodatnih pitanja ili su Vam potrebne određene informacije i podrška možete se ponovno javiti putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00h ili pak e-mail-om na savjet@hrabritelefon.hr. Usluga koju Hrabri telefon nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na www.hrabritelefon.hr/chat. U slučaju dodatnih nedoumica ili potrebe za informacijama uvijek se možete iznova javiti ovim putem.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-mailainfo@telefoncic.hr. Tim telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje s višegodišnjim iskustvom rada s obiteljima i djecom predškolske dobi.
Ako osjetite potrebu o svemu i uživo popričati sa stručnjakom, kao program Hrabrog telefona u Zagrebu postoji i Savjetovalište za djecu i roditelje na adresi Bože i Nikole Bionde 32, a naručiti se možete na broj telefona 01/ 6117 190. Usluge savjetovališta su besplatne. Ako niste iz Zagreba možete se dodatno javiti s tom informacijom kako bih Vam predložila neko od savjetovališta koje (i ako) postoji u Vašoj blizini.
Na kraju bih Vas još jednom pohvalila što brižno nastojite olakšati Vašem sinu i pomoći mu, što je svakako odlika dobrih roditelja. Želim Vam puno sreće u daljnjem odgoju i nadam se da ćete uskoro zajedničkim snagama uz puno razumijevanja i ohrabrenja uspjeti prevladati strahove koji su se pojavili.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
