|
NOFIMATO
|
14.10.2015. 15:25
Poštovana,
pisala sam Vam već ranije radi fascinacije sina sa stopalima. Mogu reći da se to smirilo... Svi u obitelji smo prihvatili savjete koje ste nam dali i sada je sve u redu. Više to ne spominje i ne radi. Još jednom hvala na pomoći.
Ono što me dalje mući je to što ga je nemoguće disciplinirati...
Dakle, uskoro puni 5 godina i prije 4 mjeseca smo dobili i seku. Neki će reći da je problem radi toga ali on je i prije rođenja malene bio jako živ i nestašan.
Nikakve zabrane, kazne, dogovori, ništa ne pali. Čitala sam malo ovdje na forumu što ste savjetovali o odgoju... općenito puno čitam o svemu tome i nastojim se toga i držati.
Ne govorim mu da je zločest on, već da se ružno ponio u određenoj situaciji, puno razgovaramo, pokušavam postići da razgovorom shvati i razumije zašto nešto nije u redu ili se nešto smije odnosno ne smije...
Međutim, nikakve koristi...
Ako se dogovorimo da neće dobiti slatkiš poslije ručka ako se bude ružno ponašao, neće ići u park, gledati crtiće, bilo što već što se odredi u određenom trenutku a on svejedno napravi suprotno, držim se toga ali bez rezultata. On uredno odradi to svoje što ima, što je dobio kao kaznu za ružno ponašanje i idemo dalje.
Ne znam više kako doprijeti do njega da se nekako dogovorimo i da se počnu vidjeti rezultati. Isprobala sam sve, ali sve što mi je palo na pamet, pa i tehnike kojima se ne ponosim, od klečanja u kutu na koljenima, pa čak i po guzi... do kazni koje sam navela ranije... čak sam kad bi divljao u igri, jer ipak je on dječak i to su malo "veselije" igre, rekla da ako se ne smiri i prestane bacati igračke po stanu da ću ih baciti u smeće. Naravno da nije poslušao pa su tako nebrojeno puta igračke za kaznu završile i u smeću ali apsolutno ništa.
U vrtiću tete kažu da je jako živ i od njega saznamo da je gotovo svaki dan u kazni. Kazne su zato jer je jako nemiran i divlja. Nikada nije agresivan prema drugoj djeci, ćak naprotiv, on je taj koji dobije od drugih dječaka ali je strahooovito nemiran, živ, pun energije. Za stolom jedva sjedi dok je objed, nema mira ni sekundu, toliko je zaigran da me uopće ne prati dok mu nešto govorim. Kada se spremamo van, kažem mu da si obuće tenisice, on se igra, trči, ja po nekoliko puta ponovim isto da bi on na kraju počeo skidati hlaće...
S mužem je bio jednom prilikom u trgovini i dok su čekali u redu na blagajni, popeo se, skoro pa skočio gore na pokretnu traku. Imam osjećaj da apsolutno ništa ne znači kad mu nešto ozbiljno govorimo, kao da si misli "ma, baš me briga"...
Navečer kad razgovaramo, pitam ga da li zna kad se ružno ponaša, koje su to stvari... sve nabroji, dakle, svjestan je svega ali u tim trenucima, ništa ne posluša.
Kad sam baš jako ljuta ako je bio izrazito neposlušan, uopće me ne doživljava ozbiljno i toliko je zaigran da se smije, onda stavi rukicu preko usta jer zna da to ne bi smio, svjestan je da je situacija ozbiljna i da sam ljuta na njega ali ne može si pomoći. Čini mi se da je toliko zaigran i pomalo divlji. Ne bih rekla da je on zločesto dijete nego strahovito nemirno i zaigrano, apsolutno sve mu je igra.
Osim toga, mora mu se ponavljati jedno te isto po sto puta. Sumnjam da je to zato što me nije razumio ili shvatio, nego jer uopće ne sluša dok mu se govori, prezaigran je. S mužem je malo bolja situacija, nešto više ga posluša ali isto dosta slabo.
Ne bih ga željela kažnjavati, dati po guzi, nekako bi to razgovorom ili dogovorom ali apsolutno ništa ne pomaže.
Što nam je činiti?
Srdačan pozdrav!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.10.2015. 19:35
Draga mama,
hvala Vam na ukazanom povjerenju zbog kojeg se ponovno javljate. Vrlo mi je drago da su Vam savjeti od prošloga puta pomogli. Iz ovoga što ste mi napisali razumijem Vašu zabrinutost te bih Vam željela reći da se mnogi roditelji susreću sa sličnim problemima, a i pohvaliti Vas za to što ste se odlučili obratiti za pomoć kako biste saznali dodatne mogućnosti kako se izboriti s trenutnim odgojnim teškoćama.
Disciplina djeteta veliki je izazov koji se stavlja pred svakog roditelja. Osim znanjem i ljubavi, u odgoju se valja naoružati strpljenjem. S vremena na vrijeme, djeca prolaze kroz faze u razvoju koje su teške, osobito roditeljima. Tada se roditelj može osjećati frustrirano i onemoćalo, a i neshvaćeno kada ne uspijeva pronaći okolinu koja će pružiti podršku u onim trenucima u kojima je najteže nositi se sa zahtjevima odgajanja. Iz tog razloga je bitno za Vas i Vašeg supruga da međusobno pričate o tome te sa svojom okolinom kako biste imali priliku vidjeti da svako odgajanje ima uspone i padove.
Spomenute teške faze su dio uobičajenog razvoja, a ponekad se mogu javiti kao odgovor na promjenu u okolini, što je na primjer dolazak novog člana u obitelj. Bez obzira na starost djeteta, takva promjena potiče mnogo pitanja kod djece. U svakom slučaju djetetu je bitno dati do znanja da će njega/nju mama i tata još uvijek voljeti jednako kao i prije dolaska novog djeteta. Malim gestama dopustiti svome sinu da sudjeluje u dobrodošlici sestre je vrlo poželjno, bilo to da ju miluje ili priča priču.
S druge strane, te teške faze ne moraju biti ničim posebno potaknute izvana. Djeca su različitog temperamenta. Zato su neka djeca vrlo mirna i sramežljiva, dok su druga živahna i energična. Vjerujem da ste preplavljeni osjećajem bespomoćnosti kada uporno pokušavate smiriti tu silnu zaigranu energiju koju Vaš sin ima. U redu je ne znati kako postupiti u nekim trenucima, a još važnije, u redu je oprostiti si kada smo postupili na način zbog kojeg nam je kasnije žao. Ovdje bih Vas voljela još jednom pohvaliti što ste se odlučili za savjet stručnjaka i što ste primijetili da su neke metode odgoja neuspješne iako su se provodile dugi niz godina pod normalno. Onda kada postanemo preumorni za istraživanje novih metoda discipline, pokušavamo postrožiti kazne i svađe, no kada dijete na to ne bi reagiralo, kazne bi bile sve strože, a ponašanje moguće čak gore. Drago mi je da ste uvidjeli kako su određene metode koje ste mi naveli poput povremenih udaraca po guzi ili metoda klečanja na koljenima u kutu u najmanju ruku „zastarjele“, a s druge strane, još važnije potpuno neprihvatljive u odgoju djeteta. Vaš sin se nalazi u godinama u kojima počinje povezivati uzrok i posljedicu određenog ponašanja, stoga bih najveći naglasak stavila na Vašem pružanju adekvatnog primjera i modela ponašanja koje se vodi dosljednošću, odlučnosti, strpljenjem i upornošću. Ne odustajte od razgovora s djetetom o situacijama u kojima nailaze na teškoću te koristite svaku priliku u kojoj ste u mogućnosti pohvaliti ga za prihvatljiva ponašanja.
Napisali ste da mislite da Vas sin ne shvaća ozbiljno kada mu nešto govorite. Petogodišnja djeca su tek malo na svijetu i još uvijek uče o stvarnosti i posljedicama. Zato su roditelji tu da pomognu u shvaćanju da sva što čine ima posljedice. Tako na primjer djetetu ne znači puno: ''Molim te, siđi s pokretne trake, ...'' jer ne shvaća zašto to nije poželjno. No pokušamo li objasniti djetetu zašto ne bi radilo ono što želi:''...jer bi mogao pasti i ozlijediti se, a to jako boli.'' moguće da će s vremenom shvatiti da mama i tata imaju pravo. Iz istog razloga je dogovoriti se s djetetom oko nečega teže nego što nam se čini; pa nam je zadatak prilagoditi se djetetovoj dobi. Da bi taj dogovor ipak bio djetetu primamljiv, umjesto njemu nelogičnih razgovora i kazni, možemo koristiti nagrade. Opisali ste da je Vaš sin shvatio kako djeluju kazne i svaki put bi unatoč tome radio nered. Pitam se postoji li nešto u čemu on uživa te umjesto uskraćivanja stvari koje voli, probajte mu ih ponuditi kao nagradu za dobro ponašanje. Prije toga je važno reći što je to dobro ponašanje – je li to ne bacanje stvari zbog kojih će kada ih pospremi otići u park ili nešto drugo za što biste željeli da obavlja. Pokušajte biti kreativni i domišljati te kroz igru pokušati naučiti ga ponašanjima koja smatrate potrebnima i korisnima. Tako na primjer kada želite da pospremi igračke, možete na sredinu sobe staviti veliku košaru, i dok ih on razbacuje Vi ubacite jednu igračku u koš i veselite se jer ste zabili gol. Možete onda njemu reći da on pokuša vidjeti kako mu ide te ga na taj način animirati da pospremanje igračaka postane zabavna aktivnost.
Opisali ste ga kao jako pametno dijete koje je sposobno prepoznati nepoželjno ponašanje i to je velika stvar jer pokazuje da je primjećuje razliku i mogućnost za promjenu.
Za odgoj djeteta je osim znanja i ljubavi bitno strpljenje. Malim koracima će se doći do velike promjene, dokle god pred sobom imate jasan cilj. Savjetovala bih Vam da na tom putu budete uporni, odlučni i dosljedni u odgoju Vašeg sina. S obzirom na to da uspostavljanje granica u odgoju i učenje disciplini u odgoju nije lak zadatak, željela bih Vam poslati i brošuru Hrabrog telefona na ovu temu u kojoj možete naići na dodatne savjete koji Vam mogu koristiti.
Isto tako, željela bih Vam reći kako mislim da je vrlo važno da povremeno odvojiti neko vrijeme za sebe. Vjerujem da Vas briga oko nove bebe i živahnog dječaka poprilično i umara i oduzima Vam energiju. U potpunosti je u redu, dapače i vrlo potrebno te korisno da si priuštite neke trenutke samo za sebe, u druženju sa suprugom te da radite ono što volite i na taj način se odmorite te posvetite samo sebi. Teško je uvijek biti u pripravnosti te u svakom trenutku biti strpljiva mama koja je stalno dostupna svojoj djeci.
Na samom kraju, željela bih Vas na neki način umiriti i reći Vam kako kada ste mi se prvi put javili sam osjetila Vašu zabrinutost i beskrajnu brigu te ljubav koju pružate svojoj djeci. Vjerujem da Vam se trenutno čini kako ne znate što napraviti u ovoj situaciji, ali kao što ste mi sada naveli kako ste uspješno razriješili prošlu teškoću, tako i sada vjerujem da ćete se uspjeti izboriti sa živahnošću Vašeg dječaka i pronaći načina da se prilagodite jedno drugome.
Ako biste voljeli više popričati o odgajanju, željeli više znati o tome kako nagraditi dijete ili o prilagodbi na novo dijete u kući, za Vas je tu besplatna savjetodavna linija Hrabrog telefona za mame i tate koju možete nazvati na 0800 0800, svakim radnom danom od 9 do 20 sati. Volonteri linije imaju znanje koje Vam može biti od pomoći u odgojnim izazovima s kojima se nosite.
Puno Vam sreće želim i zasluženog odmora. Iz Vaših upita sam dobila dojam da ste vrlo brižni i da se vrlo trudite oko svoje djece, zato vjerujem da ćete s vremenom uživati u rezultatima svog truda.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
