|
mzukina
|
09.09.2017. 22:55
Poštovani,
molim Vas za savjet.
Imam dvoje djece, trogodisnjeg sina i kcer od 3 mjeseca. Otkad se rodila kcer, sin je postao nemoguc. Nista nas ne slusa, stalno nas tuce, vice na nas, sta god mu kazemo, odmah nam odgovori NECU! Jasno nam je da je to zbog dolaska seke i pokusavamo imati razumijevanja i provoditi s njime sto vise vremena mozemo, no cini nam se da je sve gore i gore. Jako smo zabrinuti jer ne znamo kako da mu pomognemo, on je stalno ljut, najmanja sitnica ga razljuti, odmah pocne vristati.
Prema seki je jako njezan i dobar, ali prema nama..ufff! Razmisljali smo otici djecjem psihologu jer ne znamo sta cemo.
Molim Vas za savjet, jako smo zabrinuti i treba nam pomoc.
Unaprijed hvala.
Lp
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.09.2017. 21:25
Dragi mama i tata,
na samom početku, želim Vam se zahvaliti što ste se svoje teškoće odlučili podijeliti sa mnom i iskazali mi povjerenje. Iz Vašeg upita nisam sigurna jeste li mama ili tata, stoga ću Vam se obratiti kao roditeljima jer primjećujem kako ste oboje zabrinuti ponašanjem Vašeg trogodišnjeg sina i da zajednički tražite pomoć.
Čitajući Vaš upit, zaključila sam kako je Vaša obitelj nedavno prošla kroz veliku promjenu, a to je dolazak prinove. Tom događaju pripisali ste promjene u ponašanju Vašeg trogodišnjeg sina, za kojeg kažete da Vas ne sluša, prkosi i ponaša se agresivno. Kažete da se tako ponaša prema Vama roditeljima, dok s druge strane, ima topao odnos s mlađom sestrom i čini mi se da je uspješno preuzeo ulogu starijeg brata. Iako ste puni razumijevanja i trudite se provoditi što više vremena s Vašim dječakom, kažete da ne zamjećujete promjene u njegovom ponašanju koje očekujete s obzirom na trud koji ulažete. Stekla sam dojam da ste obeshrabreni cijelom situacijom i želim Vam reći kako je to posve prirodan osjećaj. Iako ste roditelji, ne znači da uvijek trebate znati odgovore na sva pitanja i nedoumice s kojima se susrećete tijekom odgoja Vašeg dječaka. Tada je korisno potražiti savjet stručnjaka, a Vi ste taj korak već napravili i zbog toga Vas želim pohvaliti.
Prinova u obitelji donosi promjene u svakodnevnoj dinamici obitelji, ali i u emocijama među njezinim članovima. Dijete može reagirati širokim spektrom emocija, od sreće, ljubomore, ljutnje pa čak i straha. Različitost emocija posve je tipična pojava tijekom prilagodbe na novonastalu situaciju. Kao što ste napisali, puni ste razumijevanja za Vašeg dječaka i trudite se što više vremena provoditi s njim. Potaknula bih Vas da tako i nastavite jer za starije dijete je važno da ima osigurano vrijeme koje će provoditi samo s roditeljima, bez prisutnosti mlađeg djeteta. Na taj način, dječak može dobiti Vašu punu pažnju. Spomenuli ste da je nježan i dobar prema mlađoj sestri, stoga se pitam pokazuje li zanimanje za sudjelovanje u aktivnostima koje se tiču brige za Vašu kćer. Ako je to slučaj, možete mu ponuditi da Vam pomogne oko odabira odjeće za mlađu sestricu, da je zabavlja dok Vi pripremate njezine stvari za izlazak iz kuće i slično. Na taj način možete ojačati osjećaj pripadnosti kod Vašeg dječaka. Naravno, ako za takvo nešto nije zainteresiran, ne treba ga na to prisiljavati niti mu nametati odgovornost da to mora raditi.
Osim toga što se njegov svijet promijenio dolaskom mlađe sestre, Vaš sin ima tri godine, a ponašanja koja ste naveli u Vašem upitu uobičajena su za razvojnu fazu u kojoj se trenutno nalazi. Djeca u toj dobi iskušavaju granice roditelja, propitkuju zahtjeve koji se postavljaju pred njih, a njihovo izražavanje emocija vrlo je intenzivno. U upitu ste naveli da Vas sin ponekad zna udariti. Sigurno Vam nije ugodno trpjeti takvo ponašanje, no vjerujem da on to ne čini s ciljem da bi Vam naudio, već zato što je u dobi kada još nije naučio načine prihvatljivog izražavanja ljutnje i bijesa te iz neznanja kako se nositi s tim osjećajima, reagira udarcima. Pitam se kako ste Vi reagirali u takvim situacijama i koje ste metode dosad iskušali. Stručnjaci se slažu da nikako ne treba uzvratiti istom mjerom, to jest, udariti dijete jer na taj način šaljemo poruku da je agresija prihvatljiv način izražavanja ljutnje. Kazne i prijetnje također treba izbjegavati jer one kod djece razvijaju strah, a ne omogućuju im da uče na svojim pogreškama. Roditelji su ti na kojima je odgovornost naučiti dijete primjerenim načinima izražavanja ljutnje. Za početak, naoružajte s strpljenjem i smirenošću te ostanite uz dijete. Udarci, vika i prkos nisu neugodni samo za Vas već i za dijete, stoga mu je potrebna prisutnost odrasle osobe kako bi se umirio. Ljutnja je emocija koja ima svrhu, kao i svaka druga, tako da je važno da mu date pravo da bude ljut. Važno je da rječnik prilagodite njegovoj dobi,prenesete mu poruku da takvo ponašanje nije poželjno i objasnite mu da nanošenje boli drugima nije u redu. Možete mu opisati kako se Vi osjećate kada ste ljuti i pokazati mu kako reagirate u takvim situacijama. Potaknite ga da razmisli što je bilo pogrešno u njegovim postupcima i zajedno osmislite kako može sljedeći puta reagirati. Također, može biti korisno pratiti u kojim se prilikama javlja bijes i ljutnja. Takve reakcije mogu biti odraz djetetove frustracije zbog prepreke pred kojom se našlo ili zbog neke nezadovoljene potrebe. Na primjer, možda se ljutnja javlja kada je gladan ili neispavan. Ako se ljuti i udara Vas jer ne želi prekinuti igru, korisno je najaviti mu koliko još vremena ima za igru, a da nakon toga slijedi neka druga aktivnost. Nadam se da ćete pokušati primijeniti smjernice koje sam Vam napisala, a ako ne bude pomaka, možete se obratiti pedijatru ili psihologu kako biste provjerili je li možda izvor teškoća negdje drugdje, a ne u razvojnoj fazi ili dolasku mlađe sestre.
Uloga roditelja sa sobom nosi puno lijepih trenutaka, ali također iziskuje puno truda, strpljenja i hrabrosti. U želji da što više toga omoguće svojoj djeci i pruže im svu svoju pažnju, roditelji nekada zaborave brinuti o sebi. S obzirom na sve promjene kroz koje je prošla Vaša obitelj, pitam se imate li kakvu aktivnost za opuštanje ili osobu s kojom biste mogli razgovarati o svojim brigama. Važno je da nekad uzmete predah od roditeljskih zadaća i napunite baterije kako biste se što lakše nosili s izazovima koji su pred Vama.
Ako Vam se jave nova pitanja ili Vam ikad budu trebali savjet i podrška, možete nam se ponovno javiti. Na raspolaganju Vam je besplatna linija za mame i tate Hrabrog telefona čiji je broj 0800 0800, a dostupna je svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Ako Vam je ugodnije obratiti se pismeno, možete se javiti i na e-mail adresu savjet@hrabritelefon.hr. Hvala Vam još jednom na javljanju i želim Vam puno sreće u odgoju Vašeg dječaka i djevojčice!
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
