|
Karla Karla
|
10.04.2013. 15:05
Dobar dan, najprije se ispričavam što moje pitanje možda ne pripada sasvim u DJEČJU PSIHOLOGIJU, ali nisam našla kategoriju koja bolje odgovara, a ipak se radi o mladoj osobi. Naime, trebam jedan savjet. Radi se o jednom dečku kojem želim pomoći. Njemu je 19 godina i prije godinu dana mu je otac umro iznenada. On nema djevojku ali ja sam mu najbolja prijateljica i iako ima mnogo prijatelja, sa mnom je najprisniji. Radi se o tome da je meni jako teško pričati o tome što mu se dogodilo, odnosno, vidim da bi on želio pričati o svom gubitku, a ja se već mjesecima mučim i ne mogu domisliti kako da počnem taj razgovor, i koja pitanja da mu postavim da bi to što ga tišti izašlo. On je inače malo teške naravi, ali dosta osjetljiv i osjećajan. Zaista bih htjela da pričamo o tome, jer znam da mu je teško, ali, na moju sreću, nikad prije nisam bila u situaciji da meni ili nekom bliskom se tako nešto dogodi i zaista neznam kakav pristup je najbolji i koje riječi bi mogle pomoći.
Puno Vam hvala unaprijed.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
15.04.2013. 19:05
Draga Karla,
prije svega ti se želim zahvaliti na javljanju i povjerenju koje si mi iskazala povjerivši mi svoj problem. Iz tvog upita dobila sam dojam da si brižna prijateljica koja želi pomoći prijatelju, no nisi sigurna na koji način to učiniti. Jako mi je drago što se brineš za njega u ovoj teškoj situaciji i što si odlučila potražiti savjet kako bi mu pomogla. Gubitak roditelja je zaista težak period u svačijem životu te je vrlo bitno da tada uz sebe imamo ljude kojiima je istinski stalo do nas. Lijepo je što on u ovoj situaciji može računati na prijateljicu poput tebe.
Želim ti reći kako su tvoje dvojbe uobičajene i posve razumljive. Vrlo često u ovakvim životnim situacijama ne znamo kako pristupiti osobi koja je izgubila svoje voljene. Možemo osjećati strah i bespomoćnost te se možemo bojati kako ćemo reći ili uraditi nešto ˝pogrešno˝. Ipak, vrlo je važno da prijatelji znaju da smo uz njih, da su nam važni i da se brinemo. Vjerujem da tvoj prijatelj to osjeća, osjeća tvoju „prisutnost“, tvoju želju da mu pružiš podršku i budeš osoba za razgovor.
Svaki gubitak je vrlo težak, a osobito gubitak roditelja. Stoga je, kako sam već napisala, bitno da osoba zna da ima potporu svoje najbliže okoline na koju se može osloniti kada joj to zatreba. Ljudi se različito ponašaju u situaciji gubitka drage osobe. Netko više želi tuđu blizinu, dok drugi žele svoju privatnost. Netko će utjehu pronaći u razgovoru, dok će netko drugi sve svoje osjećaje držati za sebe. I sve je to u redu, svaka osoba ima pravo na svoje emocije i načine na koje se „nosi“ s njima, sve dok nas ili druge ti načini ne ugrožavaju, bilo na tjelesnom ili psihičkome području.
Ako sam te dobro razumjela, prijatelj želi razgovarati s tobom o svom gubitku i mislim da to osim što može biti vrlo korisno za njega, jest i veliki pokazatelj kvalitete vašeg odnosa i stupnja povjerenja koje vlada među vama. Lijepo je da ima nekoga poput tebe u koga može imati povjerenja i s kim želi razgovarati jer zatvaranje u sebe i izbjegavanje razgovora o onom što nas muči često može dovesti do većih problema.
Mislim da je vrlo važno da im damo do znanja da smo uz njih kada nas budu trebali jer samo naša podrška i razumijevanje djeluju utješno te često pomažu osobi da lakše prođe kroz proces tugovanja. Ne možemo vratiti vrijeme i život koji je bio prije smrti bliske osobe, no možemo pokazati da smo tu ukoliko nam se želi povjeriti, da razumijemo njenu tugu i da se može osloniti na nas. Najviše što prijatelj u toj situaciji može učiniti za dragu osobu je upravo to – biti prijatelj, biti tu. U redu je osjećati se nespremnom na taj razgovor, u redu je bojati se kako započeti razgovor ili kakve odgovore i povratne informacije ponuditi osobi koja je doživjela gubitak, no, kako sam već napisala, sama spremnost na razgovor i želja da se prijatelju olakša je pokazatelj koliko nam je stalo do te osobe i vjerujem da se to prepoznaje i cijeni od strane tvojega prijatelja. Naravno, ukoliko se niti s vremenom ne osjećamo spremnima za razgovor to je u redu. U tome slučaju u redu je predložiti prijatelju da porazgovara s nekom drugom osobom u koju također ima povjerenja. To ne znači da nismo dobra prijateljica ili dobar prijatelj, to znači da nam je bitno da prijatelj/ica dobije priliku za razgovorom kakav bi njoj ili njemu bio najkorisniji.
Željela bih istaknuti kako u ovakvim teškim i stresnim situacijama profesionalna podrška je vrlo korisna pa nekada čak i poželjna. Stručnjaci se često susreću s osobama koje su pretrpjele različite gubitke i kao takvi mogu i tvojemu prijatelju pružiti podršku, savjet, smjernice. Važno je da zna kako u ovome nije sam, kako su prijatelji uz njega, ali i kako postoje stručne osobe koje mu mogu biti od velike pomoći u ovom teškom životnom periodu. Možda bi bilo dobro da razgovaraš s njim o tome. Kako ti se čini ta ideja?
Kako ne znam odakle se javljaš, ne mogu ti napisati konkretna mjesta na kojima bi se prijatelj mogao javiti za pomoć. No, sigurno u vašem mjestu postoji psiholog s kojim bi mogao razgovarati. Veći gradovi imaju obiteljske centre i razne organizacije u kojima rade psiholozi i ostali stručnjaci. Pozivam te da se ponovno javiš s informacijom odakle dolaziš kako bih ti mogla dati kontakte u tvojoj blizini koji bi mu mogli biti od koristi. Možeš se javiti putem maila savjet@hrabritelefon.hr. Također, možeš se javiti putem savjetodavne linije Hrabrog telefona na besplatan broj 0800 – 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili na chat Hrabrog telefona svakim radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici www.hrabritelefon.hr, pa ćemo ti dati sve potrebne kontakte. Ono što također možeš učiniti jest potaknuti prijatelja da se i sam javi ovim putem ili na bilo koji od ponuđenih kontakata Hrabroga telefona. Volonteri Hrabroga telefona uvijek rado pruže podršku i saslušaju svakoga tko im se obrati te vjerujem da bi rado saslušali i tebe i tvojega prijatelja.
Kako si u svojemu upitu navela kako bih zaista ipak voljela ti osobno razgovarati s prijateljem o njegovom gubitkom i osjećajima koje nosi u sebi uslijed gubitka, a ne znaš kako započeti razgovor i kako pomoći prijatelju da se otvori, u nastavku ću navesti nekoliko primjera koji bi ti mogli olakšati razgovor. Za početak, kao što sam već napisala, vjerujem da je teško započeti tu temu i u tome nema ništa neuobičajenog i vrlo je pohvalno što si odlučila potražiti savjet ne bi li mu pomogla. Ne znam kako inače provodite zajedničko vrijeme, no bilo bi dobro da razgovarate u opuštenoj i mirnoj atmosferi, negdje gdje oboje volite provoditi vrijeme, a gdje ste sigurni da vas drugi neće ometati, prekidati i sl. Vjerujem kako je u ovakvim teškim razgovorima najbolji pristup onaj iskreni. S obzirom da sam stekla dojam da se zaista brineš za njega i želiš mu pokazati da si uz njega, mislim da će mu najviše pomoći upravo tvoja iskrenost. Kao što sam već navela, nemamo čarobni štapić i ne možemo vratiti vrijeme, no možemo otvoreno razgovarati. Možeš mu reći kako se ti osjećaš i pitati ga kako se on osjeća. Ukoliko iskreno iskazujemo brigu i zanimanje za osjećaje druge osobe, ona će to najčešće prepoznati i sama će pokazati što joj je u tom trenutku najviše potrebno.
Možeš započeti primjerice tako što ćeš ga pitati želi li pričati o toj temi. Možeš mu reći ono što si i ovdje napisala – da ne znaš što bi mu rekla, ali da vidiš kako mu je teško i da mu želiš pomoći. Također, možeš započeti tako što ćeš mu reći da si puno razmišljala o njemu, da nikada prije niste pričali o tome što se dogodilo, ali da tebe zanima kako je. Slobodno možeš reći da ti je žao zbog toga što se dogodilo, da brineš za njega, da si uz njega i da mu želiš pomoći. Prijateljska prisutnost je jako bitna, a slušanje je mnogo važnije od samog pričanja. Važno je biti strpljiv, saslušati osobu i dati joj slobodu da izrazi svoje osjećaje. Osobi u tom trenutku puno znači i sama prilika da nekome povjeri ono o čemu razmišlja, kako se osjeća, da se olakša i kaže sve to što drži u sebi. Bez obzira što nam osoba govori, bitno je da ju saslušamo bez prosuđivanja, moraliziranja i držanja prodika o tome što bi trebala misliti i kako bi se sada trebala osjećati. Vrlo često zbog straha izbjegavamo spominjanje umrle osobe. No, tugujući ionako stalno misli na nju. Više će mu pomoći razgovor o tome od pretvaranja da se ništa nije dogodilo. Vjerujem kako ćeš tijekom vašeg razgovora i sama primijetiti što tvom prijatelju najviše treba. Ukoliko ti se i učini da nešto nisi smjela reći ili da nije prikladno, jednostavno se možeš ispričati. Bez obzira na to, važno je da čuje kako si uz njega i da ga nemaš namjeru povrijediti. Ništa strašno se neće dogoditi, a njemu možeš biti od pomoći jer pokazuješ mu da si tu, da ga razumiješ i da suosjećaš s njim.
Činjenica je da što god mi rekli, to neće vratiti voljenu osobu. Ponekad zato zagrljaj i osjećaj da nismo sami vrijedi mnogo više od riječi. Svi se želimo osjećati voljenima i želimo znati da smo drugima bitni i u sretnim i u nesretnim trenucima. Ukoliko tijekom razgovora prijatelj zatraži konkretan savjet, korisno je podsjetiti se kako savjeti proizlaze iz osobnih iskustava, a ne iz iskustva druge osobe stoga bi dobro bilo prije nego što mu damo savjet, upitati ga je li već razmišljao o tome što bi učinio. Tako mu istodobno pružamo i podršku u procesu donošenja odluke koja će biti najbolja za njega. Međutim, u nekim situacijama nije moguće izbjeći izravan odgovor i tada je savjet najbolje dati tako da govorimo o sebi, tj. najbolje je početi riječima: "Da sam ja na tvom mjestu ja bih...".
Također, obično smatramo kako je neprimjereno u teškim situacijama započinjati razgovor o pozitivnim stvarima. I njima je potreban odmak od tuge i boli koju osjećaju. To se može postići npr. razgovorom o pozitivnim stvarima vezanima za preminulu osobu. Lijepo je podsjetiti osobu na one lijepe dane koje su zajedno dijelili i pomoći joj da takve uspomene prevladavaju u sjećanju. Gubitak nitko ne može nadoknaditi, no uspomene ostaju, a osoba mora nastaviti svoj život i to usmjeravajući se na pozitivne stvari u budućnosti i prisjećajući se lijepih stvari iz prošlosti.
Gore napisani samo su neki od primjera i smjernica koje bi ti mogle biti korisne u započinjanju razgovara sa prijateljem. Naravno, ti si ta koja ga ipak bolje poznaje i vjerujem da će ti možda još neki od primjera pasti na pamet, a za ove se nadam da će ti biti korisne ako se odlučiš na njih. U svakom slučaju, želja i iskreni pristup čine mi se najvažnijim, a upravo to ti posjeduješ u odnosu sa tvojim prijateljem i to mi je drago vidjeti.
Razgovor ovakve tematike, osim za osobu koja je doživjela gubitak mogu biti vrlo iscrpljujući i za osobu koja sluša, za tebe. Stoga te pozivam da ne zaboraviš i na vlastite potrebe, vlastite granice i mogućnosti te da se i sama obratiš nekome za podršku i razgovor ako osjetiš potrebu za tim. Ovo je naravno mjesto gdje to možeš uvijek pronaći i bilo bi mi drago da to ne zaboraviš.
Za kraj, još jednom ti se želim zahvaliti što si se javila i potražila savjet. Nadam se da će ti nešto od navedenog biti od pomoći. Također, još jednom ti želim reći kako je jako lijepo što se toliko brineš za prijatelja i da vjerujem kako ćeš znati kako razgovarati s njim. Ukoliko ćeš imati bilo kakvih pitanja, slobodno se javi ovim putem ili na bilo koji drugi ponuđeni način.
Želim vam puno sreće.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
