22.03.2024. 20:55

Draga mama,

prvo Vam želim zahvaliti što ste odlučili sa mnom podijeliti svoje brige i na taj mi način iskazali povjerenje. Iz Vašeg sam upita dobila dojam da aktivno pratite razvoj Vašeg djeteta i da Vas trenutno brinu ispadi bijesa po dolasku iz vrtića. Činite mi se kao brižna i angažirana majka koja traži smjernice i podršku kada za to osjeti potrebu, zbog čega Vas želim pohvaliti.

Ako sam Vas dobro razumjela, rekli ste kako se Vaš sin dobro snašao u vrtićkom okruženju i da mu se govor uredno razvija. Kažete kako ste primijetili razliku od prijašnjeg izražavanja nezadovoljstva. Također, rekli ste da ste od sina saznali kako ga dječak iz grupe zna udariti, a navodite i da ne udara samo Vašeg sina. Istaknuli ste kako je Vaš sin suzdržan i popustljiv u nesuglasicama s drugom djecom. Dobila sam dojam da ste zabrinuti zbog onoga što primjećujete u posljednje vrijeme te se pitate što možete učiniti i na koji način postupiti u trenutnoj situaciji.

Žao mi je čuti da se Vašem sinu to događa, posebno jer opisujete kako se u početku dobro prilagodio na vrtić, a sad Vam djeluje nezadovoljno i frustrirano. Pitam se koliko dugo Vaš sin ide u vrtić. Ponekad se čini kako se djeca brzo i dobro prilagode jer im je u novom okruženju zabavno i uzbudljivo, no nakon nekog vremena može se pojaviti osjećaj nesigurnosti i preplavljenost promjenama u djetetovoj svakodnevici. U takvim situacijama može se naknadno javiti ljutnja i frustracija koje dijete izražava otporom i odbijanjem. Pitam se je li se još nešto promijenilo od djetetovog polaska u vrtić. Promjene unutar uže obitelji, s kojom djeca provode većinu svog vremena, znaju biti povod promjenama u ponašanju. Odraslima male promjene, poput mijenjanja vremena za ručak, nisu toliko važne, ali djeci mogu predstavljati izvor stresa jer im narušavaju osjećaj predvidljivosti, a time i sigurnosti. One veće, kao što su rođenje brata i sestre ili promjena mjesta stanovanja, mogu u većoj mjeri utjecati na ponašanje djeteta. Djeci nedostaje životnog iskustva i znanja da bi mogli predvidjeti što se će dogoditi nastupanjem promjene i kakve će posljedice ona imati, pa i to može pridonijeti osjećaju straha, neizvjesnosti i u konačnici razdražljivosti. Također, djeca uzrasta Vašeg sina mogu biti sklona tantrumima i iskazivanju ljutnje i frustracije, pri čemu okidač mogu biti naoko sitnice. U dobi od dvije godine još se razvijaju vještine prepoznavanja, imenovanja i samoregulacije emocija, stoga djeca ponekad u nedostatku znanja o adekvatnijim načinima izražavanja emocija mogu pribjeći izljevima bijesa i frustracije. Važno je naglasiti da dijete to ne radi namjerno kako bi dobilo pažnju ili nešto drugo što želi i što mu je potrebno, nego zato što još nije usvojilo vještine samoregulacije koje odrasli imaju. Tad je važno ostati smiren jer time pokazujete djetetu da se Vi osjećate sigurno i da ste tu za njega, što može i njemu biti znak da je na sigurnom. Poželjno je imenovati emociju koje dijete osjeća i dopustiti mu to osjeća. Primjerice, možete reći: “Vidim da si ljut jer ne možeš sada gledati crtiće i vjerujem da bi ti to bilo draže od spremanja igračaka”. Zatim možete ponuditi djetetu neku alternativu kako bi moglo sigurno i primjereno izraziti ljutnju, na primjer trganjem papira, udaranjem jastuka i slično. Može pomoći i to da djetetu date izbor između dvije opcije koje su Vama podjednako prihvatljive kako bi zadržalo osjećaj autonomije, primjerice tako da mu date da izabere između dvije slikovnice koje ćete čitati prije spavanja umjesto gledanja crtića. Pitam se kako Vam to zvuči, kako Vi i Vaš suprug reagirate kad dijete ima tantrum i što poduzmete u tim situacijama.

Nadalje, u tom uzrastu može se dogoditi da djeca pokazuju neka agresivna ponašanja, primjerice mogu udarati i govoriti ružne riječi drugima. Usto se razvijaju i socijalne vještine, pa prijateljstva mogu biti nestabilna i površna, što je prirodno i očekivano s obzirom na razvojnu fazu. Razvojne promjene uključuju želju za uspostavljanjem autonomije i nesrazmjer između onoga što bi dijete htjelo i što ustvari može učiniti samostalno. Ipak, ponašanja poput udaranja, nanošenja boli drugima i korištenja neprimjerenih riječi nisu prihvatljiva i odgovornost je odraslih da na ta ponašanja reagiraju kako bi ih dijete naučilo zamijeniti adekvatnijima. Pitam se jesu li odgajateljice u vrtiću primijetile ponašanje dječaka koji udara drugu djecu i jeste li Vi s njima razgovarali o tome. Bitno je da se Vaše dijete u vrtiću osjeća sigurno i da zna da uvijek može potražiti pomoć odraslih kada se dogode neugodne situacije. Usto, važno je djetetu ukazati načine na koje se može zauzeti za sebe i pokazati mu što može tada napraviti. Primjerice, možete reći djetetu da kada ga netko udari, može potražiti odgajateljicu i reći joj što se događa kako bi ona pomogla da se to više ne ponavlja. Time ga ujedno poučavate kako da se zaštiti od nasilja, a da pritom i sam ne uzvraća agresijom, što je važna poruka koju dijete treba usvojiti kad se suoči s nasiljem.

Vjerujem da može biti zahtjevno ostati smiren i biti uz dijete dok pokušava regulirati svoje osjećaje i frustracije, kao i da Vas može rastužiti i zabrinuti kad primijetite da se dijete vraća iz vrtića nezadovoljno i da se druga djeca neprimjereno odnose prema njemu. Kažete i da se pitate jesu li događaji iz vrtića koje opisujete uzrokovali promjene u ponašanju Vašeg djeteta. Na to pitanje Vam ne mogu dati jednoznačan odgovor jer na ponašanje djece utječu brojni čimbenici. Moguće je kako su se promjene u ponašanju Vašeg sina pojavile uslijed uobičajenih razvojnih procesa, ali i kao posljedica vršnjačkih odnosa u vrtiću i eventualnih noviteta u njegovom životu. U svakom slučaju, važno je da dijete ima podršku odraslih u tome da se nasilna ponašanja zaustave i da pronađe primjerene načine za nošenje s emocijama. Vidim kako se Vi trudite pronaći načine da Vaše dijete bude zadovoljnije i osjeća se sigurnije u vrtiću. Ključno je da odrasli koji su uključeni u djetetov život surađuju u tome, stoga bih Vas potaknula da razgovarate s odgajateljicom o agresivnom ponašanju od strane drugog dječaka o kojem Vam se sin povjerio. Također, o odgojnim i razvojnim pitanjima možete potražiti stručnu pomoć kod psihologa ili pedagoga u vrtiću. Oni su tu kako bi Vas usmjerili i pružili Vam podršku. Htjela bih Vam naglasiti da se ne biste trebali sami nositi s brigama i izazovima roditeljstva, tako da Vas ohrabrujem da potražite podršku i za sebe. Pitam se što mislite o ovim prijedlozima.

Za kraj, željela bih Vam još jednom zahvaliti na iskazanom povjerenju. Vidim da ste uključeni u život Vašeg djeteta i da se trudite biti tu za njega te se nadam ćete i u budućnosti aktivno tražiti pomoć, podršku i smjernice kad osjetite da Vam je to potrebno. Ako budete imali dodatnih pitanja, briga ili nedoumica, uvijek se možete ponovno javiti ovim putem ili možete nazvati besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Savjetovatelji na liniji rado će razgovarati s Vama o ovoj ili bilo kojoj drugoj roditeljskoj temi koja Vam je na umu.

Tople pozdrave šalje Vam,

Hana Hrpka, prof.

09.10.2024. 21:35

Draga mama,

hvala Vam na povratnom javljanju i detaljnom opisu situacije s Vašim djetetom. Dobila sam dojam da se trenutno suočavate s novim izazovima i osjećajem bespomoćnosti, što je sasvim prirodno za situaciju u kojoj se nalazite. Promjene kroz koje dijete trenutno prolazi, poput prelaska u novu skupinu u vrtiću i iščekivanja prinove u obitelji, svakako mogu biti zahtjevne za njega. Prelazak u novu skupinu s većim brojem djece, promjena prostora i upoznavanje novih odgojiteljica može izazvati kod djeteta osjećaj nesigurnosti. Povučeno i sramežljivo dijete može ovakve promjene doživjeti kao veliki izazov, a izražavanje nezadovoljstva vezano za odlazak u vrtić može biti njegov način da iskaže osjećaje nelagode i nesigurnosti. U ovom trenutku, važno je da osjeti vašu podršku i sigurnost, pa ga možete dodatno ohrabriti razgovorom o vrtiću – pitati ga o pozitivnim trenucima koje je doživjelo tijekom dana, kao i stvarima koje ga brinu. Time mu pružate prostor za izražavanje osjećaja, ali i mogućnost da se usredotoči na ono što voli i što mu pruža osjećaj ugode. Usto, rođenje brata predstavlja veliku novu promjenu i vjerujem da može imati utjecaja na njegovo ponašanje. Pojava ljubomore i traženje pažnje, kao što ste spomenuli u obliku ponovnog traženja dude, bočice i bratovih stvari, uobičajeni su načini na koje djeca izražavaju svoje emocije kada dožive promjene u obitelji. Važno je priznati njegove osjećaje i dopustiti mu da prođe tu fazu na način koji mu omogućava da osjeti da je i dalje voljeno i sigurno. Pokušajte mu dati priliku da sudjeluje u pripremama za dolazak brata kako bi se osjećao uključenim, a istovremeno mu omogućite dovoljno vremena i pažnje samo za njega. Pitam se kako trenutno provodite vrijeme s njim i imate li razdoblje u danu u kojem ste posvećeni smo njemu i zajedničkim aktivnostima.

Nadalje, dobila sam dojam da Vas trenutno dodatno brine što je sin počeo mucati, posebno s obzirom na nagle promjene koje ste primijetili. Voljela bih Vas pohvaliti što ste već potražili stručno mišljenje i što ste se konzultirali s logopedom, budući da podrška i preporuka stručnjaka u ovakvim situacijama često može biti korisna. U ovoj fazi, voljela bih Vas potaknuti da pokušate održavati opuštenu i podržavajuću atmosferu u vezi s govorom Vašeg djeteta. Pokušajte ne usmjeravati previše pažnje na mucanje, već ga ohrabrujte u svakodnevnoj komunikaciji i pružite mu dovoljno vremena da izrazi svoje misli bez pritiska. Mucanje u ovakvim razdobljima često može biti prolazno i povezano s emocionalnim promjenama, pa je važno da mu pružite sigurnost i podršku bez dodatnog stresa. Ako promjene u govoru i ponašanju potraju, moguće je da će biti potrebno dodatno savjetovanje s logopedom ili stručnjacima u vrtiću. No, u ovom trenutku, najvažnije je stvoriti okruženje u kojem će se Vaše dijete osjećati sigurno, voljeno i podržano dok prolazi kroz ove velike životne promjene. Pitam se kako Vam to zvuči.

Za kraj, voljela bih Vas osnažiti da i dalje ustrajete u suradnji sa stručnjacima dječjeg razvoja u Vašoj okolini. Oslonite se na njihovu podršku i aktivno dijelite pitanja i brige koje Vam se na tom putu mogu javiti. Ako Vam se javi dodatna potreba za razgovorom, stojim Vam na raspolaganju. Hvala Vam još jednom na povjerenju koje ste mi iskazali i želim Vam puno snage i strpljenja u ovom nadolazećem razdoblju.

Topli pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

17.10.2024. 21:05

Draga mama,

hvala Vam na odgovoru. Zbilja mi se činite kao brižna i posvećena mama i zbog toga bih Vas još jednom voljela pohvalila. Čini mi se kako Vam brinu različiti razvojni izazovi Vašeg djeteta i važno mi je da znate da je briga u takvim situacijama uobičajena. Drago mi je vidjeti da ste ovdje pronašli sigurno mjesto na kojemu možete podijeliti pitanja, dvojbe i strahove koji Vam se na tom putu mogu javiti.

Ako sam dobro shvatila, Vaš sin je počeo mokriti u krevet iako je prethodno odviknut od pelena. Zanima me od kada se mokrenje počelo javljati. Isto tako bih voljela čuti malo više o tome kako je izgledao proces odvikavanja od pelena prošle godine. Čini Vam se kako se mokrenje dogodi kada je prisutan stres. Možete li mi opisati neku stresnu situaciju u kojoj je došlo do mokrenja u krevet? Do mokrenja u krevet, nakon što je dijete već odviknuto od pelena, može doći zbog razloga organske prirode (kontrola mjehura) ili zbog stresnih okolnosti koje dijete doživljava. Neovisno o uzroku, važno je da u tim situacijama nastojite ostati smireni i da mu pokažete razumijevanje i podršku jer djeci u takvim situacijama često zna biti neugodno. Ne posramljujete i ne kažnjavate dijete zbog nezgode jer to može biti dodatan stres. Isto tako, nije dobro stavljati naglasak na ovo ponašanje i paničariti, kako dijete ne bi osjetilo pritisak. Voljela bih čuti kako dijete i kako Vi reagirate kada se dogodi mokrenje u krevet. Isto tako, pitam se jeste li razgovarali i s pedijatrom o navedenoj situaciji? U svakom slučaju, bilo bi korisno i da se posavjetujete s pedijatrom kako bi isključili eventualnu organsku podlogu mokrenja u krevet, a pedijatar Vam može dati i dodatne smjernice i podršku. Pitam se kako Vam to zvuči.

Iz svega što ste mi napisali, dobila sam dojam da Vam je trenutno najveća dilema bi li dječak trebao na neko vrijeme prestati ići u vrtić ili bi trebao nastaviti kao i do sada. Na ovo pitanje nažalost nema jednoznačnog odgovora s obzirom na to da Vi najbolje poznajete svoje dijete i odluka je u konačnici na Vama. S jedne strane možda bi se dijete odmaklo od situacije koja mu izaziva stres, iako ne možemo biti sigurni da bi se u tom slučaju situacija s mokrenjem i mucanjem riješile. Dok bi s druge strane, to moglo utjecati na djetetovu rutinu, što bi kasnije dodatno otežalo ponovno uključivanje u vrtić i izazvalo dodatan stres. Međutim, u donošenju odluke mogu Vam pomoći stručnjaci iz Vaše okoline. Zanima me jeste li razgovarali s odgajateljicama i psihologom u vrtiću o cijeloj situaciji? Korisno bi bilo da se i s njima posavjetujete i iznesete svoje brige. U ovom procesu važno je da djetetu pružate puno strpljenja i sigurnosti. Osim toga, ono što je zbilja važno je da su svi koju brinu o djetetu konzistentni i usuglašeni jer različitost u reakcijama mogu zbuniti dijete.

Svakako bih Vas potaknula da pronađete i ustrajete u rutini koja se pokazala kao ona koja najviše odgovara Vašem sinu jer mu ona osigurava stabilnost i sigurnost. Također, može biti korisno voditi dnevnik “suhih noći” i okolnosti tog dana kako bi mogli primijetiti neke obrasce u slučaju da postoje. Još jednom bih naglasila kako je, pogotovo u situaciji dolaska na svijet brata/sestre, važno osigurati dovoljno vremena i pažnje djetetu. Iako može biti teško, potaknula bih Vas na strpljenje i praćenje kako će se situacija razvijati. Svakako bih još jednom naglasila kako sve brige i promjene možete podijeliti sa stručnjacima dječjeg razvoja koji su uključeni u rad s Vašim sinom, koji ga poznaju i koji Vam mogu dati dodatne savjete, mišljenje, smjernice i podršku.

Još jednom Vas želim pohvaliti na trudu kojeg ste pokazali i reći Vam da mi je drago što Vaš sin pokraj sebe ima brižnu majku koja je usmjerena na njegovu dobrobit. Ako budete imali još kakvih pitanja ili potrebu za razgovorom pozivam Vas da mi se ponovno javite. To možete napraviti ovim putem, a možete nazvati i besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate koja je dostupna svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800.

Puno hrabrih pozdrava šalje Vam,

Hana Hrpka, prof.