|
davor16
|
10.12.2011. 17:30
Poštovana,
Imam dvanestogodišnjeg dječaka koji ide u 6 razred.
Kako je prilično emotivan, često je meta "zabave" svojih vršnjaka.
Upisan je nezreo u prvi razred , kako sam naknadno saznala od učiteljice.
(Kad sam išla provjeriti rezultate testa koji su pisali za upise u prvi razred, pedagoginja škole mi je rekla da je sve super)
Od samog početka školovanja gradivo savladava vrlo teško i isključivo uz naš angažma.
Kako mu je koncentracija kod pisanja testova vrlo loša tražila sam prilagodbu tehnologije odnosno individualizirani pristup koji mu je odobren.
Odlazio je u logopeda i bio na razgovoru kod školskog psihologa po tom pitanju.
Uglavnom, ove školske godine je stanje postalo nepodnošljivo, viče, laže ,izmišlja, vrlo je frustriran,a tek dok ga natjeram da napiše domaći,..
Inače je vrlo nesiguran, mrzio je ići u vrtić, na nogomet, na snijegu mu je hladno, svi ga čudno gledaju i vrlo često je ugrožen, svi mu se smiju,...,nastavnici ga maltretiraju jer su dali domaći rad ili nekakav komentar,...inače je vrlo glasan, a sad mi je objasnio kako će se početi i tući jer će onda biti faca.
Prošli tjedan je imao verbalni duel sa razrednicom (jedan dečko ga često maltretira kad ga je moj uvrijedio razrednica se naljutila i tražila da se ispriča, što je on odbio i optužio je kako ona štiti tog dečka)
Razrednica ga je potjerala kući po roditelje ali on nije došao kući (na razgovoru mi je rekla da je on zapravo u pravu ali da ne može dozvoliti da joj ruši autoritet).
Na pitanje o nedolasku kući je rekao kao bi se jako uzrujali, a to je htio izbjeći,...
Ozbiljno smo razgovarali, kazne inače ne doživljava, ali ovaj put sam zabranila sve od TV do božićnih poklona.
Njegovo ponašanje utječe na cijelu obitelj, kućno ozračje nam je postalo vrlo napeto i to stvarno nisam spremna više podnositi.
Osjećam se potpuno bespomoćno stoga vas molim za mišljenje.
Unaprijed zahvaljujem
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
15.12.2011. 18:10
Draga mama,
na samom početku Vam se želim zahvaliti što ste obratili ovim putem za savjet i želim naglasiti koliko je pohvalno što ste odlučili potražiti pomoć. Vjerujem da Vam nije nimalo lako u situaciji u kojoj se nalazite i razumljivo je da se osjećate bespomoćno. Naime, neki bi roditelji u ovakvim situacijama mogli pribjeći korištenju neadekvatnih postupaka te je za pohvalu što ste odlučili potražiti stručnije mišljenje. Nadam se da će ono što ću Vam savjetovati biti od pomoći.
Za početak, htjela bih se osvrnuti na dio kada ste napisali da je vaš sin često „meta“ zabave drugih, da mu se svi smiju i da se ne snalazi dobro u društvu. Napisali ste i da je nesiguran, što upravo i proizlazi iz gore navedenog. Naime, vrlo je vjerojatno da je zbog takvih poruka koje dobiva iz svoje okoline, od svojih vršnjaka, Vaš sin izgradio negativnu sliku o sebi. Sliku u kojoj sebe vidi kao nekoga tko nije vrijedan, nekoga kome se svi rugaju jer nešto s njim „ne valja“. Također, s obzirom da ste spomenuli da radi po individualiziranom programu, to bi mogao biti još jedan od aspekata zbog kojih je moguće da sebe vidi u negativnom svjetlu, kao lošeg učenika. Naime u njegovoj dobi, odnos s vršnjacima te školske aktivnosti dva su najvažnija aspekta koja utječu na stvaranje slike o sebi. U ovom slučaju čini mi se da vaš sin sebe vrednuje u negativnim terminima u dva najvažnija područja njegova života, u odnosu s vršnjacima i školskim aktivnostima te sukladno tome dolazi do niskog samopoštovanja.
Nadalje, kažete da u posljednje vrijeme viče, laže, izmišlja, da je frustriran te da se odlučio početi tuči. Ovo su oblici agresivnog ponašanja, a ono što je poznato jest da agresivnsot proizlazi iz stanja u kojima se osoba osjeća frustrirano i ugroženo, kada se pred njom nalaze nekakve zapreke ili konflikti. Dakle vrlo je moguće da je vaš sin odabrao agresiju kao obrambeni mehanizam, kao nešto čime će se obraniti od nelagodnih situacija s kojima se suočava. Dakle, on agresivnim ponašanjem smanjuje frustraciju odnosno svoj osjećaj unutrašnje napetosti. Može se reći da iza njegovog ponašanja vrlo vjerojatno leži nezadovoljstvo, ljutnja pa čak i tuga. No, ovakav oblik ponašanja nažalost nije poželjan niti društveno pozitivan, kao što pretpostavljam da i sami uočavate. No to je ono kako se Vaš sin naučio nositi sa situacijom. Dakle osim što u ovoj situaciji nije lako vama, Vi se osjećate loše, jednako tako pretpostavljam da je teško i Vašem sinu.
S obzirom na dob u kojoj se Vaš sin nalazi, dakle predadolescentsko doba, moguće je da i to doprinosi cjelokupnoj situaciji i njegovim reakcijama na okolinu. Naime zbog psihičkih promjena koje se događaju uslijed adolescencije vrlo često je to razdoblje karakterizirano drskim, bučnim ponašanjem i prkosnim suprostavljanjem. Također zbog bioloških promjena koje se u njemu događaju vrlo su česte i promjene raspoloženja. Ujedno u ovoj dobi odnos s vršnjacima postaje važniji no ikad prije, a s obzirom na već prije navedeno da Vaš sin nema adekvatne socijalne odnose to može pojačati stanje nezadovoljstva. Svi navedeni čimbenici dovode, kao što i sami navodite, do jedne nepodnošljive i napete situacije za cijelu vašu obitelj.
Nekoliko je stvari koje mi padaju na pamet koje bi mogli pokušati kako bi se stvari počele kretati na bolje.
Za početak svakako biste trebali pokušati poraditi na odnosu s Vašim sinom. Dakle, jedan iskreni razgovor, u kojem ga nećete osuđivati, u kojem ćete saslušati što Vam sin ima za reći, a pri tome ostati smireni. Vjerujem da nije lako ostati smiren, ali svađom i prepucavanjem nećete postići ništa, to Vam sa sigurnošću mogu reći. Pokušajte uspostaviti odnos povjerenja, da u obitelji vidi oslonac, dajte mu do znanja da ste tu kad god mu je to potrebno, da ste i Vi tužni kada je on nezadovoljan i nesretan i da ćete dati sve od sebe da zajedno nađete rješenje za izlaz iz ove situacije. Izgradnja kvalitetnog odnosa i uspostava povjerenja nije lak posao, to se ne događa preko noći i trudite se ne dopustiti da Vas pokoleba ikakav otpor na koji biste mogli naići. Znam da je mnogo lakše tako nešto savjetovati nego provesti u djelo jer potrebno je mnogo strpljenja, upornosti i razumijevanja za uspostavu kvalitetnog odnosa. A kada je on jednom uspostavljen na njemu dalje treba raditi, no ono što dobivate zauzvrat iz takvog odnosa neprocjenjivo je u odnosu na ulog odnosno trud koji dajete. Također, ono što se savjetuje je da se u tom periodu dijete više sluša, razumije nego da mu se 'pametuje'. Možda bi bilo dobro i da zajednički nađete neke kompromise i uspostavite pravila ponašanja te posljedice kršenja istih.
Također bilo bi dobro kada biste se usmjerili na ponašanja kojima ste zadovoljni kod svoga sina. Vjerujem da ima mnogo stvari koje dobro obavlja, od nekih najjednostavnijih stvari koje obavlja u kući pa do drugih raznih vještina. Trebate mu poslati poruku da cijenite ono u čemu je dobar, dajte mu do znanja što je to u čemu je dobar, pohvalite njegova dobra ponašanja. Nemojte uzimati zdravo za gotovo ono što učini dobro. Ovdje bih se osvrnula i na učinak kazne. Naime pokazalo se da kazna kao sredstvo kojim pokušavamo utjecati na nečije ponašanje zapravo samo potiskuje to nepoželjno ponašanje, a ne ukloni ga u potpunosti. Osim toga kaznom zapravo ne pokazujete djetetu koja su ponašanja poželjna. Želim odmah naglasiti da je kaznu bolje što rijeđe koristiti, a onda kada se za nju ipak odlučite neka bude u skladu s onime što ću Vam napisati. Dakle kada upotijebite kaznu treba jasno objasniti djetetu zbog kojeg je točno ponašanja upotrebljena. Kazna se nikako ne primjenjuje na račun djetetovih osobina, pa tako nije poželjno reći npr. „Večeras nema televizije jer si lijen“, bolje je upotrijebiti rečenicu, „Večeras nema televizije jer nisi pospremio sobu“, dakle usmjeriti se na ponašanje, a ne djetetove osobine. Također težina kazne mora bitu u skladu s ponašanjem. Pa tako prevelika ili premalena kazna nema mnogo učinka. Kako navodite, vi ste djetetu zabranili sve od TV-a do božićnih poklona. Za tako tešku kaznu vaše bi dijete zaista trebalo počiniti nešto izuzetno loše, ja osobno ne mogu ni zamisliti što točno. Dakle, meni se čini da je možda težina ove kazne prevelika. Najbitniji dio je da i kada primjenite kaznu, da budete u tome dosljedni, dakle dajte onu kaznu za koju ste zaista sigurni da ćete imati snage provesti u djelo. Mislite li da ćete stvarno imati srca ostaviti dijete bez božićnih poklona? Kada kaznu ne provedete u djelo, djetetu šaljete krivu poruku, poruku da nepoželjno ponašanje zapravo nije sankcionirano i da vrlo vjerojatno neće biti ni sljedeći put. Mnogo je bolje dijete pohvaliti za njegova dobra ponašanja, dati mu do znanja koja su ponašanja poželjna i za ta ista ih nagraditi, te mu dati do znanja unaprijed koja su ponašanja nepoželjna i koje će posljedice uslijediti ako do njih dođe.
Također osim što ste vi i vaša obitelj oni koji mogu poraditi na tome da vašem djetetu poraste samopoštovanje, na pamet mi pada ideja i da ga uključite u neke aktivnosti u kojima je dobar. Sigurna sam da vi najbolje poznajete vašeg sina te da biste u dogovoru s njim mogli odabrati neki hobi, neku izvannastavnu aktivnost, nešto u čemu će se on osjećati dobro, neko mjesto gdje će dobiti informaciju da je u nečemu dobar i vrijedan. A moguće je i da na takvom mjestu stekne nova poznanstva i prijatelje.
Kažete da vaš sin ima poteškoća u svladavanju gradiva te da ste vi ti koji radite s njim za školu. Ne znam iz kojeg ste grada i kakve su vaše financijske mogućnosti, no možda biste mogli pronaći neku osobu, studneticu ili studenta koji će dolaziti k vama raditi s vašim sinom nekoliko sati tjedno. Sigurna sam da postoji mnogo mladih koji imaju iskustva i vještina u radu s djecom i koji bi mogli pomoći da vaš sin pokaže napredak u školi. A kada se počnu pokazivati bolji rezultati to će odmah utjecati i na porast njegova samopoštovanja. Ovisno iz kojeg ste grada postoje i razne udruge koje pružaju usluge pomoći u učenju, a neke od njih su i besplatne. Ako mi kažete iz kojeg ste grada mogli bismo pokušati potražiti ima li neka takva udruga i u vašoj blizini. Još bih se htjela osvrnuti na odnos s razrednicom. Ne čini mi se u redu njezina reakcija na sukob koji je izbio između Vašeg sina i dječaka koji ga kako kažete maltretira. Iz ovoga što ste naveli ne čini mi se da je razrednica adekvatno postupila, no svakako mislim da je suradnja s razrednicom u vašem slučaju potrebna. Bilo bi dobro kada biste s njom pokušali otvoreno razgovarati o cjelokupnom problemu jer ona je u svemu ovome važna karika, naime ipak je ona osoba koja je svojom ulogom uključena u proces obrazovanja Vašeg sina. Također naglasite kako nećete tolerirati da se vašeg sina maltretira jer je to nedopustivo. Niti jedno dijete ne bi smjelo biti ničija žrtva, pa tako niti Vaš sin. Pokušajte u suradnji s njom napraviti ono što je u najboljem interesu vašeg djeteta.
Također, ako se nalazite u Zagrebu možda bi mogli potražiti i savjet u besplatnom Savjetovalište za djecu i roditelje koje je ujedno i program Hrabrog telefona. U savjetovalištu rade stručnjaci mentalnog zdravlja sa iskustvom rada s djecom, roditeljima i obiteljima. Broj telefona na koji se možete naručiti za razgovor je 01/6117 190, a adresa Ulica Bože i
Nikole Bionda 32, Borovje.
Ako imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj vašeg sina ili Vam treba podrška, uvijek možete i nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Možete im se javiti i putem chat-a na www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Nadam se da Vam je nešto od ovoga pomoglo te da će se situacija početi odvijati nabolje. Ukoliko imate bilo kakva dodatna pitanja i komentare više su nego dobrodošli.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
21.12.2011. 21:15
Pozdrav,
uistinu mi je drago čuti da ste uporni i spremni uložiti svoju energiju na ono što je u životu majke neizmjerno važno, a to je dobrobit Vašeg djeteta. Još jednom bih Vas pohvalila na inicijativi i ohrabrila da bez obzira na sve ne posustajete. Kao što ste i sami rekli sve skupa nije lako, pomaci se mogu činiti spori, no vjerujte u to da idu prema naprijed.
Htjela bih se osvrnuti na primjer koji navodite s košarkom. Kažete da trener smatra kako Vaš sin odlično igra, u što ne sumnjam ako to sam trener tako navodi. Jedan od osnovnih pokazatelja nedostatka samopouzdanja jest da i ono u čemu smo dobri ne vidimo tako. Dakle bez obzira na objektivno stanje osoba subjektivno sebe ne doživljava uspješnim u nečemu. Izgradnja samopouzdanja dugotrajan je proces na kojem treba raditi, a čiji korijeni sežu još u rano djetinjstvo. Također, ponekad su potrebne i povratne informacije iz okoline kako bi osoba uvidjela na nečemu opipljivom da je uspješna. Možda ne bi bilo loše porazgovarati s trenerom, neka ga pokuša više uključiti na utakmicama. Znam da je to na kraju krajeva njegova odluka kojom nastoji ostvariti pobjedu tima, no ako tvrdi da vaš sin dobro igra ne vidim razloga da ga drži na klupi. Što se tiče stolnog tenisa i ocjene koju za to dobiva, nismo svi jednako dobri u svim sportovima, u nekima jesmo, u nekima nismo. Tako da košarka i stolni tenis u ovom slučaju čine sasvim dvije različite kategorije. Osobe visokog samopoštovanja su svjesne i onog u čemu nisu najbolje ili dobre i to tako prihvaćaju bez da ima to narušava samopouzdanje. Jer objektivno svaka osoba je u nečemu bolja, a u nečemu manje bolja. Ne možemo svi biti savršeni u svakoj aktivnosti, niti imati sve vještine.
Ne znam jeste li u međuvremenu bili na razgovoru sa stručnim suradnicima škole. Vjerujem i nadam se da će razgovor s njima polučiti pozitivnim ishodima. Oni su ti koji se nalaze na licu mjesta i detaljno su upoznati sa situacijom koja se odvila. Normalno je da se u školskoj dobi i okruženju događaju nesuglasice između pojedinih učenika, ne mogu se uvijek svi dobro slagati. No ono što nije normalno jest bilo koji oblik agresije, verbalne i neverbalne te psihičko ili fizičko zlostavljanje. Nisam točno sigurna koliko je duboko i daleko otišao sukob između Vašeg sina i tog dječaka no svakako je dobro da se to razriješi. Naglašavam, ne moraju postati prijatelji, no ukoliko se ne slažu ne bi trebalo biti niti nasilja među njima.
Što se tiče problema laganja, to svakako nije poželjno ponašanje. Možda bi bilo dobro da u razgovoru sa sinom pokušate utvrditi koji su njegovi motivi za to što radi, da pokušate vidjeti što on misli da time dobiva te da mu pokušate objasniti kako dugoročno, laganje donosi mnogo više problema nego što bi prouzrokovala istina, ma koliko ona bila u tom trenutku neugodna. Također, naglašavam kako vi kao roditelji morate biti ti koji će mu dati do znanja i prije svega pokazati kako u vama može pronaći osobe od povjerenja. Isto tako potrebno je naglasiti da on sada polako ulazi u dob u kojoj će sve više postajati sam odgovoran za svoje postupke te će on za njih snositi odgovornost. Ulazak u svijet odraslih sa sobom donosi i neke odgovornosti što Vašem sinu treba biti jasno. Dakle vi kao roditelji ste tu da mu maksimalno pružite podršku i zaštitu no na njemu je da to razborito koristi.
Ono što bih Vam na kraju savjetovala jest razgovor s nekom stručnom osobom. Niste do sada spominjali supruga, a ne znam niti imate li još djece, no s obzirom ste u prošlom postu naveli, kako ovo predstavlja problem za cijelu obitelj ne bi bilo loše da se možda s vremenom ako se pokaže potrebnim svi uključe u razgovor sa stručnom osobom. U svemu ovome važna je i podrška supruga te da zajedničkim snagama pokažete djetetu koliko Vam je do njega stalo. Naime, ovo što dobivate postom u pisanom obliku savjeti su koji mogu biti korisni, no ponekad je potrebno porazgovarati s nekom stručno osobom koja će imati uvid u problem, upoznati Vas, Vašeg sina i ostale članove obitelji te moći procijeniti je li možda potrebno ući u nekakav tretman te što bi se konkretno trebalo i moglo napraviti. Dakle za početak biste Vi mogli potražiti nekoga s kime ćete porazgovarati. Vjerujem da bi Vam već i jedan razgovor s nekom stručnom osobom pomogao da barem djelomično izbacite iz sebe frustracije, nezadovoljstvo i stres koji nosite u sebi, a pritom dobijete i neki dobar savjet.
U gradu Splitu postoji udruga Most koja se nalazi na adresi Zvonimirova 7. Broj telefona jest 021/483 680, a e-mail adresa info@most.hr. Jedan od programa koji provode jest POP – program (posebni odgojni postupak) koji između ostalog uključuje i pomoć u svladavanju gradivu. Detaljnije informacije o udruzi možete vidjeti i na njihovoj web stranici www.most.hr.
Osim toga postoji i savjetovalište Lanterna koje se nalazi u Makarskoj. U savjetovalištu rade stručnjaci koji su dodatno educirani za rad s mladima i spremni svojim znanjem i vještinama pridonijeti rješavanju problema. Usluge savjetovanja su besplatne. Radno vrijeme savjetovališta je svakim radnim danom od 8 do 12 sati i ponedjeljkom i četvrtkom od 17 do 20 sati. Broj telefona im je 021/616-992, adresa Trg Tina Ujevića 5, Makarska, a e-mail na koji se možete obratiti savjetovaliste.lanterna@st.t-com.hr.
Za bilo kakvo dodatno potanje slobodno nam se ponovo javite. Nadam se i vjerujem u poboljšanje situacije.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
,..pa on smatra da ni tu nije uspješan. I što god mi rekli mišljenje nekog iz razreda je mnogo jače i presudnije.
