|
totalna steta
|
21.03.2012. 13:10
Poštovana,
molim Vas da me uputite kome se mogu obratiti za razgovor i pomoć 12-godišnjem djetetu, s obzirom da smo suprug i ja u postupku razvoda.
Zapravo bi ta pomoć bila možda potrebnija nama, jer dijete je, po našoj procjeni, dobro i zadovoljno, živi s mamom, s ocem se vidja svakodnevno (živimo blizu,30-ak km udaljenosti), + svaki drugi vikend je kod njega, razrednica u školi ga \"prati\" posljednja 3 mjeseca otkada smo joj priopćili da se razvodimo, njezin je komentar da je malac jedno izrazito veselo i zadovoljno dijete, te da se u svom 30-godišnjem radu nije susrela s tako mirnim i kulturnim razvodom,i roditeljima koji na prvo mjesto stavljaju dijete, a ne sebe ( zajednički odlasci na roditeljske sastanke, informacije, mnoštvo aktivnosti i velika količina vremena koja se posvećuje djetetu i njegovim potrebama).
Došli smo u situaciju da nam se čini da je dijete počelo manipulirati nama, odjednom izražavajući silnu želju da živi s drugim roditeljem (što nije moguće zbog više razloga,nedostatak prostora, škola koju pohadja u mjestu stanovanja...) ispoljavajući ljutnju, plačući, zahtijevajući, kao da provjerava do kuda može ići i koje su granice.
Da li je ovo njegov "poziv u pomoć" ? Do sada ga nismo vodili nigdje, kod psihologa i sl. na razgovor, ali možda je došlo vrijeme.
Razmišljam o njegovoj želji, i koliko god to bolno i nezamislivo bilo za mene kao majku (sebično?) da bi on otišao živjeti s ocem, pokušavam se staviti i u "njegovu kožu". Iako ima "tek" 12 godina, poštujem ga kao malog čovjeka koji ima pravo na svoje osjećaje .
Iskreno, s obzirom da nam je čitava ova situacija još prilično \"friška\", i da smo svi u procesu prilagodbe, željeli bismo na vrijeme reagirati i omogućiti djetetu svu moguću pomoć, a zapravo ne znamo otkuda krenuti.
Suprug i ja smo vrlo složni oko komunikacije i načina odgoja, potičemo ga da izražava emocije otkada ga "znamo", da bez ustručavanja bude i sretan i tužan, ljut, uplakan ili nasmijan, pa tako i u ovoj situaciji, no ipak smo mu jasno dali do znanja da smo mi oni koji donose odluke i pišu pravila što se tiču naše obitelji. Očekujemo njegove reakcije, a ova je bila prva, pa samim time i najšokantnija i nama dosada najbolnija. Vjerujem da ćemo zajedno napraviti najbolje što znamo i možemo.
Hvala Vam unaprijed na savjetu, uz srdačan pozdrav!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
22.03.2012. 18:20
Poštovana,
prije svega željela bih Vam zahvaliti na povjerenju koje ste nam ukazali svojim obraćanjem ovim putem.
Razvod braka predstavlja teško razdoblje za cijelu obitelj, donosi određene promjene u svakodnevnicu, ali najveće promjene događaju se u emocijama svake osobe uključene u razvod. Svaki član obitelji se s razvodom braka nosi na svoj način, a nošenje s emocijama koje uključuje razvod roditelja može biti posebno teško djeci. Prilagođavanje djece na stres koji donosi razvod roditelja je individualno, no većina djece ipak uspješno savlada tu promjenu i odrastaju u zdrave odrasle osobe.
Iz Vašeg upita sam stekla dojam da ste vrlo brižni roditelji koji stavljaju potrebe svojeg djeteta na prvo mjesto, čak i u ovim teškim trenucima kada je vjerojatno i Vama samima potrebna podrška i ustrajnost u prevladavanju trenutnih teškoća. Željela bih pohvaliti Vašu angažiranost i brigu te suradnju između Vas i supruga, što je primijetila i razrednica Vašeg sina. Izvrsno je što ste uputili razrednicu u situaciju u kojoj se trenutno nalazite jer ipak ona provodi mnogo vremena s Vašim djetetom i može Vas pravovremeno obavijestiti o promjenama koje na njemu eventualno primjećuje.
Iako na početku upita navodite da je po Vašoj procjeni i po procjeni razrednice dijete zaista dobro i zadovoljno, kasnije navodite da Vam se čini da je dijete ipak počelo manipulirati Vama izražavajući snažnu želju da živi s drugim roditeljem i protestirajući. Vjerujem da Vas je to u početku povrijedilo. Bez obzira na razumijevanje koje pokazujete prema svom dječaku, neminovno je da dio Vas bude pogođen time. Stoga je važno ponekad se podsjetiti da je to uobičajen način dječjeg reagiranja na vrlo tešku situaciju te da zapravo nije usmjereno direktno na Vas.
Testiranje granica kod djece je uobičajeno, a proces razvoda sa sobom nosi određene specifičnosti koje dječje napore da prošire granice čine učestalijim i uspješnijim, posebice u razdoblju u koje će Vaš dječak uskoro zakoračiti, u adolescenciji. Primjerice, djeca mogu izražavati želju za preseljenjem roditelju koji je manje strog kako bi izbjegli čvrsto postavljene granice roditelja s kojim žive i na neki način ga kaznili. Također, ponekad će izraziti želju za isključivanjem jednog roditelja iz svog života kako bi ponovno stekli kontrolu kada i u kojim uvjetima će biti u kontaktu s tim roditeljem. Ovakva ponašanja su češća kod starije djece. Za razliku od male djece koja na razvod reagiraju većom ovisnošću o roditeljima i izražavanjem veće potrebe za pažnjom i njegovanjem, starija djeca češće reagiraju udaljavanjem, ljutnjom, prkošenjem i pobunom prema roditeljima. U dobi od 12 godina, djeca su ponekad sklona i gledati na situaciju crno bijelo pa će ponekad zauzeti stranu jednog roditelja. No, treba imati na umu da silna želja da živi s drugim roditeljem ponekad može biti i izraz brige za drugog roditelja tj. za to kako se on sam snalazi u novom domu. Dijete se ponekad može i osjećati napušteno od strane roditelja koji više ne živi s njim bez obzira na to što ga svakodnevno viđa.
Plač i ljutnja su normalni osjećaji u situaciji koja za dijete predstavlja veliki izazov i u kojoj se dijete snalazi najbolje kako zna. Davanje slobode djetetu da izražava svoje mu u velikoj mjeri može olakšati njegovo nošenje sa situacijom. Dajte djetetu do znanja da ćete ga saslušati ako želi razgovarati o tome, ali bez nagovaranja te da ćete uvažiti njegove misli i osjećaje. Naravno, vi i dalje ostajete ti koji donose odluke, ali time mu pokazujete da razumijete kroz što prolazi i da ste tu za njega ako Vas treba. Mogli biste kroz razgovor s njim pokušati doći do pravog razloga zbog kojeg izražava silnu želju da živi s drugim roditeljem.
Ponekad je i djeci i odraslima o svojim osjećajima lakše pričati sa stručnjacima i osobama koje nisu članovi obitelji. Ponekad nam zatreba savjet i pogled na problem iz drugačije perspektive. Na početku upita ste izrazili želju za razgovorom sa stručnjakom u Zagrebu stoga Vam preporučam da se obratite Savjetovalištu za djecu i roditelje koje djeluje u sklopu Hrabrog telefona, a nalazi se u Dječjoj kući Borovje na adresi Bože i Nikole Bionde 32. Rad savjetovališta je koncipiran kroz jednosatni razgovor kojem prisustvuju članovi obitelji i savjetovatelj – psiholog ili socijalni radnik (stručnjaci educirani iz područja obiteljskog savjetovanja). Za dogovor termina možete nazvati 01/6117-190 ili poslati e-mail na savjetovaliste@hrabritelefon.hr. Savjetovalište je besplatno.
Također, toplo Vam preporučamo mogućnost obraćanja Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. Smještena je u centru grada, u Đorđićevoj 26. Za pregled se možete naručiti putem telefona 01/34-575-18 svakim radnim danom od 7.30 do 20 sati te subotom između 7.30 i 15.30 sati.
U međuvremenu možete pronaći korisne informacije o utjecaju rastave na djecu na sljedećem linku: http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/109/utjecaj-rastave-na-djecu.
Ako imate potrebu za novim informacijama ili jednostavno osjetite potrebu s nekim porazgovarati, slobodno se možete obratiti volonterima na liniji Hrabrog telefona (0800-0800) svakim radnim danom od 9 do 20h. Radnim danom od 15 do 18 sati na web adresi www.hrabritelefon.hr/chat Vam je dostupna i mogućnost chata.
Proces razvoda sa sobom nosi velike promjene i čitav vrtlog osjećaja. Pri tome nije uvijek lako ostaviti sukobe po strani i usredotočiti se na potrebe djeteta, za to je potrebno mnogo snage. Željela bih pohvaliti vaše napore da svom dječaku olakšate prilagodbu na ovu nažalost neizbježnu situaciju i spremnost da potražite podršku stručnjaka, koja nam je svima u određenim životnim trenucima potrebna. Isto tako, željela bih Vas podsjetiti da je vrlo važno da ponekad uzmete i koji trenutak za sebe i dopustite si da sebe stavite na prvo mjesto. S obzirom na zrelost i spremnost za traženje pomoći koju ste dosada pokazali, vjerujem da nećete oklijevati porazgovarati s bliskom osobom ili stručnjakom ukoliko osjetite potrebu.
Vjerujem da ćete uspješno prevladati ovaj izazov s kojim se Vaša obitelj suočava i želim Vam puno sreće!
Hana Hrpka, prof.
|
|
totalna steta
|
23.03.2012. 16:35
Poštovana prof. Hrpka,
hvala Vam na brzom i iscrpnom odgovoru, te na savjetima i smjernicama za dalje!
Nakon jučerašnjeg razgovora kod školskog psihologa, dogovorenog prije par dana, mogu reći da sam malo mirnija, jer potvrdjeno mi je da je dijete u školi veselo, zaigrano, da izvršava svoje obaveze (jedna prof.kaže čak i mnogo bolje nego lani !), te stoga vjerujem da će on, unatoč neizbježnim povremenim krizama (tko ih nema!), uz našu ljubav i podršku, razvijati se i odrastati kao sretno dijete.
Bez obzira što suprug i ja nismo uspjeli kao bračni partneri, dajemo sve od sebe u našoj najvažnijoj, roditeljskoj ulozi, i vjerujemo da će s vremenom stvari "sjesti na svoje mjesto".
Hvala Vam još jednom na Vašem vremenu, opširnom odgovoru i volji da pomognete svima nama kojima je to potrebno!
Srdačan pozdrav!
|
