|
mm-mama
|
06.05.2020. 13:20
Poštovani, imam pitanje vezano za svog sina koji ima 7 godina i već 5 godina izrazito favorizira jednog roditelja (tatu), a drugog (mamu-mene) odbija. Mislila sam da je to faza koja će proći, koliko sam čitala događa se, ali ovo sada već jako dugo traje i ne prolazi nego postaje gore. Prvih godinu dana je bio naravno jako vezan za mene, nakon toga sam počela raditi pa sam bila manje s njim i pomalo se muž uključivao sve više, počeo ga stavljati spavati i slično, pa je bio podjednako vezan za nas, ali otkad sam ostala trudna s mlađim djetetom kada je on imao 2 godine i imala sam jako problematičnu trudnoću (boravak u bolnici, strogo mirovanje) je kompletnu brigu za njega preuzeo muž i tada se jako vezao za tatu. Kad sam rodila sam sam pokušavala sve više vremena provoditi s njim, što je on odbijao, i tako prolazi vrijeme on od tada cijelo vrijeme i dalje favorizira tatu, a sa mnom neće ništa osim kada tate nema ili tata nešto ne želi s njim, ja sam pokušavala sve od toga da ne obraćam pažnju na to, da neke aktivnosti se izmjenjujemo muž i ja, da neke samo ja radim, ali on npr. ne želi da ga ja stavljam spavati, ne želi da ga zagrlim, poljubim, ne želi niti da se sjednem kraj njega, plače se, odguruje me rukama, nogama, kad ja nešto kažem odmah prigovara ili s ljetnjom odgovara. Inače isto tako više favorizira djedove, a ne bake i u vrtiću se jedno vrijeme htio samo s dječacima igrati, ali se u zadnje vrijeme pomalo počeo i s djevojčicama igrati, i više ne odbija tako bake, ali sa mnom još uvijek nikako nema poboljšanja, ne znam da li je to još uvijek normalno ili nije i što da napravim. Molim za savjet, hvala.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
11.05.2020. 20:50
Draga mama,
najprije Vam želim zahvaliti što ste mi se javili, podijelili svoje brige i osjećaje te mi na taj način ukazali povjerenje. Iz Vašeg upita vidim da ste brižna majka koja želi izgraditi što kvalitetniji odnos sa svojim sinom.
Spominjete da Vaš sin, koji ima sedam godina, unazad pet godina favorizira oca dok imate dojam da Vas odbija. Iz Vašeg upita vidim da ste to pokušali prihvatiti kao prolaznu fazu, ali da Vas to kako vrijeme prolazi sve više brine. Kažete da je prvih godinu dana bio najviše vezan za Vas, ali kada ste počeli raditi te kada se Vaš suprug počeo više uključivati, dojma ste da je postao jednako privržen oboma. Također, rekli ste da se jako vezao uz oca nakon što ste Vi ostali trudni s mlađim djetetom kada je on imao dvije godine. Ako sam dobro razumjela, imali ste problematičnu trudnoću te je tada otac preuzeo brigu za sina. Čitajući cijeli slijed događaja koji ste opisali, čini mi se sasvim prirodno i razumljivo da je u samom početku bio više privržen Vama te da mu je vjerojatno teško palo odvajanje od Vas kada ste počeli raditi. Razumljivo da tako malo dijete teško prihvati činjenicu da njegova majka nije s njim u opsegu u kojem je bila dotada. Također, ako sam dobro razumjela, Vaš sin je imao dvije godine kada ste ostali trudni s drugim djetetom i u tom ste razdoblju morali mirovati i paziti na trudnoću . Iako su još mala i ne mogu shvatiti u potpunosti promjene koje se događaju i uzroke istima, djeca osjete kada ne dobivaju pažnju od roditelja na koju su naviknuli te im to zna teško pasti. Kao posljedica se mogu javiti neugodne emocije, poput ljutnje, kao i odbacivanje roditelja,. Pitam se jeste li otvoreno razgovarali sa sinom i pokušali mu na njemu prikladan način objasniti svoju odsutnost i pričati s njim kako mu je bilo.
Iz Vašeg upita vidim da Vas zabrinjava činjenica što se to odbijanje nastavilo. Kažete da ste pokušavali sve više vremena provoditi s njim, što je on odbijao te i dalje favorizira oca, a izbjegava aktivnosti nasamo s Vama. Vjerujem da Vam u takvim situacijama nije lako i da se osjećate tužno i odbačeno. Ono što bih pohvalila jest činjenica da ste pokušali s izmjenjivanjem aktivnosti sa suprugom i vidim da se trudite raditi na odnosu koji imate sa sinom. Pitam se jeste li razgovarali sa suprugom o cijeloj situaciji i kako on reagira u situacijama kad sin odbija kontakt s Vama. Važno je da se roditelji dogovore oko roditeljskih uloga i odgojnih pitanja kako bi oboje bili uključeni, ali i dosljedni.
Spomenuli ste da sin ne želi da ga zagrlite ili poljubite, što vjerujem da Vam nije ugodno, no to treba poštivati i ne vršiti pritisak, već činiti male korake. U toj situaciji mu možete jednostavno reći: „Uredu, neću te poljubiti ako to ne želiš, ali evo mogu ti poslati pusu.“ Na taj način ćete poštivati njegovu odluku, ali ćete mu pokazati da ga želite poljubiti i pružiti mu nježnost i pažnju. Osim zagrljaja i poljubaca, postoje i drugi načini kako sinu možete pokazati da Vam je stalo do njega i da Vam je važan. Potičem Vas da razmislite o tome što Vaš sin voli i koje su aktivnosti ili znaci pažnje koji mu znače pa predlažem da počnete s tim. Uz trud i strpljenje, vjerujem da Vaš odnos može postati bolji. Također, kažete da Vam prigovara i ljutito odgovara. Važno je djetetu reći da je uredu da se ljuti i da ima pravo na to te poštivati njegovu granicu da taj trenutak ne želi biti s Vama. No kao što je važno poštivati granice djeteta u situaciji poput gore opisane, isto tako je važno učiti dijete tome da poštuje granice osoba u svojoj okolini. U tim situacijama je važno objasniti kako njegove reakcije djeluju na Vas te mu možete što jednostavnije reći kako se Vi osjećate kada Vam on ljutito odgovara. Primjerice, „Voljela bih se družiti s tobom, nedostaješ mi, no vidim da si sada ljut na mene i to je uredu. Tu sam ako želiš razgovarati o tome. Doći ću malo kasnije i provjeriti hoćeš li se onda htjeti družiti.“. . Pitam se kako Vam se to čini.
Ako sam dobro razumjela, rekli ste da Vaš sin inače više favorizira djedove u odnosu na bake. Budući da Vaš sin ima sedam godina, prirodno je da gradi sliku o sebi više se fokusirajući na muške osobe oko sebe, odnosno na taj način uči obrasce ponašanja od oca i djedova. Također, rekli ste da se i to smanjilo, da je počeo prihvaćati bake, što ukazuje na to da je to vjerojatno bila upravo ta faza koja ga sada već polako prolazi. Iz Vašeg upita primjećujem da u odnosu s Vama ipak nemate dojam poboljšanja i da Vas još uvijek odbija. S obzirom na to da takvo što traje već duži vremenski period, možete se obratiti stručnjaku, poput psihologa, koji bi porazgovarao s Vašim sinom i Vama te dao svoju stručnu procjenu, pružio Vam podršku i smjernice.
Naposljetku, pitam se i kako se Vi osjećate. S obzirom na sve što ste naveli, od komplikacija u trudnoći i ovoga što sada prolazite sa sinom vjerujem da Vam nije lako. Roditelji koji nam se jave sa sličnim poteškoćama kažu da se osjećaju tužno, ljutito, zabrinuto ili bespomoćno, što je potpuno prirodno u ovakvim situacijama. Voljela bih istaknuti da je važno i da uvažite svoje osjećaje i da znate da svim roditeljima ponekad treba predah, uho za slušanje i rame za plakanje. Pitam se imate li u svojoj okolini podršku obitelji i prijatelja s kojima možete podijeliti ove brige.
Na kraju, htjela bih istaknuti mogućnost javljanja Hrabrom telefonu putem linije za mame i tate na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 15 sati. Ako budete trebali dodatnu podršku i informacije, na taj način ćete moći podijeliti brige i pitanja koja Vas možda zanimaju. Također, možete predložiti sinu da se sam javi Hrabrom telefonu na broj 116 111, svakim radnim danom od 9 do 15 sati. Tu smo i za njega, spremni smo ga saslušati i razgovarati o brigama koje on ima.
Još jednom bih Vas pohvalila na javljanju i proaktivnosti. Želim Vam puno sreće, strpljenja i lijepih trenutaka provedenih s Vašom obitelji!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof. psihologije
|
