09.08.2023. 19:50

Poštovani, majka sam djecaka od 17 mj. koji je rodjen iz uredne trudnoce u terminu. Oduvijek je fizicki napredan, visok i jak u rangu djeteta od 2,5 god. Propuzao i posjeo se sa cca 8 mj, prohodao sa 14.
Naime, pocela sam se brinuti sto nema nikakvu pokaznu gestu i skoro nikad se ne odaziva na svoje ime. Nekad mozda ali jako jako rijetko. Kad gleda slikovnicu ili novine (npr. neki katalog) on ispruzi taj prstic i stavi ga na nesto, pa okrene stranicu i tako stalno ali nema onog pokazivanja kad nesto zeli i ne zna traziti. Ako vidi bocicu sa vodom na stolu, on ce doci do stola i nekim svojim glasanjem ce ju traziti s tim da gleda u mene, pa u bocicu, dok ja ne ustanem i dam mu. Znam da je i to neki vid komunikacije, ali voljela bih vidjeti taj prstic. Ne govori jos apsolutno nista, ni mama ni tata, nista. Samo ba-ba, da-da i slicne slogove, ali konkretnu rijec nema jos nijednu. Imam osjecaj da nas ne razumije nista sto pricamo, doslovno nista, zna za “ne ne” i “dodji”. Ne razumije kad mu kazem “daj mami lopticu” ili nesto tako, ali kad pitam “gdje je (ime djeteta)”, odmah se skriva jer se jako voli igrati skrivaca i to smo se igrali jos dok je puzao. Sluh mu je onda ocito u redu, jer cim cuje glazbu, mikrovalnu ili bilo sta, dolazi odmah. Zivimo u inozemstvu u gradu, u stanu, i normalno drukcije je nego na selu gdje ima dvoriste. Evo sad neko vrijeme sam s njim u HR kod mojih roditelja (jer sam jos na porodiljnom) i odusevljen je, stalno bi htio vani, kupi kamencice, bere cvijece, penje se na stolice i gdje god moze, gleda mace, golubove. U ovih mj dana ovdje je bas puno napredovao u vidu igre, istrazivanja, ali recimo za drugu djecu nije nesto zainteresiran, kao da ih ne dozivljava i nece se bas igrati jer ni tamo kod nas se nema s kim igrati. Ili su starija djeca ili doslovno nema djece u parkicu a ovako nemamo nikog tko ima manje dijete. Zna da su njegove igracke njegove jer tu pokazuje ljutnju ako mu neko dijete uzme, i odmah hoce natrag iako se cak i ne igra s tom igrackom. Sad po novom moze dokuciti kvake na vratima i to mu je fora sad otvoriti i otici u drugu sobu, i primjetio je prekidac za svjetlo i takodjer poceo paliti, gasiti. To ponekad radi, nije stalno. Takodjer je poceo otvarati kuhinjske elemente, vadi iz njih stvari i igra se po podu, nosi sa sobom pa baca. Hoce prici ljudima i nema neki strah zasad. Ako vidi da sam ja sjela i igram se s njegovim igrackama, dodje i on, ali nije da ga drzi predugo jer stvarno ga sad sve zanima i sve hoce vidjeti, dodirnuti. Voli se i zna se sam igrati (mama mi je rekla da sam i ja bila takva). Znam da je to sve mozda normalno u njegovoj dobi, samo ne znam dokad bih mozda trebala cekati da se obratim pedijatru. Sto vise citam o autizmu sve vise me strah jer pisu ti neki simptomi koje sam ja navela, a opet znam da ne mora znaciti, samo eto. Ne znam sto da radim. Hvala unaprijed.

20.04.2024. 18:05

Poštovanje!
Ja sam majka djevojčice od 22 mjeseca,veoma sam zabrinuta .Voljela bih čuti stručno mišljenje.
Da li problem samo vidim ja?Neke situacije me posjećaju na autizam.
Ako ima problem kome da se obratim prvo?
Djevojčica je rođena na termin,zdrava i napredna beba.Nismo imali nikakvi poteškoca.Do svoje prve godine je već hodala,uvijek je bila aktivna,znatiželjna,razigrana.Sa 16 mjeseci je jasno dozivala mama,tata,Mija(to joj je starija seka),djede,maca,hop,baci,Mina,keka to je koliko sam se sjetila.Nije bilo mrmljanje,citko je dozivala.Ako joj kažem idi pokucaj seki Miji na vrata i zovi je da ručate,ona to uradi,pokuca i kaze Mijo nekoliko puta.Ako joj muž kaže daj tati loptu,ona donese i bacaju jedno drugo.Znala je da oponaša manju rodicu koja je puzala,pa i ona bi puzala za njom. Nepoznati osoba bi se uvijek sramila,pa bi sjela kod mene i sakrila glavu uz mene,to bi trajalo kratko,brzo bi je proslo i nastavila po svom.
Ono što se u posljednje vrijeme događa da ona je prestala pričati,sad mrmlja ponekad i samo zove mama,i to kad joj nesto treba.
Od rođenja je vezana za jednu dekicu i jastuk ,bez toga nema spavanja,ali trazi i preko dana,imam osjećaj kao da je to smiruje,kao da miriše taj jastuk i glavu stavi u njega.Ali to sve traje kratko,pogleda napr.u neke igracke i pocne da se igra,ni jednu igru dugo ne igra,osim sto voli lopte,ali ne veze se za njih toliko.Kad vidi suta,ubacuje u kos i nastavi neku drugu igru.Kada je smanjio govor,ja sam pokusala dobiti informaciju od tete koja je cuva,inace doma dok smo mi na poslu da li daje djetetu mobilni telefon ili tv da gleda crtice,ona je rekla ponekad.Ali ja sam imala dojam da ona punu vise gleda,s tim da nisam smjela pustiti telefon na sto,odma bi uzela i trazila da joj se nade crtani.Kada bi ja uzela telefona,ona bi reagovala plačom,uzela svoju dekicu,dudu i jastuk i opet glavu stavila u njega.Brzo bi to sve proslo,nastavila neku igru.
Ima par dana kako sam skrenila paznju teti za telefon,i od tad na njoj primjetim razliku rekla je par rijeci osim mama,i ponovo je pocela raditi neke stvari koje je radila prije.Ne uzima telefon sa stola
Ali me zabrinjava isto sto voli puno da skače,hop,hop.To radi samo na bračnom krevetu,ako smo ostavili vrata otvorena od spavace sobe,trčeći je usla,na krevet legla i čeka da ali ćemo doci za njom,ako odma nismo usli,pocela bi da skače i smija se.Jos sto me u ovom periodu zabrinjava jeste da ponekad kao pregleda svoje rukice,nije cesto ali desi se.Jos bi da napomenem od samog početka ona nikad nije pokazivala prstom predmet,ali je znala da ode to toga sto želi,i cjelom rukom pokaze,ako ja se napravim da nisam cula da me zove,ona u ljutni kaze ono ili daj.Trenutno me zabrinjava i pogled očima,kad radim grimase gleda me i smije se,a kad je samo zovnem na ime nekad pogleda a nekad samo okrene pogled,ima osjećaj kao da sam joj dosadna.
Naprimjer ako kazem idemo vani,ode kod vrata i čeka,kazem obuci kapu stavlja na glavu ili oblači cipele.Kazem joj da nesto odnese u smeđe,uradi.Kazem joj poljubi seku,tatu dosta puta odradi i kaze ljubi mamu,ali ne svaki puta i dode do mene i poljubi.Ono sto me brine je uvijek ne odzivanje na ime,kao da me ignorise,pogleda pa nastavi sta je radila,to ne pokazivanje prstićem i kad joj je nešto drago kao podskakuje i ljulja se na momenat,kao da nezna da iskaze drugacije.Naprimjer ima jedan dječak,od prijateljice malo je veći,prije ga je zvala stalno imenom.Sad ga ne zove ali mu se obraduje smjeskom,kad je on dozove dode kod njega i ljula se i podskakuje par sekundi.Onda nastavi dalje.Sa njim,sekom igra se dobacivanja lopte.Zna cesto da baca ,igra se pa iz cista mira baci neke igracke,ili obori na pod sa stola.Kazem joj idemo oprati ruke,ode do cesme opere i otvara laticu vadi rucnik i brise ruke.Lista knjige i slikovnice ali ne zadraza se puno na njima,voli da slaze kocke,zna se nekada naljutiti kada padnu,a nekad nastavi ponovo.Uglavnom ni jednu igru ne igra dugo.Kad se vozimo u autu razgleda kroz prozor.Voli da se mazi,ali ne i da se smara previse.Ako joj kazem na nesto NE pokusa to ipak uraditi,naprimjer dirati aparat za vodu,ode ipak do njega,stane i pogne glavu,ako se ja okrenem ona opet nastavlja.Zna da uzme neki predmet sto joj ne dam i da se sakrije. Evo naprimjer vlažne maramice,uzme,potrči i ode iza sofe vadi jednu po jednu.Izvinjavam se na dugom tekstu,nadam se da cu sto prije dobiti odgovor od vas.

24.04.2024. 23:20

Draga mama,

hvala Vam što ste se odlučili javiti i podijeliti sa mnom svoju zabrinutost te mi na taj način iskazali svoje povjerenje. Dobila sam dojam da aktivno pratite razvoj svoje kćeri i promišljate o razvojnim promjenama, zbog čega mi se činite kao brižna i angažirana mama te bih Vas zbog toga voljela pohvaliti.

Spomenuli ste kako ste zabrinuti za Vašu kćer (22 mjeseca) jer je, kako kažete, u zadnje vrijeme promijenila ponašanje. Primjećujete određene obrasce ponašanja koji prije nisu bili specifični za nju i pitate se jesu li ta ponašanja razvojno uobičajena i koji je njihov uzrok. Navodite kako je Vaša kći prestala pričati intenzitetom kojim je pričala prije, te da u posljednje vrijeme često mrmlja. Isto tako, spomenuli ste kako se vezala za dekicu i jastuk te ju to na neki način smiruje. Nadalje, naveli ste kako imate osjećaj da Vas ne gleda u oči dok je dozovete imenom i ponekad se naljuti kad joj ne dopustite gledanje crtića na mobitelu. Bilo mi je drago pročitati kad ste napisali da se voli voziti biciklom, penjati na tobogan te skakati u lokvicama vode. Iz brojnih ponašanja koja ste naveli mogu pretpostaviti da je Vaša kći zaigrana i aktivna djevojčica. Htjela bih Vam reći kako mi se roditelji često javljaju sa sličnim pitanjima i brigama i voljela bih da znate kako u tome niste sami. Kad dijete u kratkom periodu uvelike promijeni ponašanje i prestane se verbalno izražavati kao prije, potpuno je prirodno da roditelji reagiraju brigom i da žele shvatiti zbog čega je došlo do takve promjene.

Mogu zamisliti da vidite razliku između Vaše prve i druge kćeri i da se možda ponekad pitate odakle takva razlika. Prvotno bih voljela naglasiti kako je svako dijete drugačije te ima vlastitu ličnost, obrasce ponašanja, potrebe i stavove. Isto tako, tijekom odrastanja, a pogotovo u prvim godinama života, dijete se kao takvo ubrzano mijenja, raste i razvija se. Nešto što se Vašem djetetu svidjelo prije 3 mjeseca, ne znači nužno da će se svidjeti i danas. Brojne promjene koje ste naveli kod svoje kćeri i brojna ponašanja koja primjećujete, mogu biti odraz njenog razvitka i promjena koje se događaju u fazama razvoja, a koje ponekad ne moraju biti 'prema naprijed'. Isto tako, naveli ste da ste se zabrinuli vezano za njezino provođenje vremena na mobitelu te ljutnje koju iskazuje ako ne smije biti na mobitelu. Htjela bih Vas pohvaliti što ste brzo reagirali i odlučili joj smanjiti dozvoljeno vrijeme 'pred ekranima'. Djeca u dobi od otprilike 2 do 3 godine prolaze kroz ključni razvojni period gdje je interakcija s stvarnim svijetom i ljudima od ključne važnosti za razvoj njihovih vještina. Prekomjerna izloženost mobitelima i ekranima može ograničiti njihovu sposobnost razvijanja socijalnih vještina, jezičnih sposobnosti i kognitivnih funkcija. Umjesto toga, važno je da kod Vaše kćeri potičete aktivnosti koje potiču njezinu maštu, kreativnost i fizičku aktivnost kako bi njeno djetinjstvo bilo što uravnoteženije. Svakako, vjerujem da poneki crtić primjeren dobi ne može naškoditi i može biti zabavna obiteljska razonoda.

Navevši sve do sada, voljela bih Vam reći da razumijem Vašu brigu i važno mi je da u tome niste sami. Iz tog bih Vas razloga voljela ohrabriti da se oslonite na pomoć, smjernice i podršku stručnjaka dječjeg razvoja koji Vam mogu odgovoriti na pitanja koja su Vam važna. Iako nedostatak govora, jaka privrženost stvarima i izbjegavanje kontakta očima mogu biti karakteristike određene razvojne faze, voljela bih Vas ohrabriti da se posavjetujete s nekim od stručnjaka dječjeg razvoja poput pedijatra, neuropedijatra ili dječjeg razvojnog psihologa. Potaknula bih Vas da za početak posjetite djetetovog pedijatra kako bi dobili uputnicu i preporuku za daljnje psihološke procjene. Pedijatar može preporučiti specijaliste poput neuropedijatra ili dječjeg razvojnog psihologa, ili preporučiti timsku obradu cijelog stručnog tima, koji posljedično mogu pružiti potrebnu stručnost i smjernice u vezi s optimalnim razvojem Vašeg djeteta. Pitam se kako Vam to zvuči i javljaju li Vam se oko ovoga određena pitanja ili brige. Voljela bih još jednom naglasiti kako u ovome niste i ne morate biti sami te mi je važno da Vi i Vaša kći dobijete podršku stručnjaka kakvu i zaslužujete.

Za kraj, htjela bih pohvaliti Vašu brižnost, proaktivnost i spremnost da reagirate na najbolji mogući način za Vašu kćer. Ako ćete imati dodatnih pitanja i nedoumica, osim ovim putem, podršku možete potražiti i putem besplatne savjetodavne linije Hrabrog telefona za mame i tate, koja je dostupna svakim radnim danom od 9 do 20 sati putem broja 0800 0800. Puno sreće i strpljenja želim Vam u daljnjim izazovima roditeljstva, kao i lijepih trenutaka s Vašim kćerima!

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

30.04.2024. 19:40

Draga mama,

hvala Vam na ponovnom javljanju i dijeljenju dodatnih detalja o svojoj kćeri i njezinom razvoju. Drago mi je da ste u prošlom odgovoru pronašli nešto što Vas je umirilo i ohrabrilo. Nadam se da ćete i u budućnosti surađivati sa stručnjacima uz koje ćete se osjećati sigurno i koji će pokazivati razumijevanje za Vaše brige, kao i da ćete nastaviti ustrajno i proaktivno tražiti pomoć kao što to sad činite.

Naveli ste da ste se već obratili djetetovu pedijatru koji Vam je predložio da pratite promjene u ponašanju djeteta do rujna i da se tad po potrebi obratite stručnjacima poput psihologa i logopeda. Pohvalno je što ste već podijelili svoje brige s pedijatrom i drago mi je da ste od njega dobili neke smjernice. Potičem Vas da nastavite surađivati s pedijatrom i dijeliti svoje brige, a ako primijetite da koraci koje poduzimate ne rezultiraju željenim promjenama ili Vas neka promjena počne dodatno zabrinjavati, u redu je da potražite mišljenje drugih stručnjaka kad za time osjetite potrebu. Vašoj djevojčici susret sa stručnjakom nikako ne može naštetiti i to obično izgleda kao uobičajeni razgovor i igra, a Vi biste se mogli osjećati sigurnije i mirnije.

Razveselilo me pročitati da ste primijetili neke pozitivne pomake u ponašanju djevojčice, kao što su usvajanje novih riječi, ponovno korištenje nekih koje je ranije usvojila, želja za samostalnošću i slično. Vjerujem da Vam to može biti ohrabrujuće, a i iz prvog upita stekla sam dojam da je Vaša kći zaigrana, vedra, aktivna i znatiželjna djevojčica. Nije neuobičajeno da roditelje zabrinjavaju promjene koje primijete, no one su često prolaznog karaktera i dio očekivanog razvojnog tijeka. Također, djeca jednako kao i odrasli mogu imati varijacije u raspoloženju, razini energije i drugim čimbenicima koji utječu na ponašanje. Svakako bih Vas potaknula da nastavite pratiti ponašanje djevojčice, a u tome Vam može pomoći i vođenje dnevnika. Možete zapisivati promjene kad ih primijetite i bilježiti okolnosti koje Vam se čine važnima (primjerice aktivnosti toga dana) kako biste mogli stručnjacima prenijeti što više detalja i primijetiti određene obrasce ako postoje. Pitam se kako Vam to zvuči.

Za kraj, voljela bih Vam još reći da mi je bilo zaista lijepo pročitati s kolikom ljubavlju, toplinom i nježnošću opisujete svoju kćer i svoju želju da joj pomognete. Vjerujem da ste brižna i posvećena mama koja stavlja djecu na prvo mjesto, a htjela bih Vas potaknuti da uz sve izazove odgoja ne zaboravite i na svoje potrebe. Ako ste Vi sretni i zadovoljni, imat ćete i više kapaciteta za brigu o djeci. Vaša dobrobit je jednako važna kao i dobrobit Vaše djece i zaslužujete osjećati se mirno i podržano. Ako Vam se jave neka nova pitanja o ovoj ili bilo kojoj drugoj roditeljskoj temi, slobodno mi ponovno pišite ovim putem. Možete i nazvati besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati. Želim Vam puno sreće, strpljenja i snage u svemu što Vas očekuje.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

19.07.2024. 20:30

Draga mama,

hvala Vam na ponovnom javljanju i povjerenju koje ste mi time iskazali. Čitajući ponovno Vaš prethodni upit, kao i ovaj koji ste mi sad poslali, vidim da pomno pratite razvoj Vašeg sina i iskazujete zanimanje oko razvojnih izazova s kojima se susreće. Želim Vas pohvaliti na angažiranosti i brižnosti koje time pokazujete i na obraćanju stručnjacima poput logopeda i psihijatra kao načinu traženja odgovora i pomoći za Vaše dijete.

Za početak, voljela bih provjeriti jesam li dobro razumjela sadržaj Vašeg upita. Unutar 8 mjeseci od Vašeg prethodnog javljanja, Vaš je sin napredovao u vidu pokazivanja predmeta prstom kao načina komunikacije s okolinom, te imate dojam da bolje razumije sadržaj Vašeg govora. Također, primijetili ste i češće održavanje kontakta očima, kao i napredak u socijalizaciji s okolinom, kao što je igranje s drugom djecom i maženje. Drago mi je pročitati da je u tako kratkom periodu usvojio toliko bitnih novih vještina. Iako navodite da neke vještine još nije u potpunosti usvojio, kao što je govor, imam dojam da poduzimate potrebne korake kako biste taj razvoj potaknuli pa će tako sin uskoro krenuti i na logopedske vježbe.

Iz svega što ste mi napisali, dobila sam dojam da Vam najveći izvor zabrinutosti trenutno predstavljaju specifična ponašanja koje Vaš sin iskazuje u trenucima kad nešto želi, a to ne može dobiti – a to je udaranje glavom. Uz to, suočavate i s pritiscima iz okoline, što mi je žao čuti. Voljela bih da znate kako u tim brigama i osjećajima niste sami te da mi se često javljaju roditelji sa sličnim iskustvima. Kao što ste i sami naveli, razdoblje od prve do treće godine života djeteta sa sobom donosi velike promjene i potrebu za prilagodbom koje često prate dječja ponašanja koja su za roditelje posebno izazovna. U tom razdoblju djeca uče o vlastitim emocijama i pokušavaju regulirati velike osjećaje koji im se po prvi put javljaju. Jedan od tih velikih osjećaja je i ljutnja, koja se kod djece često javi kad im je nedostupno nešto što žele. U takvim će situacijama djeca nerijetko “protestirati” i iskazivati ljutnju na vlastite načine koje smatraju prikladnima – pa će tako neki vrištati, plakati, bacati se po podu, udarati sebe ili osobe oko sebe, pa i udarati glavom u zid, što je ponašanje koje ste primijetili i kod svojeg sina. Takva su ponašanja uobičajena i razvojno očekivana, a nazivamo ih tantrumima. Vjerujem da Vam se kao roditelju teško nositi s takvim iznenadnim i novim ponašanjem djeteta, a posebno kada naiđete na osudu okoline ili na rečenice poput one koju ste i sami naveli: „toga u naše vrijeme nije bilo“. Voljela bih naglasiti da je tantruma oduvijek bilo i bit će, upravo zbog toga što je to prirodna stepenica u razvoju djeteta koje odjednom počne osjećati važne i velike emocije, a još uvijek se ne zna nositi s njima. Dijete u ovoj dobi ne posjeduje kognitivne kapacitete niti socijalne vještine za pravilnu verbalizaciju i kontrolu tih emocija, kao ni za samostalno smirivanje, pa tu veliku ulogu imaju roditelji i odrasli iz djetetove okoline koji ga tome mogu podučiti. Mogu zamisliti da se osjećate frustrirano i bespomoćno ako se takva ponašanja iznova javljaju, a uz to čujete i neodobravanje, pa i osudu okoline. Voljela bih Vas ohrabriti i još jednom naglasiti da su takva ponašanja zaista učestala i prirodna za godine u kojima je Vaš sin te ona ukazuju na nešto pozitivno – a to je napredak u emocionalnom razvoju. U ovom razdoblju veliku ulogu imaju roditelji koji dijete mogu podučiti kako da se nose sa snažnim i intenzivnim emocijama koje im se javljaju te na koji način da iskažu te iste emocije, na prihvatljiv način koji nije štetan ili opasan za njih. Ono na što uvijek potičem roditelje koji se suočavaju s ovakvim situacijama, jest to da za početak djetetu pokažu da su svjesni njihovih velikih i teških emocija. Iako se možda osjećate frustrirano ili tužno, važno je da pokušate što smirenije reagirati i zaustaviti sina u situaciji kad počne udarati glavom u zid. Nakon što ga zaustavite, ovisno o tome što mu je potrebno, možete ga zagrliti, pustiti da se isplače ili samo biti u njegovoj blizini i reći mu „Vidim da si jako uzrujan/ljut/tužan i da ti je jako teško“. Prepoznavanjem i imenovanjem njihovih emocija, koje oni sami još ne poznaju, dajete mu do znanja da ste tu za njega i da razumijete kako se osjeća. Također, ono što još možete napraviti jest normalizirati te emocije koje doživljava. Nakon što se umiri, možete mu reći da je u redu biti ljut i da se i Vi ponekad ljutite, te mu možete pokazati kako se Vi nosite s ljutnjom umjesto udaranja glavom – npr. možda malo skačemo u zrak, poderemo neki komad papira, udaramo u mekani jastuk ili snažno stišćemo i otpuštamo šake na rukama. Naposljetku, ono što je poželjno izbjegavati dok je dijete aktivno u tantrumu jesu složene rečenice i razgovori – dijete Vas tad jednostavno neće čuti (kao što ni odrasli ne čuju jedni druge kad su jako uznemireni ili ljuti). Također, iako vjerujem da je ponekad teško i da biste voljeli da se dijete što prije umiri, nije poželjno dati mu ono što želi dok je u tantrumu. Na taj način potičete ponovno pojavljivanje nepoželjnog ponašanja, jer je njime dijete dobilo ono što je htjelo. Potrebno je postaviti granice i ostati im dosljedan, te će dijete brzo shvatiti da unatoč pokazivanju ljutnje, neće dobiti ono što želi, pa će i rjeđe iskazivati takva ponašanja. Pitam se kako Vam to zvuči.

Nadalje, voljela bih se još i osvrnuti na Vaše brige oko djetetovih govornih vještina, kao i na Vaše strahove oko odlaska psihijatru. Učinili ste zaista vrijednu i značajnu stvar time što će Vaš sin uskoro krenuti na logopedske vježbe. Potičem Vas da i u nadolazećem periodu aktivno surađujete s logopedinjom te da dijelite sva pitanja, brige ili nedoumice koje Vam se mogu javiti. U ovome niste i ne trebate biti sami pa Vas ohrabrujem da se oslonite na pomoć i podršku stručnjaka dječjeg razvoja iz Vaše okoline. Isto tako, važno mi je napomenuti da je svako dijete individualno, te ponekad ne možemo dovoljno dobro procijeniti napreduje li očekivanom brzinom u usporedbi s okolinom, pa ni literaturom, te je u tim slučajevima vrijedan izvor procjena stručnih osoba. Budući da je suradnja sa stručnjacima dječjeg razvoja posebno važna, voljela bih da, u slučaju da niste zadovoljni s radom pedijatra i imate dojam da mu ne možete reći sve o svom djetetu jer bi to utjecalo na kvalitetu njegove odluke, znate da imate pravo potražiti drugo stručno mišljenje. Vjerujem da Vas može biti strah čuti dijagnozu autizma, što je potpuno prirodno, te je posebno važno da kod takvih procjena dobijete što je moguće više informacija i mišljenja od strane više stručnih osoba, kako biste saznali je li to zaista nešto s čime se Vaše dijete nosi, a i naučili što više o tom stanju i tome na što se sve trebate pripremiti. Zaslužujete dobiti informacije i smjernice koje će Vam olakšati nošenje s izazovima koje odgoj i razvoj djeteta donosi.

Voljela bih da znate kako u ovome ne trebate biti sami i stalo mi je do toga da dobijete podršku i za sebe. Ako ćete imati još kakvih briga, pitanja ili nedoumica, potičem Vas da mi se ponovno obratite ovim putem ili da nazovete savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate koja je besplatna i anonimna. Linija je otvorena radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, a savjetovatelji će Vas rado saslušati.

Za kraj, želim Vam puno sreće, snage i hrabrosti na daljnjem putovanju kroz svijet roditeljstva. Razdoblje u kojem se Vaš sin sad nalazi obilježeno je velikim i brzim promjenama koje vjerujem mogu biti zbunjujuće i teške pa Vas potičem da i dalje ustrajete u suradnji sa stručnjacima dječjeg razvoja. Zaslužujete dobiti informacije, podršku, smjernice i ohrabrenje.

Puno toplih pozdrava,

Hana Hrpka, prof.

10.08.2024. 13:40

Draga mama,

hvala Vam što ste se javili i podijelili svoje brige te mi na taj način iskazali svoje povjerenje. Iz Vašeg sam upita stekla dojam da ste brižna majka koja želi sve nabolje svojem djetetu i zbog toga Vas želim pohvaliti. Ponekad je teško otvoriti se i tražiti podršku, a upravo to je prvi korak ka promjeni, stoga mi je drago da ste odlučili napraviti taj korak.

Ako sam Vas dobro razumjela, imate veselu djevojčicu s 19 mjeseci starosti. Navodite da su trudnoća i porod bili uredni. Također, opisujete kako je psihomotorni razvoj u nekim aspektima bio uredan, međutim, određeni aspekti motoričkog razvoja i razvoja govora Vam ne daju mira. Osim toga, spomenuli ste da su prisutni tantrumi. Vjerujem da navedene situacije u Vama izazivaju osjećaje zabrinutosti, straha i bespomoćnosti te se pitate radi li se o uobičajenim razvojnim promjenama i postoji li nešto što trebate učiniti kako biste svojoj djevojčici osigurali uredan rast i razvoj.

Htjela bih Vas pohvaliti što ste se javili i odlučili potražiti pomoć u vezi spomenutih sumnji. Prije svega, htjela bih Vam naglasiti kako je bitno imati na umu da je dječji razvoj individualan za svako dijete, stoga ne možemo točno predvidjeti kako će koje dijete svladati određenu razvojnu fazu. Kao što je prirodno da neka djeca prohodaju ranije, a druga kasnije, tako postoje mnoge druge razlike u razvoju djece. Roditelji često uspoređuju svoju djecu, međutim, ne uzimaju u obzir razlike u genetici i okruženju koji također utječu na razvoj djeteta. Neka djeca imaju predvidljivije reakcije od drugih, neka intenzivnije reagiraju od drugih, a neka se pak brže prilagode novoj situaciji od drugih. Međutim, to je sve prirodno.

Kada govorimo o tantrumima koje opisujete, voljela bih da znate da su oni razvojno uobičajeni obrasci ponašanja koji se kod neke djece javljaju već tijekom prve godine života, a mogu se održati čak do pete godine. Djeca te dobi još ne znaju puno o svojim osjećajima i ne znaju kako se nositi s njima, što često rezultira burnim reakcijama kao što su tantrumi. Nošenje s velikim osjećajima je vještina na kojoj se treba raditi od malih nogu kako bi dijete naučilo koje su reakcije i ponašanja primjerena, a koja nisu. Kako bi dijete učilo o svome ponašanju, važno je na koja će roditelj ponašanja usmjeriti pažnju, a na koja ne, jer je to oblik potkrepljenja, odnosno poticaja da dijete drugi put ponovi isto ponašanje. Voljela bih čuti kako inače reagirate u situacijama kada Vaša djevojčica iskazuje negodovanje i nezadovoljstvo. Pitam se kako Vam zvuči da pokušate ne davati pažnju njenim nepoželjnim reakcijama kako ih ne biste potkrijepili te da nakon toga s njome smireno razgovarate. Iz svega što ste mi napisali, dobila sam dojam da se vjerojatno radi o prirodnom razvojnom zadatku i razdoblju kod Vašeg djeteta.

Što se tiče govora, očekivano je da nakon gukanja i slogovanja slijedi prva riječ u dobi od oko jedne godine. Međutim, ako dijete nakon 18 mjeseci još nije progovorilo poželjno bi bilo provjeriti postoji li neki razlog u podlozi toga i obratiti se pedijatru koji Vas može uputiti logopedu. Zanima me jeste li do sada pokušali neke aktivnosti kako biste potaknuli razvoj govora i, ako jeste, kako je to izgledalo. Dječji rječnik može se obogatiti govorom usmjerenim na dijete, kao što je, na primjer, korištenje kratkih rečenica, naglašavanje intonacije, korištenje stanke u govoru i jasno izgovaranje riječi te ponavljanje novih riječi u različitim kontekstima. Pitam se kako Vam to zvuči i javljaju li Vam se oko ovoga određena pitanja ili brige.

Konačno, iz svega što ste mi napisali, dobila sam dojam da Vas brine ima li Vaša kći poremećaj iz spektra autizma. Voljela bih da znate kako je za takvu dijagnozu potrebna obrada tima stručnjaka dječjeg razvoja kao što su to razvojni psiholog, logoped i pedijatar ili neuropedijatar. Budući da ovim putem nemam dovoljno informacija ni znanja za postavljanje takve dijagnoze, voljela bih Vas ohrabriti da se, u slučaju da i dalje osjećate zabrinutost, obratite gore spomenutim stručnjacima kako biste dobili odgovore na pitanja koja su Vam važna. Voljela bih da znate kako u ovome ne trebate biti sami i kako zaslužujete dobiti potrebne informacije, smjernice i podršku kako biste svojem djetetu omogućili poticajne uvjete za razvoj.

Za kraj, htjela bih Vam još jednom zahvaliti što se javili. Također, ako ćete imati bilo kakva pitanja ili nedoumice stojim Vam na raspolaganju te Vas potičem da mi ponovno pišete ovim putem ili da se javite na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Želim Vam puno hrabrosti i strpljenja u koracima koji slijede,

Hana Hrpka, prof.