Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


4godišnjak


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

dodoga

11.06.2014. 21:55

Ova tema već postoji ali imam jedno pitanje za vas.Moj princ od 4.5 godine se prepao lika iz crtića,našla sam puno savjeta vezano za strahove te vrste ali ja imam problem što moj mali neželi uopće ići kući ,noć spavao kod svoje bake to želi i danas.Kako ga na nježan način odvesti kući i dali je nužno.

Hana Hrpka, prof. psih.

18.06.2014. 21:15

Draga mama,

na početku Vam želim zahvaliti što ste se obratili za pomoć na ovom forumu i ukazali mi svoje povjerenje. Iz Vaše poruke vidim da ste brižna majka koja prati svoje dijete te mi je drago vidjeti da se ne ustručavate pitati za savjet ako ste zbog nečeg zabrinuti. Vjerujem da i sami znate da je roditeljstvo zahtjevan posao koji nosi mnoge izazove. Važno je potražiti savjet ako je potrebno, baš kao što ste i Vi učinili. Naime, povremena propitkivanja i nedoumice sastavni su dio odgovornog roditeljstva, a njihovo razjašnjavanje i razrješavanje vode prema boljem roditeljstvu, zadovoljnijoj djeci i roditeljima te u konačnici, prisnijim i pozitivnijim obiteljskim odnosima.

Iz Vašeg upita vidim da ste zabrinuti zbog Vašeg sina koji ne želi ići kući, nego ostati kod bake zbog svog straha. Niste sigurni kako biste trebali reagirati na postupke svog sina koji odražavaju visoku razinu dječjih strahova. Vjerojatno već znate da su strahovi u pojedinim fazama djetetova života sastavni dio normalnog djetetova emocionalnog sazrijevanja. Oni se nazivaju razvojni strahovi te se mijenjaju, pojavljuju i nestaju kako dijete prelazi iz jedne razvojne faze u drugu. Rekli ste da Vaš sin ima 4,5 godine. Upravo se u dobi od 3 do 5 godina kod djece počinje pojavljivati strah od izmišljenih bića, ružnih snova i mraka. Također, u ovom razdoblju djeca sve više razvijaju maštu te se upoznaju s dobrim i zlim likovima u crtićima, što dovodi do strahova od negativnih likova.

Vi možete pomoći svom sinu na način da prihvatite njegov strah te mu date prilike i vremena da se postupno navikne na situaciju koja ga plaši, a u Vašem slučaju se to konkretno odnosi na spavanje kod kuće. Bilo bi dobro dijete postupno izlagati situaciji koja mu izaziva strah kako bi na taj način stjecalo hrabrost i omogućilo mu se samoohrabrivanje. Prošlo je tjedan dana od Vašeg upita pa ne znam je li se situacija promijenila u međuvremenu. Ukoliko još traje, bilo bi dobro da pokušate čim više razgovarati s Vašim sinom te mu dati vremena i podrške da prevlada svoj strah. Postupno izlaganje se sastoji u tome da ga prvo, na primjer, tijekom dana dovedete u Vašu kuću kako bi pojeo ručak te zatim te dolaske učinite češćim, pokazujući mu pritom da je strah bezazlen i pomažući mu da kroz svoje iskustvo shvati da se ne treba bojati.

Vjerujem da postepen napredak malim koracima može biti vrlo frustrirajući, no važno je da ustrajete i dalje i trudite se što više svom sinu olakšati prolazak kroz ovo osjetljivo razdoblje. Kada uspijete postići da Vaš sin želi spavati kod kuće i dalje je dobro da budete uz njega. Možda bi bilo dobro da mu pokušate predložiti da s njim legnete u njegov krevet dok ne zaspi. Možete i pustiti neku laganu, umirujuću i uspavljujuću glazbu. Ponekad pomogne i omiljena mekana igračka koju dijete može zagrliti kako bi se osjećalo sigurnije. Važno je ništa ne forsirati, već djetetu pružiti prijedloge (npr. predložiti čitanje „priče za laku noć“) i puno topline, kako bi na kraju cijela obitelj što bezbolnije prebrodila ovo razdoblje.

Ono što je roditeljima koji se suočavaju s ovim problemom zasigurno otežavajuće jest činjenica da razuvjeravanje ne pomaže u savladavanju dječjih strahova. Naime, radi se o iracionalnim uvjerenjima protkanima maštom te ih nikakva racionalna objašnjenja (primjerice „nemaš se čega bojati.“) ne otklanjaju. Govoreći da se dijete nema čega bojati može se djetetu činiti da ne prihvaćamo njegove strahove i osjećaje jer za dijete je taj strah realan i često vrlo jak. Stoga je važno izbjegavati ruganje i omalovažavanje djetetovih strahova i pristupiti mu sa strpljenjem i brižnim razgovorom.

Žao mi je što niste ovaj odgovor dobili ranije, no potrebno je određeno vrijeme kako bi se svakom upitu posvetila pažnja i dao što potpuniji odgovor. Ako biste savjet voljeli dobiti ovog trenutka, možda bi bilo dobro da se javite na besplatni i anonimni Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800 na kojem Vam se svakim radnim danom između 9.00 i 20.00 javljaju educirani volonteri koji će Vas rado saslušati i pomoći Vam. Javiti se možete i putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr.

Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na Telefončiću – savjetodavnoj liniji namijenjenoj roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-mailainfo@telefoncic.hr.

I na samome kraju, želim Vam reći da Vaša situacija nije jedina, da mnogo obitelji nailazi na slične probleme. Roditeljstvo nije jednostavno i ne postoji jedinstvena uputa primjenjiva na svu djecu, iako ponekad mislimo da bi nam baš ona bila potrebna. Najvažnije je svojoj djeci pružiti ljubav i toplinu te svu potrebnu podršku što, vjerujem, i Vi pružate svom sinu.

Želim Vam svu sreću i puno uspjeha prilikom rješavanja problema. Još jednom zahvaljujem što ste nam ukazali povjerenje i podijelili svoj problem.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.