Primjena antioksidansa - korisna, potrebna, opravdana?

Danas se u različitim medijima (novine, televizija, radio, Internet) ali i u svakodnevnom životu vrlo često govori i piše o oksidativnom stresu, slobodnim radikalima i o liječenju tih stanja s antioksidansima. O antioksidansima se pritom uvijek misli kao o dobrim, korisnim tvarima koje mogu spriječiti nastanak i liječiti niz stanja i bolesti. Često zbog nemogućnosti da klasična medicina pruži terapiju i izliječenje, bolesnici i liječnici posežu za nedokazano djelotvornim "lijekovima" i pripravcima kako bi "nadoknadili prazninu" u terapiji. Kako su se mnogi antioksidativni spojevi vrlo jasno dokazali u laboratorijskim uvjetima, i znanstvenici i kliničari su brzo prihvatili ideju kako bi mogli biti djelotvorni i u ljudi. Cilj je ovog napisa ocijeniti ima li antioksidativna terapija doista korisno djelovanje te je li uzimanje (propisivanje) vitamina uvijek opravdano i poželjno.

Napominjemo kako u ljudskom organizmu stalno tijekom najrazličitijih reakcija doista nastaju slobodni radikali (gotovo najčešće se radi o vrlo reaktivnim kisikovim radikalima) koji svojim mehanizmom djelovanja mogu dovesti do oštećenja, ali i smrti stanice. Djelovanje slobodnih radikala je također vrlo jasno dokumentirano te se kao i oksidativni stres može čak i mjeriti. Ljudski organizam ima, međutim, mogućnost vrlo snažne prirodne obrane od djelovanja slobodnih radikala. Neki od prirodnih mehanizama nalaze se neposredno u stanicama, a neke unosimo u organizam hranom ili kako je u posljednje vrijeme vrlo popularno putem različitih dodataka u obliku multivitaminskih pripravaka. Upravo se, naime, vitaminima najčešće pripisuju snažna (i bez iznimke korisna) antioksidativna svojstva i oni se i najčešće od strane liječnika propisuju, a od strane bolesnika, ali i zdravih, traže ili kupuju.

U medicini postoji niz bolesti čiji se nastanak nastoji objasniti djelovanjem slobodnih radikala. Najčešće su ateroskleroza, šećerna bolest, upalne reumatske bolesti, neurološki poremećaji, plućne bolesti ali i proces starenja organizma. Sigurno je da su u nastanak i tih bolesti uključeni i mnogi drugi možda još nepoznati i neobjašnjeni mehanizmi.

Podsjetimo se najčešće propisivanih i najpoznatijih vitamina, ali i drugih antioksidansa kojima se danas pripisuju korisna djelovanja. Vitamin E je možda u posljednje vrijeme najpropisivaniji i njemu se pripisuju djelovanja u najrazličitijim stanjima i bolesti. Vitamin E se nalazi u ljudksom organizmu i sastavni je dio staničnih membrana te je njegova važnost iznimna. Ipak u čovjeka njegov nedostatak (osim u posebnim stanjima) ni suvišak nisu poznati. U posljednjih 20-ak godina ispitivao se njegov preventivni i terapijski učinak u mnogim bolestima. Neke su kliničke studije sredinom 90-ih godina pokazale jasnu povezanost između povećanog unosa vitamina E (hranom ili dodacima!) i smanjene učestalosti od bolesti srca i krvnih žila. Ipak u studijama koje su bile provedene u kontroliranim uvjetima (i jedine koje mogu pružiti jasan odgovor o vrijednosti i korisnosti primjene nekog lijeka ili terapije!) nije se dokazao koristan učinak uzimanja vitamina E u sprječavanju ni liječenju bolesti srca i krvnih žila, kao ni malignih bolesti.

Vitamin C je sljedeći, vrlo "popularan" vitamin, osobito u hladnim zimskim mjesecima, u razdoblju prehlada i gripa kada se vrlo često preporučuje, i od strane zdravstvenih djelatnika, kao sredstvo kojim se može spriječiti nastanka tih čestih bolesti. To svojstvo nigdje nije dokazano. Uz "sprječavanje" gripe i prehlade pripisuju mu se korisni učinci u liječenju upala zubnog mesa, povišenog krvnog tlaka, raznim malignim bolestima. Sve to jasno nije nikada dokazano. Iako postoje stanja u kojima je povećana potreba za vitaminom C (tijekom dojenja, u nekim bolestima štitnjače, nakon teških operacijskih zahvata) još uvijek je jedina dokazana indikacija za njegovu primjenu bolest nedostaka vitamina C-skorbut. Vrlo je popularna i primjena visokih doza C vitamina (preko 4g na dan!) koje bi trebala "jačati imunitet i organizam". Primjena visokih doza dugo se smatrala neškodljivom međutim upravo tijekom takvih primjena dokazale su se nuspojave vitamina C-stvaranje bubrežnih kamenaca i pojava znakova skorbuta nakon naglog prestanka uzimanja visokih doza. I povećana primjena vitamina C je u već spomenutim studijama pokazala smanjenu smrtnost od bolesti srca, ali kliničke studije u kontroliranim uvjetima ponovno nisu dokazale učinkovitost u sprječavanju bolesti ili, ukoliko bolest već postoji, u sprečavanju napredovanja.

Beta karoten daje boju voću i povrću a zbog studija koje su pokazale kako njegov unos smanjuje učestalost karcinoma počeo se široko primjenjivati. Međutim upravo suprotno, kontrolirana ispitivanja pokazala su povećanu učestalost u skupini ispitanika koja je uzimala beta karoten.

Postoji još niz spojeva (melatonin, selen, serotonin, Q10) za koje se tvrdi kako djeluju antioksidativno i zaštitno, ali nijedan od njih nije svoju učinkovitost dokazao u kliničkim ispitivanjima.

Iz svega navedenog jasno je kako konačna točna ocjena koristi od antioksidansa i dalje nije moguća. Jasni dokazi o njihovom djelovanju u laboratorijskim uvjetima za sada se nisu potvrdili u kliničkim ispitivanjima. Preporuke o zdravoj prehrani i promjeni životnog stila i dalje su vrlo jasne, dok s druge strane primjena mega doza osobito vitamina sigurno ima i toksične učinke. Stoga primjenu antioksidansa treba vrlo skeptično prihvatiti, a posebno kritičko propisivanje u različitim bolestima u kojih nema nikakvih dokaza o njihovu učinkovitom djelovanju.