Postoji razlog zašto žene oboljevaju od raka vrata maternice, riječ je o virusu

Tragedija u pozadini svakog slučaja raka vrata maternice jest da je to jedan od oblika raka koji je najjednostavnije spriječiti. Taj tumor sporo napreduje, dostupan je pogledu i ima mogućnost relativno jednostavne dijagnostike. Ipak, razumijevanje njegovih uzroka i rizika, kao i edukacija u svezi s time još su uvijek vrlo ograničeni. Nedostatak informacija i edukacije u kombinaciji s ograničenim dijagnostičkim tehnikama probira znači da rak vrata maternice ostaje drugi po redu najčešći oblik raka u Europi.

U Europi 80 žena svaki dan umre od raka vrata maternice, a svake godine se pojavi novih 60.000 slučajeva. Obzirom da se najčešće javlja oko 35 godine života nije potrebno govoriti koji utjecaj ima na reproduktivne zdravlje i reproduktivne funkcije žena!

Humani papilomavirus (HPV)

Humani papilomavirus (HPV) je mali virus iz grupe DNK virusa i poznajemo više od 100 tipova. Tipovi virusa mogu se podijeliti na onkogene, tj. one koji mogu izazvati nastanak raka i one koji to nisu. Rak vrata maternice može izazvati 15 onkogenih tipova virusa od sveukupno stotinjak tipova HPV-a. Najčešći su tipovi 16 i 18, a za njima slijede 45 i 31. zajedno su odgovorni za preko 80% slučajeva raka vrata maternice. Dokazi da postoji veza između HPV-a i raka vrata maternice otkriveni su s razvojem tehnologije i dijagnostičkih mogućnosti početkom 90-tih godina 20. stoljeća. Slijedom toga onkogeni HPV otkriven je u 99,7 posto žena s rakom vrata maternice.

Potencijalno je svaka žena izložena riziku od zaraze humanim papiloma virusom koja može uzrokovati rak vrata maternice.

Od zaraze do raka vrata maternice

HPV se lako prenosi spolnim kontaktom, te se njime moguće zaraziti i samo kontaktom kože genitalnog područja te kondom nije potpuna zaštita. Iako je HPV infekcija najčešća u spolno aktivnih mladih žena, pojavnost raka vrata maternice veća je u žena starijih od 35 godina, a čime se sugerira na polagano napredovanje trajne virusne infekcije prema raku. Žene su tijekom čitavog života izložene infekcijama onkogenim HPV-om, bez obzira na dob u kojoj postaju spolno aktivne, a preboljela infekcija ne znači i imunost na ponovnu infekciju.

Procjenjuje se kako će se 50-80% spolno aktivnih žena zaraziti HPV-om tijekom života te da će do 50% tih infekcija biti onkogenim HPV-om, iako većina ovih infekcija može spontano nestati u roku od tri godine. Od svakog milijuna žena zaraženih onkogenim HPV tipovima, u oko 10% (100.000) razvit će se prekancerozne promjene stanica vrata maternice (cervikalna displazija). Od navedenih, u oko 8% (8.000) razvit će se rani oblik raka ograničen na vanjske slojeve stanica vrata maternice (carcinoma in situ); kod 20% tih žena (1.600) razvit će se invazivni oblik raka vrata maternice ukoliko isti ne budu liječile. U Hrvatskoj oboljeva prosječno 156 žena na milijun žena godišnje te se taj broj ne smanjuje, a dob kad se najčešće pojavljuje je sve mlađa.

Za razvoj raka vrata maternice potrebna je trajna infekcija onkogenim tipovima virusa jer postojanje infekcije omogućava prilike za ponovljene napade virusa koji tako aktiviraju nastanak raka. Tzv. HPV onkoproteini, "loše" bjelančevine koje proizvodi virus, ometaju prirodni imunološki odgovor i normalno odumiranje stanica vrata maternice, čime zaražene epitelne stanice mogu biti izložene ponovnom "napadu" virusa, nakon čega nastaju oštećenja koja mogu napredovati do raka. Vjerojatnost je da će ljuskasta oštećenja niskog stupnja (SIL), unutar epitela vrata maternice, čiji je test na HPV 16 i 18 pozitivan, napredovati do raka vrata maternice veća nego s nekim drugim onkogenim tipovima HPV-a.

Stanice unutar tzv. transformacijske zone vrata maternice najosjetljivije su na HPV infekciju te se, kada ih virus napadne, pretjerano razmnažaju i prekomjerno narastu te gube sposobnost popravljanja genetskih abnormalnosti, što nadalje dovodi do promjena stanične strukture vrata maternice.

HPV ometa sustav upozoravanja koji pokreće obranu organizma, a koji bi u normalnim uvjetima uništio svaku virusom zaraženu stanicu pa takav nepravilan rast napreduje do prekanceroznog stanja (CIN), koje može biti klasificirano od 1-3.

Kod CIN-a 1 moguć je povratak "na normalu", ali već kod CIN 2 ili 3 je to teže jer se formiraju tumorske stanice i na kraju rak ili invazivni karcinom.

Osim toga, pretpostavlja se da još neki čimbenici osim HPV-a imaju utjecaj (pušenje, veliki broj trudnoća, dugo korištenje kontracepcijskih sredstava, neke druge spolno prenosive infekcije – klamidija), ali njihova veza još uvijek nije jasna.

Ono što je jasno i sigurno je da rak vrata maternice ne može nastati bez onkogenih HPV-a te da niti jedna žena ne bi trebala umrijeti od te bolesti. Povezanost HPV-a s rakom vrata maternice je višestruko puta veća nego povezanost pušenja i raka pluća, u koju nitko ne sumnja!

Prevencija raka vrata maternice

Zbog gore navedenih razloga su programi probira i edukacija liječnika i žena neizmjerno važni!

Države s organiziranim programima probira, kao Finska, gdje samo 45 žena na milijun oboljeva, bilježe značajno smanjenje pojavnosti te bolesti jer bolest bude na na vrijeme otkrivena, kada je liječenje jednostavnije, učinkovito i nakraju jeftinije.

U našoj zemlji svaka žena ima mogućnost uzimanja PAPA obriska, ali i ne mora. To znači da veliki broj žena nikad ne ode ginekologu na pregled te ne zna do trenutka kad je već, na žalost, kasno da ima rak vrata maternice.

Postoje naravno i neka ograničenja klasičnog probira s PAPA obriscima jer je dokazano da oko 30% nalaza bude lažno negativno, što znači da ulijeva lažnu sigurnost, a zapravo već postoje promjene na vratu maternice. Upravo iz tog razloga se u svijetu sve više prelazi na drugu metodu, tzv. LBC tehnologija koja je u kombinaciji s HPV testiranjem gotovo 99% sigurna.

Program probira u kombinaciji u budućnosti s primarnom prevencijom tj, cijepljenjem je sigurno najkvalitetniji nadzor nad tim rakom, kojim je moguće smanjiti nastanak raka vrata maternice za više od 80 posto!

Edukacija žena, program probira po uzoru na npr. Finsku te u budućnosti i cijepljenje su najvažniji preduvjet da jednom kažemo da je jedna vrsta raka iskorijenjena!