Ospice

Ospice, poznate i kao morbilli ili dobrac, vrlo su zarazna virusna infekcija koja se najčešće pojavljuje u dječjoj dobi, a očituje se vrućicom, kašljem, kataralnim simptomima, konjunktivitisom, enantemom (Koplikove pjege) na sluzničkoj površini obraza i usana te makulopapuloznim osipom koji se širi cefalokaudalno (od glave prema stopalima). Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju kliničke slike. Liječenje je suportivno, a cijepljenje je vrlo učinkovito u sprječavanju oboljevanja od ospica.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) zadala si je kao cilj iskorjenjivanje ospica pomoću živog atenuiranog cjepiva. Međutim, da bi se spriječilo izbijanje epidemije ospica potrebno je da više od 95 posto stanovnika bude cijepljenjo protiv ospica.

Ospicama se godišnje u svijetu zarazi oko 45 milijuna ljudi, a 1 do 2 milijuna zaraženih umre. Ospice se zbog rutinskog cijepljenja u djetinjstvu rijetko pojavljuju u razvijenim zemljama.

Etiologija i epidemiologija ospica

Ospice uzrokuje nesegmentirani, jednolančani negativni RNK virus iz roda Morbillivirus i porodice Paramyxoviridae.

Virus ospica je izrazito zarazan, a širi se uglavnom sekretom iz nosa, grla i usta tijekom prodromalnog ili ranog eruptivnog stadija, odnosno kapljičnim putem. Bolesnik je zarazan nekoliko dana prije pojave osipa te još nekoliko dana nakon pojave osipa. Nakon povlačenja osipa bolesnik nije zarazan. Inače, ljudi su jedini rezervoar virusa ospica.

Žene koje su preboljele ospice ili se cijepile protiv ospica prenose imunitet (u obliku protutijela) svojem djetetu; ovaj imunitet traje tijekom većeg dijela prve godine života. Potom je, međutim, osjetljivost prema infekciji visoka. Nakon preboljelih ospica osoba stječe doživotni imunitet.

Simptomi i znakovi ospica

Nakon inkubacije ospica koja obično traje 7 do 13 dana, započinje prodromalni stadij bolesti koji se očituje vrućicom, kataralnim simptomima, kašljem, konjunktivitisom i fotofobijom (vrućica + KKK i F). Bolest je najviše zarazna tijekom ovog razdoblja.

Dva dana nakon prodromalnog stadija bolesti javljaju se patognomonične Koplikove pjege, najčešće na sluzničkoj površini obraza nasuprot 1. ili 2. gornjeg kutnjaka. Koplikove pjege izgledaju poput zrnca bijelog pijeska okruženih crvenkastim areolom. Ove promjene mogu biti opsežne, stvarajući difuzni šareni eritem na sluzničkoj površini obraza. Svakako treba spomenuti da se one mogu javiti i na drugim sluznicama u tijelu poput spojnice oka i vagine. Također dolazi i do grlobolje.

Osip se pojavljuje 3 do 5 dana nakon prvih simptoma, odnosno 1 do 2 dana nakon pojave Koplikovih pjega. Počinje ispred i ispod ušiju te na lateralnim stranama vrata u obliku nepravilnih makula koje prelaze u papule. Kroz 1 do 2 dana osip se proširuje na trup i ekstremitete, a na licu počinje blijediti. Kod težih oblika bolesti mogu se pojaviti petehije i ekhimoze.

Na vrhuncu bolesti temperatura može biti viša od 40^oC, praćena periorbitalnim edemom, konjunktivitisom, suhim kašljem, opsežnim osipom, umorom te blagim svrbežem. Opći simptomi i znakovi težinom odgovaraju intenzitetu osipa i variraju u pojedinim epidemijama. Nakon 3 do 5 dana dolazi do pada temperature, poboljšanja općeg stanja bolesnika te povlačenja osipa na mjestu kojeg zaostaje bakreno–smeđa boja kože koja se ljušti.

Imunokompromitirani bolesnici ne moraju imati osip, a u njih se može pojaviti teška, brzo progedirajuća gigantocelularna pneumonija.

U bakterijske superinfekcije ubrajaju se upala pluća, upala srednjeg uha, kao i druge infekcije. Ospice jednako tako uzrokuju prolaznu supresiju imunološke reakcije odgođene hipersenzitivnosti što može dovesti do pogoršanja aktivne tuberkuloze te privremeno onemogućiti reakciju na tuberkulin i histoplazmin u kožnim testovima. Na bakterijsku superinfekciju treba posumnjati ako postoje znakovi zahvaćenosti organa ili ako nastane relaps vrućice, leukocitoze ili umora.

Upala pluća je ozbiljna komplikacija ospica, te je odgovorna za 60 posto smrtnih slučajeva povezanih s ospicama.

Komplikacija ospica koja je također vrlo opasna je encefalitis koji se javlja u 0,5 posto zaražnih. Do oporavka od encefalitisa dolazi za otprilike tjedan dana, no encefalitis može potrajati i dulje uzrokujući i smrt. Nažalost, 15 posto bolesnika s encafalitisom umre.

Nakon regresije bolesti može se pojaviti akutna trombocitopenična purpura praćena blagom sklonosti krvarenju, iako ponekad krvarenje može biti i teško.

Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) je kasna komplikacija ospica.

Dijagnosticiranje ospica

Klinička dijagnoza se može postaviti na temelju karakterističnog osipa i patognomoničnih Koplikovih pjega.

Serološko testiranje je najprimjenjivanija metoda laboratorijske dijagnostike. Jednako tako, za dijagnosticiranje ospica se mogu koristiti i reverzna reakcija lančane polimeraze (rPCR) iz obriska ždrijela ili uzoraka urina, odnosno izolacija virusa na staničnim kulturama.

Liječenje ospica

Liječenje ospica je suportivno. Ne postoji specifična antivirusna terapija za ospice. Antibiotska terapija za bolesnike sa sekundarnom bakterijskom infekcijom pomaže u smanjivanju mortaliteta.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporuča vitamin A za djecu stariju od 12 mjeseci, u dozi od 200.000 I.J. dnevno tijekom dva dana.

Prevencija ospica

Ospice je moguće spriječiti procjepljivanjem tzv. MO-PA-RU cjepivom (od lat. morbilli, parotitis, rubeolla; u eng. izvorniku MMR, od measles, mumps, rubella).

Djeca trebaju primiti dvije doze ovog cjepiva: prvu u dobi od godinu dana, te drugu između četvrte i šeste godine.

U Republici Hrvatskoj se u obaveznom programu cijepljenja već dugi niz godina koristi MO-PA-RU cjepivo.

Literatura:

1. Murray PR, Rosenthal KS, Pfaller MA. Medical Microbiology. 7th Edition, Elsevier Saunders 2013;514-518.
2. Robert S. Porter, Justin L. Kaplan. The Merck Manual of Diagnosis and Therapy. 19th Edition, Merck Publishing Group 2011;1458-1460.
3. Longo DL, Fauci SA, Kasper DL, Hauser Sl, Jameson JL, Loscalzo J. Harrison's Manual of Medicine. 18th Edition, Mc Graw Hill Medical 2013;708-710.