Liječenje neplodnosti

U najnormalnijim prirodnim uvjetima plodnost je žene niska. To znači da ukoliko zdrav mladi par ima odnos točno na ovulaciju, šansa da žena zatrudni je svega 20%. U žene starije od 40 godina ta je šansa 4-5%. I kad žena zatrudni, 50-60% tih trudnoća će završiti vrlo rano, takozvanom biokemijskom trudnoćom (trudnoćom kod koje je povišen hormon trudnoće u krvi, ali se trudnoća odmah prestane dalje razvijati i razina ovog hormona pada).

Ukoliko se trudnoća nastavi dalje razvijati, šansa za rani spontani pobačaj (prije 12-og tjedna trudnoće) je 10-15%. Nakon 12-tog tjedna trudnoće pobačaji su rijetki, i trudnoća obično završava rađanjem djeteta u terminu.

Uzevši u obzir to, i činjenicu da postoji trend odgađanja rađanja prvog djeteta, gotovo je 15% parova neplodno. Neplodnost se definira kao nemogućnost zanošenja nakon jedne godine nezaštićenih odnosa. Glavni je uzrok, smatra se, odgađanje rađanja iza 30-te godine života.

Ovaj grafikon ilustrira odgađanje rađanja u zadnja 4 desetljeća, kao i nagli pad plodnosti iza 35-te godine života žene.

  
Slika 1. Broj poroda u Velikoj Britaniji (1974-2004, po dobi)

Naravno, osim dobi, odgađanja rađanja, i niske plodnosti žene, postoje i objektivni uzroci neplodnosti te parovi koji prirodnim putem teško mogu ostvariti trudnoću. To su oštećenje jajovoda, teška endometrioza, loš nalaz spermiograma, nepostojanje ovulacije, itd..

Reproduktivni ginekolog će u postupku obrade neplodnosti zatražiti minimalno slijedeće nalaze: papa test ne stariji od godinu dana, ultrazvučni pregled, cervikalne briseve, nalaze hormona žene, i spermiogram. Ovisno o ovim nalazima, možda će trebati i drugi.

Kada se utvrde uzroci neplodnosti, odabire se način liječenja. Uvijek se nastoji koristiti najjednostavnija metoda.

Metode pomognute oplodnje (MPO) koje se primjenjuju u Hrvatskoj su:

Utvrđivanje ovulacije (u prirodnom ili stimuliranom ciklusu) i tempirani odnos

Ultrazvučno i ponekad hormonski (mjerenjem razine hormona u krvi) se prati razvoj folikula (struktura u jajniku koje sadrže jajne stanice) i određuje vrijeme ovulacije i optimalan dan za odnos. Preduvjet za ovu metodu su prohodni jajovodi, ali se u ranoj fazi liječenja neplodnosti ispitivanje prohodnosti jajovoda obično ne radi, ukoliko ne postoji sumnja na oštećenje jajovoda.

Inseminacija sjemenom partnera (AIH)

Preduvjet za ovu jednostavnu metodu su prohodni jajovodi, što se može utvrditi ispitivanjem prohodnosti jajovoda rentgenskom snimkom (HSG – histerosalpingografija) ili ultrazvučnim pregledom (sono HSG). Za ispitivanje prohodnosti jajovoda potrebno je imati uredne cervikalne briseve. Ukoliko je neplodnost teža i planira se izvantjelesna oplodnja, nema smisla raditi ispitivanje prohodnosti jajovoda.

Izvantjelesna oplodnja (IVF) sa prijenosom svježih ili smrznutih zametaka

Metoda kod koje se iz jajnika žene aspiriraju jajne stanice, koje se zatim u laboratoriju spajaju (inseminiraju) sa sjemenom partnera. Ukoliko dođe do oplodnje, najviše 2 ili 3 zametka se vraćaju u maternicu. Ukoliko ih ima više, ostali se pokušaju zamrznuti te se vraćaju u slijedećim ciklusima, ukoliko je prvi bio neuspješan

Intracitoplazmatsko injiciranje spermija (ICSI)

Metoda koja se koristi kod težih oblika muške neplodnosti. Nakon aspiracije jajnih stanica, u njih se injicira jedan odabrani spermij.

Ostale metode oplodnje

Postoje i druge metode (inseminacija sjemenom donora, kod teške muške neplodnosti; dobivanje uzorka sjemena aspiracijom testisa ili kirurški, kod teške muške neplodnosti; donacija jajne stanice, kod prijevremene menopauze u žene; surogat majčinstvo, kod ozbiljnih bolesti ili anomalija reproduktivnog sustava žene, itd), ali se one zbog nepostojanja zakonske regulative u Hrvatskoj trenutno ne mogu primijenjivati.

Nekoliko je načina kojima se može doći do uspjeha, odnosno rađanja zdravog djeteta. To su:

• Inseminacija ili IVF/ICSI u potpuno prirodnom ciklusu – može se raditi svaki mjesec
• Inseminacija ili IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom jajnika (2-6 jajnih stanica) – može se raditi 4-5 puta godišnje
• IVF/ICSI u ciklusu sa klasičnom stimulacijom jajnika (6-10 jajnih stanica) – može se raditi 2-3 puta godišnje

Odabir postupka ponajviše ovisi o duljini trajanja neplodnosti, i dobi žene.

Uspješnost postupaka ovisi o puno čimbenika. Općenito, za inseminaciju i IVF/ICSI u prirodnom ciklusu iznosi oko 10-15%, za IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom 25-30%, a za IVF/ICSI u stimuliranom ciklusu 25-40% po jednom postupku. Međutim, kumulativna (zbrojena) stopa uspješnosti, nakon par pokušaja, je uvijek veća, i velika većina parova koji se odluče za pomognutu oplodnju će nakon nekoliko pokušaja dobiti dijete.

Literatura:

1. Practice Committee of the American Society for Reproductive Medicine. Aging and infertility in women. Fertil Steril. 2006 Nov;86(5 Suppl):S248-52.
2. ACOG: Treating infertility. 2007
3. Speroff L, Glass RH, Kase NG. Clinical gynecologic endocrinology and infertility. Sixth Edition. Lippincott Williams & Wilkins 1999.
4. Šimunić V.: Izvantjelesna oplodnja i ostale metode potpomognute reprodukcije u čovjeka, Litograf, 1998.