Koliko je važno samoliječenje?

U proteklih nekoliko godina sve više se u hrvatskom medijskom prostoru koristi pojam samoliječenje. Stoga smo predsjednika Hrvatske udruge proizvođača bezreceptnih proizvoda (HUPBR), Kristijana Jakovinu, mag. pharm., zamolili da nam pobliže objasni  o čemu se to radi.

Recite nam što je to samoliječenje, te koja je razlika između samoliječenja i samoskrbi?

Samoskrb (eng. self-care) je širi pojam od samoliječenja, a odnosi se na sve što pojedinac čini sam za sebe s ciljem postizanja i održavanja vlastitog zdravlja te sprečavanja i liječenja bolesti. Obuhvaća higijensko-dijetetske mjere (osobna i opća higijena, kvaliteta hrane), čimbenike okoliša (životne i klimatske uvjete), socioekonomske čimbenike (materijalne prihode, društvene navike). Samoliječenje je jedan od oblika samoskrbi, a nastalo je kao posljedica podizanja svijesti o zdravlju pojedinca, te uključuje odabir i korištenje bezreceptnih lijekova, medicinskih proizvoda i dodataka prehrani u svrhu prevencije i liječenja bolesti i simptoma koje su pojedinci sami prepoznali. Takav proces omogućuje aktivniju ulogu bolesnika te brži i lakši pristup lijekovima koji se mogu sigurno uzimati i bez liječničkog nadzora.  

Koliko je važno samoliječenje?

Samoliječenje je važna sastavnica zdravstvenih sustava razvijenih zemalja svijeta. Preduvjet je naravno viša razina svijesti i znanja pojedinca o zdravlju i bolestima. U tim zemljama se puno pažnje poklanja edukaciji pojedinaca jer koristi od poticanja pojedinaca na samoliječenje su višestruke – kako za samog pojedica tako i za društvo u cjelini s obzirom da se time značajno utječe na smanjenje troškova zdravstvenog sustava.

Koliko je samoliječenje popularno u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je danas trend samoliječenja sve rašireniji, iako značajno manji od razvijenih zemalja zapadnog svijeta. Ljudi su sve više osviješteni o važnosti brige za vlastito zdravlje, traže savjete i informacije te žele aktivno sudjelovati kako u prevenciji, tako i u liječenju pojedinih simptoma i bolesti. I struka je danas mišljenja, da u slučaju manjih zdravstvenih tegoba nije nužan posjet liječniku, već se uz savjet ljekarnika mogu koristiti bezreceptni lijekovi, medicinski proizvodi te dodaci prehrani. 

Udio bezreceptnih lijekova čini otprilike 14% ukupnog tržišta lijekova u Hrvatskoj, dok je ta stopa na razini od 30% u razvijenim zapadnoeuropskim zemljama.

Zašto je to tako? 

Iz razloga ipak nižeg stupnja svijesti i znanja pojedinaca o samoliječenju te manjim zdravstvenim tegobama, bolestima i stanjima koje je moguće liječiti bez odlaska liječniku.

Kako samoliječenja može utjecati na naš zdravstveni sustav?

Dobrobit samoliječenja u osnovi se svodi na ranije liječenja simptoma čime ćemo spriječiti/odgoditi nastanak ozbiljnijih bolesti, smanjiti broj posjeta liječniku i indirektno trošak liječenja lijekovima na recept, smanjiti stope bolovanja čime osim pozitivnog utjecaja na zdravlje ljudi utječemo i na smanjenje troškova javnog zdravstva.

Kolike bi mogle biti uštede za naš zdravstveni sustav?

Ne postoji precizan model kojim je moguće projicirati točne uštede, možemo govoriti samo o okvirnim pretpostavkama prije spomenutih indirektnih utjecaja na zdravstveni sustav.

Što bi trebalo promjeniti da i Hrvatska bude uz bok drugih zemlja po pitanju samoliječenja?

U samoliječenju je najvažnija uloga ljekarnika, zahvaljujući njihovom znanju i kompetencijama te cjeloživotnom učenju s jedne strane te dostupnosti ljekarnika pacijentima s druge strane, ljekarnik može savjetovati, davati informacije koje su objektivne, provjerene-dokazane i točne o prikladnim lijekovima i medicinskim proizvodima za samoliječenje. Neosporna je činjenica da danas moderna farmacija teži kako produljenju života tako i povećanju njegove kvalitete. Iz tog je razloga danas pred zdravstvenim djelatnicima zadatak promicati zdrav način života i samoliječenje. Osim toga važna je i uloga farmaceutske industrije čiji je zadatak učiniti dostupnijim bezreceptne lijekove stanovništvu.

Prije nekoliko dana, ministrica gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva i obrta, Martina Dalić, spominjala je mogućnost nekih poreznih rasterećenja u idućem razdoblju. Mislite li da postoji šansa da se smanji porez na dodanu vrijednost za bezreceptne lijekove?

U komunikaciji sa nadležnim državnim tijelima Hrvatska udruga proizvođača bezreceptnih proizvoda (HUPBR), neprekidno ponavlja kako je važno izjednačiti stopu poreza na dodanu vrijednost (PDV) receptnih lijekova (onih na trošak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje) koja sada iznosi 5% te bezreceptnih lijekova i medicinskih proizvoda koja sada iznosi 25%. Porez na dodanu vrijednost, koji se obračunava na maloprodajnu cijenu lijeka zajedno s ljekarničkom maržom, u startu čini lijekove u Hrvatskoj nedostupnijima nego što bi bio javnozdravstveni interes. Republika Hrvatska jedna je od rijetkih zemalja u Europi u kojoj su lijekovi bez recepta oporezivani najvišom stopom PDV-a. Za razliku od toga, najčešća europska praksa je da se svi lijekovi oporezuju jedinstvenom, nižom poreznom stopom. Na taj način zadovoljava se načelo jednake porezne stope za jednake vrste isporuka u sustavu PDV-a (svi lijekovi trebaju imati jednaku stopu). Na tom načelu počiva sustav PDV-a u Europskoj uniji i sve bi se članice trebale rukovoditi tim principom. Jednaki PDV tretman receptnih i bezreceptnih lijekova i medicinskih proizvoda prepoznala je 21 članica Europske unije, uključujući i sve Republici Hrvatskoj primarne referentne zemlje za određivanje cijene lijekova na veliko. Ono što je važno dodatno istaknuti je da visina PDV-a u nama susjednim zemljama kao i referentnim zemljama je značajno niža. Primjerice u Italiji je stopa bezreceptnih lijekova niža za 15%, u Sloveniji za 15.5%, a u Češkoj za 10% u odnosu na Hrvatsku. Uz to, u Mađarskoj i Austriji razlika u stopi je 20% odnosno 15%. U Srbiji te Bosni i Hercegovini također su značajno niže stope PDV-a, a razlika u stopi je 15% odnosno 8%. Hrvatski pacijenti stoga često kupuju bezreceptne lijekove upravo u susjednim zemljama umjesto u Hrvatskoj čime propuštamo porez na potrošnju uprihoditi u nacionalni proračun.

Krajem veljače ove godine, predstavljen je i HUPBR-ov "Priručnik za samoliječenje” za ljekarnike, s ciljem poboljšanja kvalitete savjeta pacijentima. Imate li u planu izdavanje priručnika za samoliječenje koji bi bio prilagođen za pacijente?  

Priručnik za samoliječenje  prva je i sveobuhvatna publikacija koja je usmjerena na podizanje  kvalitete savjeta pacijentima današnjih i budućih ljekarnika. Priručnik opsegom i kvalitetom sadržaja predstavlja jedinstveno izdanje i izvan granica Hrvatske, a rezultat je suradnje velike skupine ljekarnika s iznimnim iskustvom svakodnevnoga rada s pacijentima, predstavnika farmaceutske industrije, liječnika obiteljske medicine te Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode, Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske ljekarničke komore i Hrvatskog farmaceutskog društva. Povratne informacije od strane farmaceuta i farmaceutskih tehničara iz ljekarni su sjajne i traži se primjerak više. Trenutno HUPBR radi na on-line verziji priručnika za ljekarne, a u pripremi je i drugo izdanje istog. U HUPBR-u razmišljamo i o publikaciji koja bi adresirala potrebe pacijenata za edukacijom i boljem razumijevanjem samoliječenja kao takvog.

I za kraj, koje su opasnosti samoliječenja te kako ih izbjegnuti?

Pacijenti su danas jako izloženi informacijama putem medija, brže se i lakše odlučuju samoliječiti, no istovremeno su zbunjeni pa postavljaju pitanja o bezreceptnim lijekovima koji se reklamiraju. Informacije o bezreceptnim proizvodima i samoliječenju manjih zdravstvenih tegoba lako su dostupne pacijentima, no prosječni pacijent ih ne može kvalitetno interpretirati zbog neznanja i neiskustva. Važno je reći kako je ljekarna jedino pravo mjesto za riješiti nedoumice, ljekarnički timovi su vrhunski educirani za savjetovanje o samoliječenju, terapijskim mogućnostima, načinu života te procjeni u kojim situacijama samoliječenje nije izbor, nego je potrebno pacijenta uputiti liječniku.

Razgovor vodio:
Mr. sc. Dean Delić, dr. med.