Centri A-Z
Forum
Bolesti i stanja
- Akne
- Alergije
- Astma
- Atopijski dermatitis
- Cjepiva
- Genitalne bradavice
- Kontaktne leće
- Kontracepcija
- Psorijaza
- Rak debelog crijeva
- Rak dojke
Specijalizacije - medicina
- Dermatovenerologija
- Dječja psihologija
- Estetsko-korektivna dermatologija
- Ginekologija i opstetricija
- HRABRI - forum za zaštitu djece
- Oftalmologija
- Pedijatrija
Specijalizacije - stomatologija
Prikaži sveBiljka bunika ili crna bunika
Biljka bunika ili crna bunika (Hyoscyamus niger) pripada porodici pomoćnice – Solanaceae. Toj porodici pripada veći broj otrovnih vrsta koje sadrže alkaloide tropanske strukture (hiosciamin, atropin, apoatropin, beladonin i skopolamin).
Bunika raste kao korov na zapuštenim mjestima, na neobrađenim poljima, uz putove i ograde, na tlu s obiljem nirata. Može narasti do 1 metra visine, s jednostavnom ili razgranatom stabljikom. Listovi su duboko nazubljeni. Ima žućkaste cvjetove s mrežastim ljubičastim žilama na laticama. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Površina cijele biljke je vunasta i ljepljiva, neugodna mirisa.
Kao otrovna i opasna biljka bila je poznata još u starom vijeku. U srednjem se vijeku rabila za umirenje i i uspavljivanje (zbog relativno visokog sadržaja skopolamina). Bila je sastavni dio ljubavnih napitaka i masti vještica. Zlorabila se pri mnogim čarolijama, spominje se kao otrov u Hamletu, a i smrt Julije povezuje se s napitkom spravljenim s bunikom. Zbog takve primjene dugo je bila izvan terapijske primjene, no danas je uvrštena u Europsku farmakopeju. Suvremena fitoterapija pripravke iz lista crne bunike rabi u strogo kontroliranim dozama, kao sastavni dio sredstava protiv astme (astma-cigarete). Osim ekstrakata i danas se izrađuje ulje bunike koje se u nekim krajevima rabi za utrljavanje protiv reumatskih i drugih bolova.
Bunika se često povezuje s velebiljem (Atropa belladonna) budući da pripadaju istoj porodici i sadrže slične sastojke. U nekim knjigama se čak Atropa belladonna na hrvatskom pogrešno naziva bun ili velika bunika. Obje su biljke raširene u flori naše zemlje. Velebilje naraste do 2 metra visine, ima velike, jajolike listove cjelovitog ruba. Ljubičastosmeđi cjevasti, obješeni cvjetovi razvijaju se pojedinačno. Plod je sočna, crna, sjajna vrlo otrovna boba (smrtna doza kod djece je 3-4 pojedene bobe, a kod odraslih 10-15 boba).
Zbog sadržaja otrovnih alkaloida bunika i velebilje izazivaju egzaltacije, halucinacije i delirij, a otrov se može apsorbirati i kroz kožu. Prvi, najtipičniji simptom djelovanja tropanskih alkaloida privremeni je gubitak pamćenja. Znakovi trovanja nastupaju vrlo brzo – javlja se crvenilo u licu, ubrzani puls, suhoća u ustima, žeđ, nemir i osjećaj euforije, poriv za brzim govorenjem, halucinacije i delirij. Nastupaju i probavni poremećaji, omaglica, povraćanje, teškoće pri disanju, izražen je simptom raširenih zjenica sa smetnjama vida. Otrovati se mogu i osobe jedući ptice (npr. prepelice) ili puževe koji se hrane tim biljkama. Kod otrovanja potrebna je hitna liječnička intervencija, izazivanje povraćanja, ispiranje želuca i davanje protuotrova.
Literatura:
- Danica Kuštrak: Farmakognozija - Fitofarmacija, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2005.
- Ljubiša Grlić: Svijet halucinogenih droga, Globus, Zagreb, 1989.
- Ljubiša Grlić: 99 jestivih i otrovnih boba, Prosvjeta, Zagreb, 1984.
Zadnja izmjena: 27.08.2019.
