Eksperimentalni lijek za multiplu sklerozu pokazao obećavajuće rezultate
Prema rezultatima treće faze kliničkog istraživanja koje je provedeno na 1.088 bolesnika u dobi od 18 do 55 godina, koji su imali relapsno-remitentnu mutiplu sklerozu, izgleda da novi oralni lijek za relapsno-remitentnu multiplu sklerozu, teriflunomid, smanjuje učestalost relapsa multiple skleroze te napredovanje pogoršanja stanja.
Bolesnici koji su sudjelovali u istraživanju uzimali su 7 ili 14 miligrama teriflunomida ili placebo, jednom dnevno, tijekom više od dvije godine.
Nakon izvjesnog vremena pokazalo se da u usporedbi s bolesnicima koji su uzimali placebo, bolesnici koji su uzimali teriflunomid imali su za 31 posto manju učestalost relapsa multiple skleroze, bez obzira na to koju su od dviju navedenih doza lijeka dobivali.
Znanstvenici ističu da su ovo vrlo dobri rezultati ne samo zato što je lijek učinkovit, već zato što je i vrlo siguran.
Naime u osnovi su ispitanici jako dobro podnosili lijek teriflunomid, a najčešće nuspojave koje su se javljale tijekom njegove primjene bile su proljev, mučnina i stanjivanje kose.
Većina lijekova koji se primjenjuju za liječenje multiple skleroze su injekcije, stoga postojanje opcije oralne terapije je uvijek dobra stvar, ističu znanstvenici.
"Relapsno-remitentna multipla skleroza (RRMS)
Kod relapsno-remitentne multiple skleroze (RRMS) javljaju se faze pogoršanja odnosno akutni napadi (šubovi, egzacerbacije, relapsi) za vrijeme kojih dolazi do pojave novih simptoma ili se već postojeći simptomi pogoršaju. Egzacerbacije nastupaju u vremenu od nekoliko dana ili 1-2 tjedna, traju jedan do tri mjeseca i praćene su remisijama, razdobljima povlačenja bolesti, u kojima se stanje bolesnika vraća na ono koje je postojalo prije pogoršanja bolesti, ili može zaostati određeno manje oštećenje. Između šubova nema napredovanja bolesti. Razmak između dva maha bolesti može trajati samo nekoliko mjeseci, no najčešće iznosi 1-2 godine, a mogu se očekivati i znatno duža razdoblja. U 70-80% oboljelih prvi napad povlači se bez vidljivih posljedica. Drugi napad dolazi u nepredvidivom roku; u otprilike 25% oboljelih stanje se pogoršava godinu dana nakon početka bolesti, a u 5% bolesnika mnogo kasnije – nakon deset i više godina. Egzacerbacije su češće u prvim godinama bolesti, njihovo je trajanje općenito duže od početnog napada, s tendencijom da se s vremenom i produži. Broj egzacerbacija ne utječe na stupanj invalidnosti. Poremećaji funkcije osjeta i moždanih živaca, uključujući vidni živac, povlače se brže od motoričkih smetnji.
"
Izvor:
New England Journal of Medicine