19.10.2005. 16:36

znate što, ja ću se ubiti. dosta mi je svega. ne znam uopće kako da se izrazim, k vragu! čini mi se da sam fulala faks. i što ću sad? kad počnu ispiti samo ću padati. najgore od svega je što sam lijenčina. ne mogu se uopće skoncentrirati na učenje. ta matematika je tako dosadna! da bar mogu zaspati i nikad se više ne probuditi. zašto ljudi moraju umirati? zašto nas ljudi koje volimo napuštaju? jesam li ja stvarno tolika budala pa me bližnji otkantaju i umru? i zašto postoje pedofili? zašto se moraju motati po željezničkom kolodvoru i vrebati djevojčice koje same sjede na klupi? život je grozan. i dosta mi je više i antidepresiva i svega! i kako da k vragu kažem psihiću da sam još uvijek u totalnoj komi, a on se toliko trudi oko mene? ma ja sam propali slučaj. bolje da me nema. samo ne mogu odlučiti - žilet, tablete, uže oko vrata...ili neka kombinacija? da me bar mama može zagrliti i dugo, čvrsto držati. ali to je nemoguće. ma glupi život. smrt je bolja. onda bismo opet bile skupa. moram se ubiti, to je jedini izlaz. zašto život tako boli? "umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova, al ni živjeti baš nije novije" do vraga i sve. mislim da mi fali još malo da totalno ugušim taj glupi nagon za životom. jedino me on koči. i što ako su svi oni umrli zbog mene? tako mi se plače. ali sramim se plakati. da me bar netko dobar zagrli. a ne tamo neki idiot... ma ja ću se stvarno ubiti. molim Vas, recite mi da je to u redu, jer ja više ne mogu izdržati. kako boli... to nije normalno, HOĆU DA PRESTANE! hoću da prestane, molim Vas neka prestane! molim Vas neka prestane