Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.
Broj tema: 180 | Broj poruka: 672
Savjetodavna linija, za djecu
Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72
Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje
|
Autor
|
Poruka
|
|
Marko
|
07.05.2005. 22:21
Vidio sam par poruka koje nemaju veze sa zlostavljanjem i zanemarivanjem djece ali stvarno ničeg sličnog na internetu nema pa bi vas zamolio za par savjeta. U dobi od šest godina moja mama je počinila samoubojstvo. Naravno da mi je to tata tajio sve do moje 13 godine. Situacija u kuci je postala grozna jer moj tata se nije znao bas snaci sa situacijiom pa me je odveo kod psihologa. Psiholog je rješio moje stanje na neko vrijeme ali to nije bilo dovljno, naime i prije kga saznanja o načcinu smrti moje mame u skoli su mi govorili da mi se mama ubila ali ja to nisam htio vjerovati. Kada sam ja to saznao to se prosirilo i po skoli. Prijatelji su me poceli izbjegavati jer su mislili da sam lud. Kada sam krenuo u srednju skolu u drugi grad i tamo se sznala istina samo sto su zeznaja postala intenzivnija i gora. Prijatelja dakako nemam pa sam stalno doma sam. Imam divnog tatu ali jednostavno sa njim ne mogu razgovarati a kod psihologa mi se neda jer pretpostavljam da bi mi govorio sve što je govorio i do sada. Ako mi moze neko odgovoriti na moj maili zbog lakseg mog odgovora Vama!!!!
PUNO HVALA UNAPRIJED!!!
|
|
Marija Krmek, prof.
|
12.05.2005. 14:50
Dragi Marko,
Izgubiti mamu je jako teško i tužno, osobito izgubiti mamu kad si malo dijete kao što si ti bio. Ne znati pouzdano kako ti je mama umrla, ne znati kome vjerovati: tati ili kolegama u školi i još uz to imati kolege koji te ne razumiju i zagorčavaju ti život – sigurna sam da je to izuzetno teško i bolno iskustvo. Zapravo, mislim da je to preteško da bi se bilo tko mogao sam s time nositi. Iako ističeš kako misliš da ti psiholog ne bi pomogao, ja bih ti ipak preporučila da potražiš stručnu pomoć psihologa. Možeš probati pronaći drugog psihologa, budući ti nije odgovarao pristup ovoga kod kojeg si išao dosad. Jer, i psiholozi se razlikuju i po svojim edukacijama, usmjerenjima, osobinama ličnosti, pristupu klijentu… Mislim da bi bilo izuzetno važno da pronađeš nekog tko odgovara tvom senzibilitetu i tko bi pomogao tebi i tvom tati da se bolje razumijete te da pomognete jedan drugom.
Ako imaš još pitanja, slobodno ih napiši, ja ću se potruditi što je prije moguće odgovoriti ti. Ili ako nekad poželiš razgovarati s nekim, možeš i nazvati Hrabri telefon na besplatan broj 0800 0800.
Puno pozdrava…
|
|
Marko
|
03.06.2005. 12:23
Puno hvala na danom odogvoru. Imam novi problem a to je kao i kod mnogih mojih vršnjaka kraj školske godine. Šanse da padnem razred su vrlo velike.Užasno me opterećuje kako će na to reagirati obitelj i oklina. to sam rekao tati koji je na moje čuđenje to dobro prihvatio. No moj problem nije u tome. Pravi je problem je u tome što mi se sve nakupilo iz razloga što kada bi krenuo učiti jednostavno nisam mogao previše sam se brinuo oko drugih problema i nisam se mogao koncentrirati. Isto tako počele su me mučiti nočne more oko moje prošlosti. Sve sam rekao tati i rekao je da ćemo opet ići psihilogu što meni predstavlja proble. Doktrica bi trebala dati uputnicom i sa tom uputnicom bi išli kod psihologinje kod koje smo već bili a ona meni nije baš dobra. Prije smo išli k,od privatnog psihologa ona je bila dobra ali tata i ja si to više nismo mogli priuštiti.
|
|
Marija Krmek, prof.
|
19.12.2005. 11:56
Dragi Marko,
oprosti što odgovor kasni. Uz sve što si napisao, mislim da bi bilo jako važno da ponovno ideš kod psihologa. O ovim temama je teško razgovarati mailom. Probaj se posavjetovati s tatom, možda iz razgovora s njim otkriješ da dosadašnji psiholog ima i dobrih karakteristika, a ako ne onda možete razmisliti da pronađete drugu zdravstvenu ustanovu u kojoj također postoji psiholog kod kojeg možeš otići. Želim ti puno sreće...
|
