Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.
Broj tema: 180 | Broj poruka: 672
Savjetodavna linija, za djecu
Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72
Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje
|
Autor
|
Poruka
|
|
anonimna
|
29.05.2005. 12:46
Imam jedan problem. Trenutačno sam završila srednju školu i ne znam kako i kuda dalje. Namjeravam upisati faks, ali sumnjam da će mi uspijeti. Uz to mući me i nešto drugo. Kod kuće trpim psihičko zlostavljanje od svog djeda. Svaki dan slušam viku, omalovažavanje,... Inače sam dijete samohrane majke. Otac mi je umro kad sam imala 2 godine i ne preostaje mi drugo nego to trpjeti i dalje jer nemam kamo. Zbog svega toga poćela sam razmišljati o suicidu. Ponekad mi se to čini jedinim riješenjem za mene, ali i za moju okolinu. Čak sam i razmišljala o uzimanju doga, ali iz iskustva mojih prijetelja znam da je to samo prolazno riješenje i dobar osjećaj.
Ako ima tko da mi odgovori, jako sam mu zahvalna.
|
|
nana
|
10.06.2005. 11:12
draga anonimna,18 su najljepše godine u životu mladog čovjeka i moraš naći nešto lijepo u njima u čemu ćeš uživati.Nemoj dozvoliti djedu da ti uništi samopouzdanje.Imaj na umu cijelo vrijeme da si ti mlada žena koja će uskoro biti van dometa njegovom vrijeđanju.U tvojim godinama i ja sam imala slične probleme(ne sa djedom već sa ocem) no o samoubojstvu nikad nisam razmišljala već sam tražila izlaz iz te situacije.Našla sam si stan od 20 m2 živila vrlo skromno skoro 2 godine.Skromno ,ali zadovoljno.Danas sam udana imam sina i predivan odnos sa ocem.Hoću ti reći da se i ljudi i situacije u životu mjenjaju.Danas ti je loše a već sutra može biti puno puno bolje.Strpljen spašen!
|
|
Marija Krmek, prof.
|
10.06.2005. 14:46
Draga anonimna,
sigurna sam da je iznimno teško trpjeti stalno nečije vikanje i omalovažavanje. Čini mi se da se osjećaš bespomoćno jer ti izgleda da ne možeš ništa učiniti kako bi se stvari u tvom životu promijenile. A uz to još ne imati tatu koji bi ti možda pomogao proći kroz teško razdoblje, a još i razmišljati koji fakultet upisati i učiti, uistinu nije lako. Ali, kako si već i sama napisala, u drogi i sličnim stvarima nije rješenje. Isto tako, ni suicid ne bi ništa riješio, to bi također bio samo drugi način bježanja od stvarnosti i problema.
Možda bi bilo dobro, ako možeš, da porazgovaraš s mamom o svemu što te muči. Možda će te ona razumjeti, pružiti ti podršku i pomoći ti da nađeš prikladno rješenje. Ali, uz to, mislim da bi bilo nužno da potražiš stručnu pomoć. Mislim da je teško nositi se sama sa svim problemima i teškim osjećajima koje si opisala. Zato mi se čini da bi bilo jako važno da odeš kod psihologa ili psihijatra. Ne znam gdje živiš pa ti ovako ne mogu preporučiti nekoga, ali molim te slobodno nazovi naš besplatni i anonimni telefon 0800 0800 i naši volonteri će ti predložiti gdje se možeš obratiti s obzirom na tvoje mjesto stanovanja.
Želim ti puno sreće, snage i hrabrosti u nošenju sa svim teškim situacijama, te ti želim da upišeš fakultet koji izabereš.
Srdačan pozdrav
|
