|
voodoo child
|
14.07.2005. 00:28
Za početak, bio sam fizičko-psihički zlostavljana osoba sve do ranog puberteta.
Sve je počelo prije mog rođenje, udajom mojih roditelja.
U ovom slučaju, otac je zlostavljao svoju djecu, i suprugu.
Sad su ti problemi prošli, roditelji su se mukom razveli...ali još osjećam posljedice, negativne posljedice.
Naime, čuo sam da zlostavljana djeca mogu život nastaviti apsolutno normalno, bez ikakvih poteškoće zbog onog što im se dogodilo.
Ja imam velikih problema, (možda i nisu toliko veliki, ali za mene jesu) s učenjem, komunikacijom s ljudima. Da budem malo određenije, uskoro zavaršavam srednju školu, i velikih problema s učenjem, ne mogu nikako započeti, nešto me koči, kad počnem uciti, radim sve samo da bi to izbjegao, čak i pospremam sobu, a to mrzim. Trebam neki savjet kako početi učiti, nije problem u "ucenje", zato jer lako pamtim informacije, i vrlo visoko "snalaženje u novim situacijama".
Drugi problem je taj da nisam još imao nijednu (ljubavnu) vezu, i sve više se mučim oko toga. Imam neki snažan osjecaj da cu biti odbijen, odbacen, zato jer ja trazim ozbiljnu i dugu vezu, a to znači da nemogu prići bilo kome, nego nekom posebnom. Možda je tu i problem to sto imam visoke kriterije, ali nemam apsolutno nikakvog iskustva, pa mi je i možda i bolja solucija da kad vidim nekoga, da se samo maknem u stranu, ali ovako nemam ništa izgubiti, a kad bi prišao, vjerovatno cu biti opet odbijen, a to ne želim.
I još nešto;
1)Da li se ljudska osobnost mijenja tokom njegova života, ili je cijeli život ista, jel nasljedna, ili sve varira od osobe do osobe.
2)Kakve su šanse da ja postanem kao svoj otac, mislim na zlostavljanje, i ostali uzas koji s tim dolazi...cuo sam da ima puno slučajeva gdje je dijete koje je bilo zlostavljano, da se i ono samo pretvorilo u još jednog zlostavljača.
|
|
Ivona
|
14.07.2005. 01:01
Heej...
kao prvo da ti kazem da taj tvoj "problem" u ucenju i meni se desavalo,i ja sam sve radila osim da uzmem knjigu da ucim (nekada mi se i sada to desi  ) ali sa vremenom je proslo i shvatila sam da prvo da treba da rscistim sama sa sobom da podijelim i organizujem svoje vrijeme,kada se uci a kada se radi nesto deseto...
Sada o ljubavi...heh posto sam zensko znam da je deckima cesto tesko da pridju djevojci jer se boje odbijanja,ali ako ne pokusas neces nikada znati da li ti ta djevojka odgovara,svako se boji odbijanja,a nema toga (ni djevojke ni decka) koji bar jednom nije bio odbijen,gledaj to na ovaj nacin:ako te odbije ne zna sta je propustila,i ona definitivno nije za tebe,ali nemoj da odustajes,zar zbog jedne cure da propustis cari zabavljanja,stoga stisni zube i pridji curi koja ti se svidi pa ces vidjeti sta ce biti,a svaki naredni put bit ce bolji i slobodnije ces prilaziti djevojkama....
evo kad me je krenulo sa ovim pisanjem da odgovorim i na ova posljednja dva.. Sanse da postanes kao svoj otac su jako male,bar po mom misljenju mi kreiramo svoju licnost,svoju osobnost,tj.mi smo onakvi kakvi mi zelimo da budemo.Stoga nemas razloga da se plasis,zivot te ne moze promijeniti samo se trebas postaviti prema njemu na pravi nacin...
Evo ja se izdavah savjeta,vjerovatno zbog raspolozenja,ali nema veze nadam se da sam ti bar malo pomogla...Pussa
|
|
Free as a bird
|
17.07.2005. 21:53
Hej!
Razumijem te u većini stvari koje si napisao. Što se tiće učenja, pokušaj naći razlog zbog kojeg ti je to teško. Sam si napisao da nije problem u samom učenju, ali ako uskoro završavaš srednju školu i namjeravaš upisati fakultet, možda te baš to koči.Normalno je da te strah faksa i svega što on nosi, ali isto tako je moguće da sam sebe zbog nečega kočiš... Pokušaj pojmiti činjenicu da možeš sve što poželiš, i da nikakve granice ne postoje, osim onih koje si sam odrediš!
Što se tiće ljubavi, doći će vrijeme kad ćeš se uspjeti nekome otvoriti, samo si daj vremena, vjerojatno jednostavno nisi još spreman. Naravno da se bojiš odbacivanja jer vjerujem da ne želiš proživljavati i u svojoj vezi ono što si već jednom vidio u braku svojih roditelja, i da se ne želiš opet osjećati odbačeno i nevažno. Iskreno vjerujem da nikada nećeš postati kao svoj otac jer vidim da imaš želju nači način da riješiš svoje probleme. Savjetujem ti da se pokušaš nekome povjeriti, možda nekome u svojoj školi, psihologu... Mislim da je jako važno da se riješiš negativnih stvari koje si nažalost vidio i doživio u svom djetinjstvu, ali i da nađeš oslonac i potporu u nekome.
Želim ti puno sreće u životu i nadam se da sam ti bar malo pomogla!
|
|
Klaudija
|
18.07.2005. 22:45
Ciao!
I mene su nedavno mučili takvi problemi. Znam, bojiš se da će te cura kojoj ćeš prići odbiti, ali vjerujuj mi ta koja te odbija nije za tebe. Svatko sebi nađe svog partera, stoga su i tebi na raspolaganju sve šanse da ju nađeš. Pa svatko je bio jednom, dvaput ili više puta odbijen, ali sve ja to za ljude. A što se tiće tvojih problema u pogledu s djetinjstvom, savjetovala bih ti da sa nekom o tome poprićaš. Probaj o tome razgovarati sa svojim prijateljem ili prijateljicom. Nemoj se bojati da ćeš postati kao otac. Ako ti je on otac ne znači da mu ti moraš baš u svemu sličiti i biti kao on.
Nadam se da sam ti uspijela malo pomoći.
Želim ti puno sreće u životu i puno ljubavi!
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
07.01.2020. 19:20
Dragi Aleksandre,
hvala što ste nam svojim javljanjem ukazali povjerenje. Ako sam Vas dobro razumjela, nedavno ste imali spolni odnos s djevojkom i brinu Vas učinkovitost i nuspojave kontracepcijske tablete koju je potom uzela. S obzirom na to da su Vaša pitanja medicinske prirode, a Hrabri telefon je savjetodavna linija koja pruža pomoć i podršku djeci i roditeljima u vezi različitih teškoća s kojima se suočavaju, nismo Vam u mogućnosti dati odgovor. Voljela bih Vas potaknuti da se posavjetujete s liječnikom vezano uz brige koje Vam se javljaju. Ako u budućnosti budete imali pitanja vezana uz dječji razvoj ili dobrobit, tu smo za Vas.
Lijepi pozdrav,
Vaš Hrabri telefon
|
