Svrab (šuga, scabies)

Svrab, šuga ili scabies je parazitarno kožno oboljenje uzrokovano grinjom Sarcoptes scabiei var. hominis (Acarus scabiei), obligatnim ljudskim parazitom koji živi u izrovanim tunelima u vanjskom (rožnatom) sloju epidermisa kože. Obično se bolesnici sa svrabom žale na jak svrbež koji je najjači noću te pojavu crvenog osipa na mjestima koja se grebu.

Grinja Sarcoptes scabiei (šugarac) nevidljiva je prostim okom, ima okruglasto, plosnato tijelo, s četiri para nogu, dva para prednjih i dva para stražnjih nogu, od kojih prednje imaju jastučiće za prisisavanje, a stražnje imaju duge dlake za potiskivanje. Hrani se keratinom iz epidermisa. Ženka je veličine od 0,3 do 0,4 milimetara, dok je mužjak upola manji. Infestaciju prvenstveno uzrokuje ženka. Ženka živi 4 do 5 tjedana i kroz to vrijeme dnevno polaže 3 do 4 jaja. Iz njih se za 3 do 5 dana izvale ličinke, koje također žive u koži, presvlače se, prelaze u nimfe, a za 8 do 17 dana sazrijevaju u ženke i mužjake. Množeći se brzo, šugarci neprestano kopaju nove kanaliće (rovove), što čovjek osjeća kao svrbež. Noću, u toplini zagrijane postelje, njihova aktivnost postaje življa, a svrbež nesnosan, pa se čovjek češe i pri tom često raščeše i sekundarno inficira kožu. 

Do zaraze dolazi dolazi prijenosom oplođene ženke ili nimfe direktnim kontaktom s čovjeka na čovjeka, a rjeđe posredstvom posteljine, rublja ili odjeće. Vjerojatno također dolazi do prijenosa životinjama i posrednicima. Svakako treba reći da bi došlo do prijenosa infekcije, kontakt mora biti dugotrajan. Širenju epidemije općenito pogoduju loše socijalno-ekonomske prilike i nizak higijenski standard. Inače, primarni čimbenik rizika je prenapućenost. Svrab je česta pojava diljem svijeta, a infekcijom su zahvaćeni ljudi svih rasa i društvenih slojeva.

Simptomi svraba

Da bi došlo do pojave simptoma svraba može proći između 4 do 6 tjedana od kontakta sa zaraženom osobom. No treba spomenuti da zaražena osoba može zaraziti druge osobe čak i kada nema simptome svraba. Ukoliko je osoba već prije imala svrab, simptomi se mogu javiti u roku od 1 do 4 dana. Glavni simptomi infekcije su jak svrbež, posebice noću, te pojava crvenog osipa na mjestima koja se grebu. Smatra se da je za navedene simptome odgovorna senzitizacija (vrsta alergijske reakcije) na bjelančevine i izmet šugarca. U male djece i starijih osoba svrbež je intenzivniji.

Kod klasičnog svraba na početku dolazi do pojave eritematoznih papula (čvorić) između prstiju, na fleksornim površina zglavka i lakta, u pazusima, oko struka ili na donjem dijelu stražnjice. Papule se mogu proširiti na gotovo bilo koji dio tijela, uključujući dojke i penis. Glava (vlasište iza uški), lice, vrat, dlanovi i tabani obično su zahvaćeni u dojenčadi i vrlo male djece. Za svrab je karakteristično stvaranje kanalića (rovova) koji se vide u obliku sitnih, izvijuganih i blago ljuskastih linija koje su dugačke nekoliko milimetara do 1 centimetra. Na jednom od krajeva kanalića često se vidi mali crni čvorić ili crna točka, što je u biti sam šugarac.

U osoba s oslabljenim imunosnim sustavom (poput oboljelih od AIDS-a ili bolesnika na imunosupresivnoj terapiji) može doći do razvoja norveškog ili inkrustriranog svraba koji nastaje usljed poremećenog imunosnog odgovora domaćina, dozvoljavajući grinjama da se razmnožavaju i dosegnu broj od nekoliko milijuna.

Jednako tako, postoje i nodularni i bulozni svrab koji se češće javljaju u male djece i dojenčadi. Scabies incognito je oblik koji nastaje zbog lokalne primjene kortikosteroida.

Glavna komplikacija svraba je sekundarna infekcija bakterijama kao što su Staphylococcus aureus ili beta-hemolitički streptokok. Ponekad bakterijske infekcije kože mogu dovesti do upale bubrega znane kao poststreptokokni glomerulonefritis.

Dijagnosticiranje svraba

Dijagnoza svraba se utvrđuje na temelju karakterističnog svrbeža i opisanih promjena na predilekcijskim lokalizacijama, a potvrđuje se nalazom uzročnika, jajašaca ili fekalnog materijala u strugotini lezija (papule, kanalići).

Liječenje svraba

Za liječenje svraba koriste se lokalni i peroralni skabicidi. Za lokalnu primjenu 5% permetrin krema (Elimite) je lijek prvog izbora. Inače permetrin je zamjenio standardnu i vrlo učinkovitu terapiju za liječenje svraba, 1% gama benzen heksaklorid (Lindane) jer su klinička istraživanja pokazala da je permetrin učinkovitiji te manje toksičan.

Obzirom da se 1% gama benzen heksaklorid (Lindane) apsorbira kroz kožu, njegova višestruka primjena može biti toksična, te se zbog toga ne preporuča njegova primjena u dojenčadi, male djece, trudnica ili dojilja.

Ostali preparati koji se koriste za liječenje svraba su benzil benzoat, krotamiton te preparati sumpora. 

Svakako treba istaknuti da se zaražene osobe i osobe koje su s njima u bliskom kontaktu (uključujući i spolne partnere) trebaju liječiti istovremeno, bez obzira jesu li simptomi bolesti prisutni. Također, lijek se mora aplicirati po cijeloj koži.

Prevencija svraba

Primarna prevencija svraba najbolje se postiže dobrim higijenskim navikama, osobnom higijenom, redovitim pranjem odjeće, rublja, ručnika i posteljine. Dok su za sekundarnu prevenciju svraba ključni identifikacija i liječenje zaraženih osoba, članova njihovih obitelji, te spolnih partnera. U slučaju izbijanja epidemije treba istodobno liječiti zaražene osobe i sve osobe koje su bile u kontaktu s njima.

Literatura:

1. Murray PR, Rosenthal KS, Pfaller MA. Medical Microbiology. 7th Edition, Elsevier Saunders 2013;823-824.
2. Wolff K, Johnson RA, Saavedra AP. Fitzpatrick's Color Atlas and Synopsis of Clinical Dermatology. 7th Edition, McGraw Hil 2013;710-716.
3. Robert S. Porter, Justin L. Kaplan.The Merck Manual of Diagnosis and Therapy. 19th Edition, Merck Publishing Group 2011;712-714.
4. Centers for Disease Control and Prevention. Scabies Frequently Asked Questions 2010.
5. Richter B. Medicinska parasitologija. V dopunjeno izdanje, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1991;151.