Poremećaj prekomjernog jedenja

Pod terminom poremećaj prekomjernog jedenja podrazumijeva se prekomjerno konzumiranje hrane koje je uslijedilo kao reakcija na emocionalno stresne događaje. Kod ovog poremećaja se ne primjenjuju nikakve metode "čišćenja".

Epidemiologija poremećaja prekomjernog jedenja

Poremećaj prekomjernog jedenja javlja se najčešće u pretilih osoba. Osobe s ovim poremećajem su starije dobi od osoba oboljelih od anoreksije nervoze i bulimije nervoze, a polovicu oboljelih čine osobe muškog spola.

Oko 50% osoba s ovim poremećajem pati od depresije, dok je to slučaj sa samo 5% pretilih osoba koje ne jedu prekomjerno.

Etiologija poremećaja prekomjernog jedenja

Pravi uzrok ovog poremećaja nije poznat, ali se dovodi u vezu s različitim emocionalno stresnim događajima kao što su npr. razdvajanje, nesreće, kirurške operacije itd..

Dijagnosticiranje poremećaja prekomjernog jedenja

Pretilost, sama za sebe, uključena je u MKB-10 kao poremećaj općeg zdravstvenog stanja, no u DSM-IV se ne pojavljuje, budući da nije utvrđeno da je ona neophodno povezana s psihološkim sindromom ili sindromom ponašanja. Međutim, ako su u pojedinom slučaju gojaznosti psihološki čimbenici važni u etiologiji slučaja, to treba biti navedeno kao prisutnost psiholoških čimbenika koji utječu na zdravstveno stanje.

Psihološki čimbenici ili čimbenici u ponašanju imaju potencijalnu ulogu u kliničkoj slici ili liječenju gotovo svakog općeg zdravstvenog stanja. Ovu kategoriju treba primjenjivati samo na one situacije u kojima psihološki čimbenici imaju klinički značajan utjecaj na tijek ili ishod općeg zdravstvenog stanja ili značajno povisuju rizik nepovoljnog ishoda. Moraju postojati razumni pokazatelji veze psiholoških čimbenika i općeg zdravstvenog stanja, iako često nije moguće pokazati izravnu uzročno-posljedičnu povezanost ili mehanizme te veze.

Psihološki čimbenici i čimbenici u ponašanju mogu utjecati na tijek gotovo svake važnije kategorije bolesti, uključujući kardiovaskularne, gastrointestinalna, neoplastična, neurološka, pulmonalna, renalna i reumatološka stanja.

Prema DSM-IV, dijagnoza psihološki čimbenici utječu na opće zdravstveno stanje šifrira se na osi I, a prateće opće zdravstveno stanje na osi III:

1. Postoji opće zdravstveno stanje (šifrirano na osi III).
2. Psihološki čimbenici nepovoljno utječu na opće zdravstveno stanje na jedan od sljedećih načina:
   • čimbenici su utjecali na tijek općeg zdravstvenog stanja što se vidi po bliskoj vremenskoj povezanosti psiholoških čimbenika i razvoja, pogoršanja ili zakašnjelog oporavka od općeg zdravstvenog stanja
   • čimbenici utječu na liječenje općeg zdravstvenog stanja
   • čimbenici stvaraju dodatni zdravstveni rizik
   • fiziološki odgovori na stres ubrzavaju ili pogoršavaju simptome općeg zdravstvenog stanja

Izabrati naziv koji se temelji na prirodi psiholoških čimbenika (ako postoji više od jednog čimbenika, treba odrediti najistaknutiji).

Popis psiholoških čimbenika: duševni poremećaj, psihološki simptomi, crte ličnosti i način suočavanja, neprilagođeno zdravstveno ponašanje (npr. prejedanje), fiziološki odgovor povezan sa stresom, drugi ili neodređeni čimbenici.

Klinička slika poremećaja prekomjernog jedenja

Uslijed prekomjernog konzumiranja hrane dolazi i do pretjeranog unosa kalorija, što za posljedicu ima povećanje tjelesne težine koja se klinički očituje kao pretilost ili gojaznost, tzv. "reaktivna pretilost".

Pretilost udružena s poremećajem prekomjernog jedenja može uzrokovati poremećaj općeg zdravstvenog stanja, međutim, najveća se pozornost posvećuje metaboličkim komplikacijama (inzulinska rezistencija, hiperlipoproteinemija, dijabetes, promjene štitnjače, nadbubrežne žlijezde i spolnih zlijezda).

Osim metaboličkih komplikacija, pretilost se može negativno reflektirati i na druge organske sustave: srce, pluća, krvne žile, lokomotorni sustav.

Liječenje poremećaja prekomjernog jedenja

Ne postoje standardni terapijski programi. Većina osoba tretira se konvencionalnim programima za mršavljenje koji se inače primjenjuju u liječenju pretilosti. Razvijeni su i posebni tretmani koji su zasnovani na terapiji bulimije nervoze, a obuhvaćaju psihoterapiju i farmakoterapiju.

Od farmakoterapijskih sredstava koriste se antidepresivi i sredstva za slabljenje apetita.

Premda su oba tretmana donekle učinkovita u kontroliranju prekomjernog jedenja, rezultati istraživanja upućuju da psihoterapija ima dugotrajniji učinak.