Ortodoncija, da ili ne, kada i zašto?

Suprotno uvriježenom stavu, ortodoncija nije sama sebi cilj. Estetski postavljeni zubi, samo su popratna pojava pravog zadatka ortodoncije - harmonizacije lica na uz pomoć optimalno postavljenih zubi, odnosa gornje i donje čeljusti spram njih i međusobno, kao i optimalno rasterećenje čeljusnog zgloba.

Indikacije za ortodontski zahvat su brojne i sežu do duboko u starost čovjeka, tako da dobna granica ne definira mogućnost ortodoncije nego vrstu terapijskog zahvata i konačni rezultat.

S obzirom na veliku učestalost razičitih poremećaja (anomalija) u rastu zubi, čeljusti, a posljedično i lica, obaveza je roditelja, da već u dobi od sedam godina dijete odvede na orijentacioni pregled kod ortodonta. Glavni razlog ovom pregledu su pojačane promjene rasta i razvoja, a pregled će vjerojatno uključivati i rendgenski snimak obje čeljusti (ortopan). Na ovaj način se u pravom trenutku uspostavlja dobar odnos s potencijalnim pacijentom, a iskusno oko specijaliste uočava nepravilnosti i određuje potrebne zahvate i ritam istih.

Zahvati u toj dobi kreću se u širokom spektru aktivnosti. Od jednostavnog praćenja u redovnim intervalima do indiciranja određenih naprava (najčešće mobilnih). Mobilne naprave najviše djeluju u sinhroniziranju rasta i razvoja cijelog kompleksa lica uključujući i same zubne lukove. Vrlo često nakon njih slijede razni oblici fiksnih naprava (bravica) kod kojih se unutar samog tretmana koriste i različiti elementi za pojačanje učinka. No o tome malo kasnije….

Potrebno je još naglasiti da prije kontakta s ortodontom valja dovesti higijenu usta i zubi na izvanrednu razinu da bi sve promjene bile uočljive, te da se ne pojavi problem održavanja higijene u trenutku kada je bilo koji ortodontski aparatić potreban.

U doba intenzivnog rasta i razvoja na raspolaganju su nam različite tehnike pristupa poput:

• jednofazne terapije mobilnim napravama – tzv. funkcionalne naprave;
• dvofazne terapije – kombinacija mobilne i fiksne terapije;
• kasniji tretman samo fiksnim napravama.

Prestankom intenzivnog rasta i razvoja napuštaju se funkcionalne (zadržava se samo poneki prijelazni oblik), a prelazi se uglavnom na fiksne naprave.

Od 16te godine, pa sve do duboko u starost, moderna ortodoncija nudi bezbroj naprava koje će zadovoljiti sve strane uključene u terapiju. Kako pacijenta u pogledu estetike i funkcioniranja za vrijeme nošenja naprave, tako i terapeuta u mogućnostima da uskladi pacijentov profil, zubne lukove i čeljusti. Nažalost, ponekad u terapijskom planu treba računati i na operativne zahvate na čeljusti, a koji se izvode kod jako teških i za našu populaciju rijetkih anomalija.

U kasnijoj dobi naša populacija vrlo često treba preprotetski ortodontski zahvat kako bi se postavilo preostale zube u što povoljniji položaj i učinilo ih vrijednim nosačima protetskog nadomjeska. Ortodontskim pomicanjem zuba se često poboljšava i klinički nalaz kod onih pacijenata koji imaju bolove i probleme sa žvačnim zglobom, ukoliko je taj problem dijelom uzrokovan položajem zuba.

Kod paradontozom zahvaćenih zuba koji su uslijed nepovoljnih žvačnih sila i/ili nedostatka kosti podlegli promjeni položaja i tako stvorili nepovoljne odnose za izradu bilo kakvog nadomjestka ortodonskom terapijom može se posložiti i pripremiti preostale zube za kvalitetan nadomjestak i dug vijek.

Gubitak zuba u ranom djetinjstvu, posebice u zoni centra žvakanja (najčešći primjer gubitak prvog trajnog molara), dovodi do smanjenja debljine kosti i gubitka visine zagriza tako da ni iskusan kirurg ne može stvoriti dovoljno mjesta za implantat. Međutim, ortodontskim postupkom pomicanja zuba, stvaranja kosti prirodnim putem i podizanjem zagriza ortodontskom terapijom i ovdje se može govoriti o benefitu ortodoncije u odrasloj populaciji.

Ukoliko je već jasno definirano od strane specijaliste da je fiksni ortodontski zahvat potreban na raspolaganju je, ovisno o dobi i vrsti poremećaja, ali i o osobnim željama pacijenta, cijela paleta fiksnih naprava:

• vidljive – metalne, estetske, samovezujuće bravice i sl.;
• nevidljive – bravice s unutarnje strane zuba (lingvalne bravice);
• dodatna terapijska pomagala poput mini vijak implanta, herbst, MARA i sličnih naprava koje smanjuju potrebu za kirurškim pristupom i povećavaju mogućnost obavljanja nekih zahvata.

Zaključno, može se reći da suvremena ortodoncija svoj status "kraljice stomatologije" sve više potvrđuje proširenjem terapijskih mogućnosti, koje, u većini slučajeva, još uvijek spadaju u najbiološkije metode danas dostupne.