Liječenje koštanih metastaza u bolesnica s uznapredovalim rakom dojke

Rak dojke najčešći je rak kod žena. Kod bolesnica s uznapredovalim rakom dojke najčešće sijelo presadnica (metastaza) su kosti; javljaju se u 65 do 75 posto bolesnica. Češće se javljaju kod bolesnica s hormonski pozitivnim rakom dojke.

Koštane metastaze mogu dovesti do prijeloma kostiju, bolova, smanjene pokretljivosti te hiperkalcemije - povišene razine kalcija u krvi. Također može doći do sindroma kompresije (pritiska) korijena živca ili leđne moždine. Sve navedeno rezultira pogoršanjem općeg stanja bolesnice. Stoga je briga o zdravlju kostiju važan element u liječenju uznapredovalog raka dojke.

U metabolizmu kostiju sudjeluju dvije vrste stanica: osteoblasti koji stvaraju kost te osteoklasti koji kost razgrađuju. Kod zdrave kosti ta su dva procesa u ravnoteži.

S obzirom na izgled na rendgenskoj snimci, razlikujemo osteolitične i osteoblastične metastaze. Kod osteolitičnih metastaza dolazi do destrukcije kosti, a kod osteoblastičnih do nastanka nove, ali slabije kosti. Kod raka dojke češće se radi o osteolitičnim promjenama.

Prvi znak koštanih metastaza je bol. U početku bol se može javljati povremeno, a potom se postupno pojačava i postaje stalna. Bol je jača noću, remeti spavanje što pridonosi umoru. Kako je kralježnica često prvo sijelo koštanih presadnica, jaka bol u leđima je čest znak metastaza. Kompresija leđne moždine uzrokovana pritiskom tumora, može oštetiti živce te zahtijeva hitno liječenje. Manifestira se slabošću udova, njihovom utrnulošću te smetnjama mokrenja. Kosti zahvaćene metastazama lako se lome i kod najmanje traume, čak i tijekom svakodnevnih aktivnosti. Iznenadna jaka bol može značiti prijelom kosti.

Prilikom razgradnje kostiju dolazi do otpuštanja kalcija u krvotok. Hiperkalcemija je povišena razina kalcija u krvi koja se manifestira zatvorom, mučninom, gubitkom apetita te jakom žeđi. Ukoliko se ne liječi, može dovesti do kome.

Najjednostavnije dijagnostičke metode otkrivanja koštanih metastaza su rendgen i scintigrafija kosti. Kompjuteriziranom tomografijom (CT) metastaze se mogu otkriti u ranijoj fazi u odnosu na rendgen. Još preciznija dijagnostička metoda su PET CT i magnetska rezonanca (MR). U krvi bolesnika s metastazama u kostima, osim kalcija, često je povišena i alkalna fosfataza kao pokazatelj aktivnosti promjena u kostima.

Bisfosfonati su skupina lijekova koja sprječava razgradnju kosti . U bolesnica s rakom dojke koji je metastazirao na kost, zaustavit će ili usporiti razgradnju kosti te posljedično smanjiti pojavu komplikacija koštanih metastaza.  Ovi lijekovi daju se u obliku tableta (ibandronat,  klodronat, alendronat) ili putem  intravenske infuzije (pamidronat, zoledronatna kiselina).

Vitamin D i preparati kalcija se često koriste uz bisfosfonate kao potporno liječenje. Uz to, potrebna je promjena životnog stila, bez konzumiranja alkohola i cigareta te redovita fizička aktivnost.

Studije su pokazale da primjena bisfosfonata u bolesnica s koštanim metastazama raka dojke smanjuje rizik nastanka komplikacija koštanih metastaza. Pritom se misli na prijelom kosti, kompresiju leđne moždine, potrebu za kirurškim zahvatom te potrebu za zračenjem zahvaćene kosti. Također snizuju razinu kalcija u krvi kod bolesnica s hiperkalcemijom te ublažavaju bol. Sami ili primijenjeni u kombinaciji s drugom sistemskom terapijom (kemoterapijom, hormonskom terapijom) mogu smanjiti tumorsku masu i u kostima i u mekim tkivima, sprječavaju nastanak novih krvnih žila, invaziju i prijanjanje tumorskih stanica na kost te potiču smrt tumorskih stanica. Međutim, nema dokaza da bisfosfonati sprečavaju nastanak koštanih presadnica niti da produljuju preživljenje bolesnica.

Jedna od rijetkih, ali najvažnijih nuspojava primjene bisfosfonata je osteonekroza čeljusti. Radi se o pojavi izložene kosti u usnoj šupljini koja ne zacjeljuje unutar 6 do 8 tjedana, usprkos liječenju. Faktor rizika za nastanak osteonekroze je vađenje zuba tijekom terapije bisfosfonatima a stimulirana je infekcijom okolnog područja. Stoga je prije početka primjene bisfosfonata nužno sanirati zubalo te održavati higijenu usne šupljine kako bi se smanjio rizik nastanka ove nuspojave. U terapiji osteonekroze čeljusti, primjenjuju se lijekovi za ublažavanje boli, antibiotici, antibakterijski pripravci za ispiranje usne šupljine te se radi debridman zahvaćenog područja. Uznapredovali i rezistentni slučajevi se liječe kirurški te hiperbaričnom terapijom kisikom.

Druga nuspojava koja se javlja kod intravenske primjene bisfosfonata je zatajenje bubrega. Ono je češće kod bolesnica s uznapredovalom bolešću, uz istodobnu primjenu kemoterapije ili drugih lijekova sa štetnim učinkom na bubreg te kod bolesnica s kroničnim zatajenjem bubrega, visokim tlakom i šećernom bolešću. Potrebno je stoga pažljivo pratiti funkciju bubrega kod ovakve primjene bisfosfonata. Ako primjetite bilo koju nuspojavu, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Bisfosfonati predstavljaju vrijednu terapijsku opciju u bolesnica s rakom dojke i koštanim metastazama. Koriste se s ciljem ublažavanja tegoba izazvanih promjenama u kostima te smanjenja učestalosti njihovih komplikacija.

Način liječenja koštanih metastaza je zajednički izbor vas i vašeg liječnika.

Informacije iz ovog članka mogu vam biti korisne i edukativne, ali nisu zamjena za savjet liječnika.