Što je babinje?

Porodom posteljice započinje razdoblje puerperija ili babinja koje u prosjeku traje šest tjedana nakon poroda. Kroz to razdoblje dolazi do povlačenja genitalnih i ekstragenitalnih promjena nastalih za vrijeme trudnoće te do oporavka od samog poroda. Poznavanjem i razumijevanjem normalnog tijeka babinja možemo sami odgovoriti na neka pitanja koja se nameću te odagnati strah koji bi mogao narušiti ovo, po definiciji, sretno razdoblje.

U svojim fiziološkim okvirima, razdoblje babinja obuhvaća slijedeće promjene: dolazi do postupnog smanjenja maternice i rodnice na veličinu prije trudnoće, uspostavlja se laktacija, a i samo materište se obnavlja i priprema za nove cikluse i moguću trudnoću. Po porodu maternica se može palpirati u razini pupka i u prosjeku se smanjuje jedan poprečni prst dnevno. Nakon dva tjedna zatvara se unutarnje ušće cervikalnog kanala, a rodnica se vraća gotovo na mjere prije poroda.

Obilni vaginalni iscjedak tzv. lohije, karakterističan za babinje, javlja se u okviru pripreme materišta za nove cikluse i moguću trudnoću. U najvećem broju slučajeva lohije prolaze tri karakteristične faze: lohia rubra (ili crvena lohija) koja traje 3-4 dana, a čine je krvarenje iz ležišta posteljice i odljušteni sloj maternične sluznice, lohia seroza (prozirna lohija) može biti ružičasto žućkaste boje. Sadrži manje krvi, a više bijelih krvnih stanica i traje oko dva tjedna. I posljednja faza, lohia alba (bijela lohija) može trajati do četiri tjedna, a čine je odljuštene epitelne stanice i cervikalna sluz.

Zbog manje kiselosti vaginalnog sekreta u razdoblju babinja nastaje bolja podloga za rast bakterija pa sekret može imati intenzivniji miris. Već u posljednjem tromjesečju trudnoće izlučuje se prvo mlijeko, koje se naziva kolostrum, bogato zaštitnim protutijelima, a po porodu se uspostavlja i potpuna laktacija. Sisanje je poticaj za izlučivanje mlijeka te je značajno staviti novorođenče na prsa već u prvih sat vremena po porodu. Ne smije se zaboraviti da dojenje iziskuje strpljenje i vještinu. Budući da se nitko nije naučen rodio, vlastitom strpljivošću moramo pružiti priliku novorođenčetu da nauči dojiti. Sisanje ili taktilni podražaj bradavica dojki poticaj je na izlučivanje hormona oksitocina koji dovodi do izlučivanja mlijeka u kanaliće dojke i do kontrakcije maternice pa mnoge dojilje mogu upravo za vrijeme dojenja osjetiti bolnost tih kontrakcija.

Staza mlijeka u kanalićima dojke nastala slabim dojenjem ili neredovitim izdajanjem čini izuzetno bogat medij za naseljavanje mikroorganizama i razvoj jedne od komplikacija babinja – upale dojke. Učenjem dojenja i redovitim izdajanjem, ma kako ono mukotrpno bilo, ova se komplikacija može spriječiti.

Porodom posteljice, najveće "tvornice" hormona u trudnoći dolazi do pada razine estrogena, progesterona i korionskog gonadotropina. Potaknuta njihovom niskom razinom, hipofiza će započeti poticati jajnike na uspostavu novih ciklusa pa se u žena koje ne doje prva ovulacija i prva menstruacija može očekivati otprilike šest tjedana po porodu. U onih koje doje, ovulacije mogu izostati i do godinu i pol dana.

U vezu s poslijeporođajnim padom hormona dovode se i česte i nagle promjene raspoloženja rodilja. U tim situacijama ključnu ulogu ima podrška i razumijevanje od strane okoline. Kao odgovor na hormonalnu "oluju" za vrijeme trudnoće dolazi do značajnog porasta volumena tekućine u organizmu koji se također vraća u prijašnje stanje pa mnoge rodilje mogu primijetiti učestalije i obilnije mokrenje poslije poroda. Iscrpljenost porodom, veći gubitak krvi, dugotrajno ležanje, nepravilno dojenje i u konačnici ekonomske i socijalne poteškoće mogu otežati ovo razdoblje i dovesti do razvoja komplikacija babinja. Redovita i raznovrsna prehrana te dovoljan unos tekućine mogu otkloniti simptome blage anemije. Rano ustajanje iz kreveta i kretanje, ali ne i teški fizički rad savjet su rodiljama već od prvog dana poroda, osim u slučaju operativnog dovršenja trudnoće i razvoja nekih težih komplikacija.

Stvaranje uvjeta za odmor i prilagodbu na novu situaciju od velike je važnosti te stoga nemojte to zanemariti!

Tekst priredili:
Prof. dr. sc. Marina Ivanišević, dr. med. i Nikica Ljubas, dr. med.