Transplantacija srca

Transplantacija srca je zahvat rezerviran za ljude koji imaju teško oštećenje srca, a ne mogu biti učinkovito liječeni bilo kakvim lijekom ili nekim drugim oblikom operacije. U određenim medicinskim centrima postoje mehaničke srčane pumpe koje na životu mogu održati bolesnike nekoliko tjedana ili čak mjeseci dok se ne pronađe odgovarajuće srce. Također, novootkrivena tehnologija nam daje mogućnost ugradnje umjetnog srca, uglavnom kao privremeno rješenje dok se ne pronađe odgovarajuće srce, iako eksperimentalno se danas na tome radi kao na potencijalnom trajnom rješenju. Neovisno o svemu, velik broj bolesnika umre čekajući prikladan organ.

Oko 95 posto ljudi koji su prošli kroz transplantaciju srce po oporavku su fizički mnogo bolje nego prije transplantacije te neometano mogu obavljati svakodnevne aktivnosti. Gotovo 85 posto transplantiranih bolesnika prežive barem jednu godinu po transplantaciji.

Kroz rez na prsima većina oštećenog srca se odstrani osim stražnjeg zida gornje srčane komore (atrij) na kojeg se donirano srce učvrsti. Sama operacija traje 3 do 5 sati. Po operaciji bolesnik ostaje na bolničkoj njezi 7 do 14 dana.

Imunosupresivna terapija mora se uzimati da bi se spriječilo odbacivanje doniranog organa, a ako do odbacivanja i dođe ono se manifestira kao groznica, opća slabost te ubrzani ili bilo koji drugi nenormalni srčani ritam. U procesu odbacivanja transplantirano srce ne može normalno funkcionirati, dolazi do opadanja krvnog tlaka te nakupljanja tekućine prvenstveno u nogama, a moguće i u trbušnoj šupljini. Zbog nakupljene tekućine dolazi do oticanja. Takvo stanje naziva se edem. Također, tekućina se može nakupljati i u plućima. Ako je odbacivanje blago, simptomi se mogu ne pojaviti no elektrokardiogram (EKG) će detektirati promjene u električnoj aktivnosti srca.

Ukoliko liječnik posumnja na odbacivanje najčešće će napraviti biopsiju. Biopsija se radi tako da se kateter uvede kroz sitan rez na vratu u venu te se navodi do srca. Uređaj na kraju katetera odstrani komadić srčanog tkiva koje se zatim analizira pod mikroskopom. Takve se pretrage rutinski rade jednom godišnje kod svih bolesnika s transplantiranim srcem kako bi se "ulovilo" eventualno odbacivanje koja još nije uzrokovala simptome.

Vodeći uzrok smrtnosti po transplantaciji srca je infekcija dok otprilike 1/4 transplantiranih razvije arterosklerozu koronarnih arterija.