Liječenje raka bubrega

Liječenje raka bubrega ovisi o stupnju proširenosti bolesti i o općem stanju bolesnika.

Kirurško liječenje

Kirurško liječenje je najčešće primjenjivana metoda liječenja raka bubrega pogotovo u ranim stadijima bolesti kada ova metoda pruža objektivnu šansu za izlječenje.

Kirurškim zahvatom se može odstraniti samo dio bubrega, cijeli bubreg ili radikalnom nefrektomijom - cijeli bubreg, nadbubrežnu žlijezdu, okolno masno tkivo i obližnje limfne čvorove. Bolesnik može živjeti samo sa jednim funkcionalnim bubregom ili čak samo sa dijelom jednog bubrega. Ukoliko, međutim postoji potreba za odstranjivanjem oba bubrega ili odstranjivanjem onog bubrega koji je funkcionalan, bolesniku preostaje osim transplantacije bubrega i redovita dijaliza krvi.

Arterijska embolizacija - je zahvat koji se provodi kada nije moguće odstraniti bubreg ili njegov dio, a potrebno je smanjiti veličinu tumora. Takav je zahvat uglavnom potreban kada bolesnik ima smetnje koje nastaju kao posljedica veličine tumora. Zahvat se provodi tako da se u arteriju koja dovodi krv u zahvaćeni bubreg uštrcava posebna spužvasta tvar koja na kraju zatvori krvnu žilu i time onemogući dotok krvi u zahvaćeni bubreg, što istovremeno dovodi i do obustave dotoka kisika i drugih tvari koje su potrebne tumorskim stanicama za rast.

Terapija zračenjem

Terapija zračenjem koristi energiju rentgenskog ili drugog zračenja za uništavanje tumorskih stanica ili za smanjenje veličine tumora. Ova terapija se može provoditi na dva načina: izvana - tako da je izvor zračenja izvan tijela, a snop visoko - energetskih zraka se ciljano usmjerava na malo područje koje treba liječiti ili unutarnje - tako da se izvor zračenja postavi unutar samog organa u blizinu tumora ili čak u sam tumor.

Način koji će se primijeniti kod određenog bolesnika ovisi o stadiju u kojem je bolest kao i o tipu tumora o kojem je riječ. Nakon primjene zračenja učestale su slijedeće nuspojave: slabost, mučnina i gubitak apetita, gubitak dlaka na dijelu tijela koji je izložen zračenju, kožne reakcije na mjestu zračenja.

Kemoterapija

Budući se kemoterapija nije pokazala osobito uspješnom u liječenju bolesnika sa rakom bubrega, ona se ne primjenjuje često u njihovu liječenju.

Imunoterapija

Imuno terapija ili biološka terapija koristi bolesnikov imunološki sistem (prirodni obrambeni sistem) za borbu protiv raka (interferon-alfa, interleukin-2). Ova terapija se također upotrebljava za smanjivanje nepoželjnih učinaka drugih terapija raka.

Terapija interferonom-alfa se u kliničkim ispitivanjima pokazala učinkovitom, međutim uz dosta nuspojava, kod određenog broja bolesnika ova je terapija dovela do potpunog povlačenja bolesti i takvo stanje se zadržalo duže vrijeme. Podaci iz kliničkih ispitivanja potvrđuju da primjena interferona-alfa dovodi do porasta jednogodišnjeg preživljavanja.

Terapija interleukinom-2 se također pokazala učinkovitom, a kod nekih slučajeva dovela je do trajne i potpune remisije (oporavka od bolesti, izlječenja). S primjenom ove terapije također je učestala pojava neželjenih učinaka.

Antiangiogena terapija

Terapija koja je usmjerena na smanjenje broja postojećih tumorskih žila kao i na onemogućavanje nastanka novih krvnih žila u tumoru naziva se antiangiogena terapija. Ovaj učinak se može postići djelovanjem na stanice tumora na više nivoa. Ovisno o tome na kojem nivou djeluju i o kakvim je molekulama riječ te na koji način djeluju, lijekovi čiji je krajnji cilj antiangiogeneza se dijele na monoklonska antitijela (bevacizumab), inhibitore tirozin kinaze (sorafenib, sunitinib) ili više kinaza istovremeno.

Kombinacija antiangiogene terapije i imunoterapije, se u kliničkim ispitivanjima pokazala vrlo učinkovitom.